Nepostupanje sudija u skladu sa zakonskim obavezama nije samo proceduralni propust već direktno ugrožavanje prava građana i institucija. Takav slučaj sada je dokumentovan u disciplinskoj prijavi podnesenoj protiv sudije Samire Šljivić iz Općinskog suda u Tuzli zbog neopravdanog kašnjenja u donošenju odluke po prijedlogu za privremenu mjeru osiguranja, što je nanijelo nenadoknadivu štetu studentima, profesorima i Evropskom univerzitetu “Kallos”.
Zakonska obaveza hitnog postupanja
Disciplinska prijava se temelji na povredi člana 56. stav 1 tačka a) Zakona o VSTV-u BiH, kojim je neopravdano kašnjenje u procesnim radnjama definisano kao disciplinski prekršaj. Prema Zakonu o zabrani diskriminacije BiH, kao i Zakonu o parničnom postupku FBiH, sudije su obavezne da postupaju hitno u slučajevima gdje je predložena privremena mjera osiguranja.
Prijava navodi da je tužba i prijedlog za privremenu mjeru osiguranja podnesen 21.11.2024. godine, a da je sudska praksa donošenja odluke ODMAH ili u roku od tri radna dana. Sudija Šljivić nije donijela odluku ni nakon osam dana. Nepostupanje nije samo zakonski prekršaj, već ima i ozbiljne posljedice po prava stranaka u postupku.
Šteta nanesena nepostupanjem sudije Samire Šljivić
Zbog kašnjenja u odlučivanju, 354 studenata i 111 profesora Evropskog univerziteta “Kallos” ostali su bez mogućnosti obavljanja nastave nezakonitom odlukom ministra TK Ahmeda Omerovića, čime su prekršena njihova osnovna prava na obrazovanje i rad. Univerzitet je dodatno pretrpio ozbiljnu finansijsku i reputacijsku štetu, budući da nedostatak pravne zaštite onemogućava njegovo poslovanje.
Privremena mjera osiguranja predložena je radi sprečavanja nenadoknadive štete, kako to nalažu članovi 11. i 14. Zakona o zabrani diskriminacije BiH. Međutim, sudija Samira Šljivić nije postupila u skladu s načelom hitnosti, čime je pokazala ignorisanje zakonskih odredbi i obaveza prema građanima.
Šire implikacije na pravosudni sistem
Ovaj slučaj otvara ozbiljno pitanje odgovornosti sudija unutar pravosudnog sistema Bosne i Hercegovine. Kada sudija, bez opravdanog razloga, ne postupi u zakonskom roku koji se normira kao načelo hitnosti, ne trpe samo stranke u postupku, već i povjerenje građana u pravosudni sistem. Takvi postupci podrivaju vladavinu prava i stvaraju osjećaj nekažnjivosti među nosiocima pravosudnih funkcija.
Disciplinska odgovornost kao nužnost
Disciplinska prijava protiv sudije Samire Šljivić nije samo reakcija na jedan konkretan slučaj, već i pokušaj uspostavljanja standarda odgovornosti unutar pravosudnog sistema. Građani i institucije moraju imati mogućnost da vjeruju da će pravosuđe djelovati u njihovom najboljem interesu, posebno kada su u pitanju osnovna prava poput prava na obrazovanje.
Zaključak: Pravda se mora vratiti građanima
Nepostupanje sudija u skladu sa zakonom nije samo profesionalni prekršaj, već i moralni pad koji pravosudni sistem ne može priuštiti. Ovaj slučaj naglašava hitnost reformi u pravosuđu i potrebu za strožim nadzorom rada sudija.
U narednim nastavcima feljtona, analiziraćemo kako ovakvi primjeri urušavaju povjerenje građana i kako se kroz reforme i građanski pritisak može osigurati odgovorno i transparentno pravosuđe.
Sutra u nastavku feljtona 18: DA LI ĆE SLUČAJ SUDIJE SAMIRE ŠLJIVIĆ ZAVRŠITI PRIJAVOM SIPA-I? Sumnja na favorizovanje drugih univerziteta blokadom rada Evropskog univerziteta “Kallos”…