Dok građani BiH svakodnevno primaju prijeteće pozive i dopise agencija za naplatu dugova, poput EOS Matrixa, B2 Kapitala, Intruma, McGrath & Arthur i drugih, institucije zadužene za zaštitu potrošača uglavnom ostaju nijeme. Zakoni postoje, propisi su napisani, nadležnosti su jasno definisane, ali kada građanin zatraži zaštitu, nailazi na zid birokratije, prebacivanje odgovornosti i odugovlačenje postupaka.
Zvanično, u BiH postoji čitav sistem institucija na entitetskom i distrikt nivou koje su dužne provoditi zakone o zaštiti potrošača, nadzirati rad agencija i rješavati pritužbe građana. No, kako to izgleda u praksi?
Federacija BiH – Propisi bez stvarne zaštite
Na entitetskom nivou, Federalno ministarstvo trgovine odgovorno je za provođenje Zakona o zaštiti potrošača i koordinaciju aktivnosti na tom polju. Teoretski, ovo ministarstvo bi trebalo biti ključni regulator koji štiti građane od nezakonitih naplata i prijetnji od strane agencija. No, da li su uopšte izdali ijedan izvještaj koji dokazuje njihovu konkretnu reakciju na zloupotrebe?
Federalna uprava za inspekcijske poslove je institucija koja bi trebala direktno nadzirati rad agencija i provjeravati zakonitost njihovog poslovanja. Međutim, koliko je inspekcijskih nadzora provedeno i koliko je prekršajnih naloga izdato protiv agencija koje zastrašuju građane i primjenjuju metode bliske iznudi?
Kantonalne institucije – kantonalna ministarstva trgovine i kantonalne inspekcije – formalno su zadužene za zaštitu građana u svojim regijama, ali u praksi uglavnom ostaju nevidljive. Građani koji podnesu prijavu često ne dobiju ni odgovor, dok agencije nesmetano nastavljaju sa svojom praksom.
Poseban problem predstavlja Agencija za bankarstvo FBiH, koja bi trebala nadgledati eventualne zloupotrebe ukoliko su agencije povezane s bankarskim sektorom. No, ako banke preprodaju dugove sumnjivim agencijama, da li iko istražuje zakonitost takvih transakcija?
Republika Srpska – Inspektorat koji rijetko reaguje
U Republici Srpskoj, Ministarstvo trgovine i turizma RS formalno provodi zakone o zaštiti potrošača, ali koliko je konkretnih postupaka pokrenuto protiv agencija koje djeluju nezakonito?
Republička uprava za inspekcijske poslove i Inspektorat RS imaju zadatak da kontrolišu poslovanje agencija za naplatu dugova, ali na terenu je malo dokaza da se to zaista radi. Da li građani uopšte mogu očekivati zaštitu od inspektorata koji često ne prepoznaje problem dok se ne desi veliki skandal?
S druge strane, Agencija za bankarstvo RS nadgleda finansijske institucije, ali da li se uopšte bavi pitanjem kako se dugovi prodaju agencijama i da li su građani informisani o svojim pravima prije nego što ih kontaktiraju „naplatioci dugova“?
Brčko Distrikt – Pravosudne institucije u sporu s vremenom
Brčko Distrikt, kao posebna administrativna jedinica, ima svoje institucije koje bi trebale pružati zaštitu građanima. Vlada Brčko Distrikta – Odjeljenje za privredni razvoj, sport i kulturu nadležno je za provođenje politike zaštite potrošača, ali šta su konkretno uradili na ovom polju?
Inspektorat Brčko Distrikta formalno provodi inspekcijske nadzore, ali ako agencije i dalje nesmetano rade, postavlja se pitanje koliko su ti nadzori efikasni?
Na kraju, pravosudne institucije Distrikta mogu donositi mjere u slučaju nezakonitih aktivnosti agencija za naplatu dugova, ali građani koji se upuste u sudsku borbu često shvate da su sporovi dugotrajni i iscrpljujući. Dok sudovi donesu odluku, građanin već može izgubiti imovinu ili biti finansijski uništen.
Zaključak – Svi su nadležni, ali niko ne rješava problem
Na papiru, sistem zaštite potrošača u BiH izgleda robustan i funkcionalan. U stvarnosti, institucije su neefikasne, inspekcije spore, a pravosuđe nedovoljno brzo reaguje na zloupotrebe. Agencije za naplatu dugova koriste te slabosti kako bi i dalje provodile metode koje često prelaze granicu zakonitog.
Dokumentovano.ba će nastaviti istraživati rad nadležnih institucija i analizirati njihove stvarne učinke u zaštiti građana. Da li će inspekcije konačno početi raditi svoj posao? Hoće li ministarstva trgovine prestati izdavati samo birokratske izvještaje bez konkretnih mjera? Hoće li sudovi prepoznati hitnost ovih slučajeva?
Jedno je sigurno – bez pritiska javnosti i transparentnog izvještavanja, građani će i dalje ostati prepušteni sami sebi, dok institucije budu glumile zaštitu koja u praksi ne postoji.
Sljedeći nastavak: ZNANJE KAO ODBRANA – ZAŠTO MEDIJI I OBRAZOVNE INSTITUCIJE MORAJU BITI PRVI BEDEM PROTIV ZLOUPOTREBA AGENCIJA ZA NAPLATU DUGOVA?
…kada nadležni organi zakažu, preostaje samo jedno pitanje – kako osposobiti građane da se sami zaštite? Tu na scenu stupaju mediji i obrazovne institucije, čiji je zadatak razotkrivanje nepoštenih poslovnih praksi i osposobljavanje društva da se suprotstavi zloupotrebama…
Vezani tekstovi:
Legalizacija pritiska na građane: Analiza djelovanja firmi za naplatu dugova u BiH
FIRME ZA NAPLATU DUGOVA: LEGALNO, A MOŽDA IPAK – NIJE!
FIRME ZA NAPLATU DUGOVA: KAD ZAKON POSTANE SREDSTVO PRITISKA NA NAJSLABIJE
AGENCIJE ZA NAPLATU DUGOVA MORAJU BITI POD PROVJEROM INSTITUCIJE OMBUDSMANA RADI ZAŠTITE GRAĐANA
KO JE NADLEŽAN ŠTITITI GRAĐANE OD AGENCIJA ZA NAPLATU DUGOVA?
“ZAFRKANA ADVOKATICA” – KAKO EOS MATRIX I ADVOKAT LANA SARAJLIĆ UZNEMIRAVAJU GRAĐANE
NADLEŽNOSTI TUŽILAŠTAVA U AGRESIVNOM DJELOVANJU AGENCIJA ZA NAPLATU DUGOVA
