Nezakonitost odluke sutkinje Samire Šljivić u slučaju Evropskog univerziteta “Kallos” Tuzla ne samo da predstavlja grubo kršenje procesnih pravila i Zakona o zabrani diskriminacije BiH, već je i direktno ugrožavanje prava 354 studenta. Ova odluka, donesena suprotno obavezi suda da razmotri privremenu mjeru osiguranja, prouzrokovala je katastrofalne posljedice za studente, ugrozivši njihovo pravo na obrazovanje, ispite, diplome, ali i na osnovno zdravstveno osiguranje – pravo koje nije samo zakonsko, već i ljudsko.
Zdravlje studenata ugroženo zbog nehumanosti suda
Nezakonitim odbacivanjem privremene mjere osiguranja, iako se prethodno odredila nadležnim za odlučivanje po mjeri, studenti su izgubili pravo na zdravstveno osiguranje. To znači da su oni, njihovi roditelji i porodice stavljeni u situaciju apsolutne pravne i socijalne nesigurnosti. Sutkinja Samira Šljivić nije samo prekršila zakon, već je ignorisala svoju odgovornost prema budućnosti i zdravlju mladih ljudi, čime je direktno ugrozila njihove živote.
Kako bi narod rekao, ovo nije samo pravna greška – ovo je čin potpune nehumanosti. Mladi ljudi, budući ljekari, pravnici, inženjeri, zbog ove odluke sada su lišeni ne samo osnovnog prava na obrazovanje nego i prava na pristup zdravstvenoj zaštiti. Postavljamo javno i prav(n)o pitanje sudiji Samiri Šljivić – Da li ovako izgleda pravda u Bosni i Hercegovini?
Interesi pojedinaca iznad prava studenata
Sudija Šljivić imala je jasnu zakonsku obavezu da postupi po Zakonu o zabrani diskriminacije BiH i Zakonu o parničnom postupku FBiH, koji nalažu hitnost i usvajanje privremenih mjera osiguranja u slučajevima gdje postoji očigledna nezakonitost i neophodnost hitnog postupanja. Umjesto toga, odlučila je prvo odbiti mjeru, a zatim pod pritiskom pravne argumentacije, iz, haman, pravne obijesti – odbaciti mjeru, zadovoljavajući interese inspektora Edina Skenderovića i ministra obrazovanja TK Ahmeda Omerovića, čiji je iz njima a i nama poznatih razloga motivisan potez zabrane rada ugrozio cijeli univerzitet i njegovih 354 studenta.
“Privremena mjera osiguranja nije bila pitanje izbora – to je bila zakonska obaveza,” ističe advokat Mirnes Ajanović u svom današnjem saopštenju za javnost, dodajući da je ovakva odluka samo nastavak prakse u kojoj se pravosudni sistem koristi za interesno-političke obračune na štetu građana.
Najmoderniji univerzitet u regiji sabotiran iz interesa, ili namjere mafijaške kupovine
Evropski univerzitet “Kallos” Tuzla, sa savremenim prostorijama, najmodernijom opremom i stručnim kadrom od 111 profesora i saradnika, predstavlja primjer vrhunskog obrazovanja, i očito je nekome zapao za oko. Uprkos ispunjenim zakonskim uslovima i važećim dozvolama, inspektor Skenderović i ministar Omerović odlučili su ga zabraniti i ugasiti, a sud je bio mehanizam za zadržavanje nezakonitih odluka, dok se vlasnik ne prisili na predaju i prodaju, u okolnostima razvlačenja sudskog postupka i potpunog gubitka nastavne godine.
Dok studenti i profesori plaćaju cijenu ove brutalne zloupotrebe, postavlja se pitanje: gdje je granica nehumanosti onih koji bi trebali da štite zakon i prava građana?
Poruka sudiji i odgovornima
Sudija Samira Šljivić nije postupila samo protiv zakona, već protiv svakog principa humanosti i pravde. Oduzeti mladima i pravo na zdravstveno osiguranje u vremenu kada su im najpotrebniji stabilnost i podrška znači svjesno ugroziti njihovo zdravlje i budućnost.
“Ova odluka je opomena cijelom pravosudnom sistemu – pravda koja ugrožava zdravlje i prava nije pravda, već nepravda u svom najbrutalnijem obliku,” zaključuje u saopštenju Ajanović.
Slučaj Evropskog univerziteta “Kallos” Tuzla postaje simbol borbe protiv nehumanosti i političkih zloupotreba u pravosuđu. Ovaj feljton stavlja sudiju Samiru Šljivić i njene saradnike pod svjetlo javnosti, gdje će njihovi postupci, puni nemara, pristrasnosti i nehumanosti, biti zapamćeni kao primjer onoga što pravda nikada ne smije biti.
Pratite nas sutra u nastavku feljtona: Pravda dolazi, bez milosti za one koji su je pogazili!
