U devetom tekstu serije posebnog feljtona na portalu Dokumentovano.ba, fokusiramo se na jedan od najalarmantnijih aspekata rada sudije Svetlane Stevanović – korištenje proceduralnih grešaka kao opravdanja za odlaganje donošenja zakonitih odluka. Umjesto da pravosuđe služi kao mehanizam brzog i efikasnog rješavanja sporova, postaje alat za odugovlačenje, pa i nezakonito oglašavanje suda nenadležnim, čime se direktno narušavaju prava stranaka.
Dokumenti koje analiziramo pokazuju obrazac gdje sudija Stevanović proceduralne nedostatke koristi kao izgovor za neodlučivanje u predmetima od izuzetne važnosti. Ovo ne samo da ugrožava pravnu sigurnost, već dovodi u pitanje osnovne principe na kojima bi sudski sistem trebao počivati.
Odugovlačenje kao taktika: Proceduralne zamke sudije Stevanović u koje je sama upala
Jedan od primjera koji razmatramo jeste predmet u kojem je sudija Stevanović odbila donošenje privremenih mjera osiguranja zbog, samo njoj znane, navodne “nenadležnosti suda”. Umjesto da postupi kako je zakon obavezuje, sudija je izabrala put koji vodi ka odgađanju rješavanja ključnog problema. To dokazuje Presuda Vijeća Kantonalnog suda u Tuzli (broj: 32 0 P 474281 24 Mož 2 od 16.1.2025. godine) koja je dokaz nezakonitog djelovanja Stevanovićeve (ne jedne, uzastopno dvije odluke S.S. o nenadležnosti suda).
Ovakva uporna nezakonitost u radu Svetlane Stevanović postavlja ključno pitanje: “Da li je cilj pravosuđa donošenje zakonitih, pravednih i brzih odluka, ili zaštita sudskog konformizma kroz proceduralne zamke?”
Prava stranaka na čekanju
Svako odlaganje odluke direktno pogađa stranke u postupku, koje se suočavaju s pravnom nesigurnošću i dodatnim troškovima ali i teškim posljedicama koje su četo nepopravljive. Ovo nije samo problem konkretnih slučajeva – to je udar na povjerenje građana u sudski sistem u cjelini.
Primjeri iz nezakonitih odluka S.S. ukazuju da:
- Stranke ostaju u pravnoj neizvjesnosti, što otežava svakodnevni život i donošenje važnih odluka.
- Sudska praksa postaje nepredvidiva, jer se proceduralni detalji tumače na način koji odgovara sudiji, ili nekome, a ne pravdi.
- Troškovi postupaka rastu, dok građani gube povjerenje u efikasnost pravosuđa.
Izmišljanje pocedura kao izgovor za neodgovornost
Dokazi koje analiziramo ukazuju da sudija Stevanović koristi izmišljene procedure uz proizvoljnu i nezakonitu primjenu propisa, te namjerno pravi proceduralne propuste kao opravdanje za nepreuzimanje odgovornosti. Ovo otvara prostor za zloupotrebe, jer proceduralni izgovori omogućavaju sudijama da izbjegavaju donošenje odluka bez formalnih posljedica.
Pitanje koje se nameće glasi: “Da li proceduralni propusti postaju novi štit za sudije koje ne žele suditi zakonito i preuzeti odgovornost za svoje odluke?”
Predsjednik Muhamed Tulumović: Tihi posmatrač ili aktivni podržavalac?
U ovom kontekstu, ne možemo zanemariti ulogu predsjednika Općinskog suda, Muhameda Tulumovića, koji ima obavezu nadzora nad radom sudija. Njegov nedostatak reakcije na ovakve prakse sudije Stevanović pokazuje ili potpuni izostanak kontrole, ili aktivnu podršku ovakvim metodama rada, iako je dužan djelovati u slučaju evidentnog nezakonitog postupanja sudije i podnošenjem disciplinske prijave shodno obavezi nametnutoj Zakonom o visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH.
Kada predsjednik suda ne reaguje na zloupotrebe procedura, a dužan je, postavlja se pitanje: “Da li je on samo nijemi posmatrač ili aktivni podržavalac ovakvih praksi?”
Šira slika: Posljedice po pravosudni sistem
Ovaj obrazac rada ima ozbiljne posljedice:
- Povjerenje građana se urušava, jer pravda postaje spor proces, umjesto brzog i efikasnog rješavanja sporova.
- Pravna nesigurnost raste, jer stranke više ne mogu predvidjeti kako će sud odlučiti.
- Integritet pravosuđa je ugrožen, jer se proceduralne greške koriste kao izgovor za izbjegavanje odgovornosti.
Najava narednih tekstova – zbog čega se sudija S.S. nakostriješi!
U narednim tekstovima fokusirat ćemo se na konkretne primjere slučajeva u kojima su proceduralne zloupotrebe dovele do narušavanja prava stranaka. Takođe ćemo analizirati kako sudska hijerarhija podržava ovakve prakse i koje su moguće posljedice za cijeli pravosudni sistem.
Pratite nas jer pravda mora biti brza, efikasna i dostupna svima – a ne privilegija onih koji znaju kako da manipulišu procedurama. Naša serija tek počinje da razotkriva sve detalje.
Sljedeći tekst (10): “Svetlana Stevanović: SUD I JA – Kada sudska funkcija postaje lični projekat”
…a onda opet …biće još! …potrajaće! …još jače! Nakon ovog serijala otvaramo NOVU SEZONU SERIJALA sa brojnim citatima Svetlaninog podneska od 17.1.2025. godine, a posebno sa disciplinsko-krivičnim posljedicama po sudiju, i njenog predsjednika Muhameda, u podnescima na 74 stranice!
…a SUD JAVNOSTI, od kojeg se sudija Svetlana Stevanović nakostriješi, e, pa, to su tek posebne priče!!!
Vezani tekstovi:
Sudija Svetlana Stevanović: “Advokat me ponizio plasirajući građanima moje rješenje putem medija”
PRAVDA ILI POVRIJEĐENI PONOS: KAKO SUDIJA SVETLANA STEVANOVIĆ REDEFINIŠE “NEPRISTRASNOST”
DA LI JE PRAVO MEDIJA NA KRITIKU SUDIJA JAVNI LINČ? SUDIJA SVETLANA STEVANOVIĆ POD LUPOM JAVNOSTI
SUDIJA SVETLANA STEVANOVIĆ I PREDSJEDNIK MUHAMED TULUMOVIĆ: TANDEM U ZAŠTITI LIČNIH INTERESA?
KADA SUDSKA STOLICA POSTAJE TRON: EGO SUDIJE SVETLANE STEVANOVIĆ KAO PREPREKA PRAVDI
KADA PREDSJEDNIK SUDA ZABORAVI SVOJU ULOGU: MUHAMED TULUMOVIĆ KAO ZAŠTITNIK SUDIJE STEVANOVIĆ
