Uvod: Sudija kao akter vlastite pravosudne tragikomedije
U pravosudnim hodnicima Bosne i Hercegovine, malo šta može izazvati veću buru od pokušaja sudije da izbjegne vlastitu odgovornost pod izgovorom “nepristrasnosti”. Sudija Samira Šljivić, poznata po svojim “kreativnim” potezima pravne gimnastike, upisala se u anale pravosudnih eksperimenata kada je pokušala opravdati svoj zahtjev za izuzeće tvrdnjom da bi “sudila sama sebi”. Šta ovo znači za pravdu, za studente Evropskog univerziteta “Kallos” Tuzla, i za sve nas?
Prvi čin: “Sudi sama sebi” – pravni cirkus ili očajnički potez?
Dana 30.12.2024. godine, predsjednik Općinskog suda u Tuzli, dr. sci. Muhamed Tulumović, odbacio je zahtjev sutkinje Šljivić za izuzeće u predmetu Evropskog univerziteta “Kallos”. Njeno obrazloženje? Navodna nemogućnost nepristrasnosti jer bi “sudila sama sebi”. Ako ovo nije pravosudni humor, onda je sigurno novi nivo apsurda.
Da stvari budu zanimljivije, predsjednik je jasno naveo da njen zahtjev nema osnovu u zakonu – jer nepristrasnost ne znači bježanje od odgovornosti, već djelovanje u skladu sa zakonom. Ako svaki sudija, suočen s neugodnom istinom, može tvrditi da “sudi sam sebi”, gdje bi završila pravda?
Drugi čin: Bijeg kroz delegaciju – pravda ili manipulacija?
Nakon odbijanja zahtjeva za izuzeće, sutkinja Šljivić nije gubila vrijeme. Istog dana šalje zahtjev Kantonalnom sudu u Tuzli tražeći delegaciju predmeta. Razlog? “Pravičnost”, naravno. Ali kontekst sugerira nešto drugačije. Suočena s krivičnim prijavama za organizirani kriminal i zloupotrebu ovlasti, i formiranim krivičnim predmetom od strane Tužilaštva TK, sutkinja Šljivić možda nije tražila pravičnost, već odstupnicu, pravnu rupu – da se skloni.
Da li sama stoji iza ovih poteza? Da li je cilj izbjeći neprijatnosti koje donosi suočavanje sa stvarnim stanjem pravde, ili možda čak i zaštititi one koji su umiješani u uništavanje ugleda i prava Evropskog univerziteta “Kallos” Tuzla?
Drama i žrtve: Studenti i profesori na udaru pravosudne nepravde
Dok sudija Šljivić pokušava manevrirati kroz pravosudni labirint, stvarni gubitnici su studenti i profesori Evropskog univerziteta “Kallos”. Nezakonito oduzimanje licence ostavilo je studente bez nastave i zdravstvenog osiguranja usred zime, dok su profesori suočeni s egzistencijalnom krizom. Sve to, jer je vlasnik univerziteta odbio prodati svoje životno djelo i jasno poručio da iza sebe želi ostaviti obrazovne institucije, a ne sredstva za trgovinu.
Zaplet: Da li se sudija Samira Šljivić sveti profesorima za traume iz mladosti?
Je li moguće da u potezima sutkinje Šljivić postoji i element osvete? Glasine sugeriraju da je jedva završila pravni fakultet, što bi moglo objasniti njenu nelagodu prema akademskoj zajednici ili patološku mržnju prema profesorima. Da ne bismo nagađali, zatražit ćemo i uvid u njene ocjene, kako bi javnost konačno dobila jasniju sliku o njenom odnosu prema obrazovanju i pravdi.
Završni čin: Pravda kao posljednji čin, kuca na vrata sudije Samire Šljivić
Sudija Samira Šljivić svojim pravnim vratolomijama možda pokušava skrenuti pažnju sa svoje odgovornosti, ali pravda ne zaboravlja. Komisija za ljudska prava GVT i drugi akteri nastavljaju raditi na zaštiti prava studenata, profesora i akademske zajednice. Ovaj slučaj je podsjetnik da pravosuđe ne smije biti arena za lične osvete ili manipulacije.
Rasplet: Pravda na čekanju, ali ne i zaboravljena
Pravda uvijek pronađe put, bez obzira na prepreke. Kao što kaže stara izreka: “Pravda i Istina su spore, ali dostižne.”
A neka se ne zavarava – stići će i sudiju Samiru Šljivić, i sve slične njoj.
Sutra nastavljamo sa Feljtonom: Najava trećeg teksta: Ko je sve pod zaštitom sudije Šljivić?
Sljedeći nastavak feljtona razotkriva mrežu moći koja uključuje ministra Ahmeda Omerovića, inspektora Edina Skenderovića i ključne političko-vjerske figure. Kako je sudija Šljivić svojim djelovanjem omogućila urušavanje pravnog poretka i zaštitila nezakonite interese? Nastavite pratiti serijal koji ne ostavlja mjesta za sumnju – pravda mora djelovati, a odgovorni moraju odgovarati!
