SPC između vjere i obmane: Kako crkva zataškava zločine i iskorištava vjeru

0

Srpska pravoslavna crkva (SPC) kroz povijest je često pokazivala sklonost zaštiti pojedinaca unutar svojih redova, bez obzira na težinu njihovih djela. Umjesto da se odlučno obračuna s kriminalom i moralnim devijacijama unutar svoje hijerarhije, SPC je nerijetko pružala utočište onima koji su počinili najgnusnije zločine. Ovakav obrazac ponašanja, gdje se kriminalci i seksualni prijestupnici štite pod plaštem vjere, pokazuje duboko ukorijenjeno licemjerje ove institucije.

Piše: Bojan Jovanović

Kada je Foka Tiranin, car Bizanta (602.-610.), poznat po svojim brutalnim i bestidnim djelima, došao na vlast i započeo krvoproliće, u Carigradu je živio monah koji se molio Bogu s pitanjem: “Gospode, zašto si nam dao takvog kralja?” Odgovor koji je dobio glasio je: “Zato što nisam mogao naći drugog, goreg od ovog.” Ova priča, koja odjekuje kroz stoljeća, podsjeća na to kako često oni koji bi trebali biti uzor i moralna svjetlost postaju oličenje pokvarenosti i nasilja.

U jednom grešnom gradu u Tivi, biskupski tron zauzeo je bivši radnik hipodroma, čovjek poznat po svojim nečasnim djelima. Kada su ga pitali kako je postao biskup, anđeo Božji odgovorio je: “Ovaj grad nije zaslužio boljeg.” Tako i danas, kada se pogleda stanje u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, postavlja se pitanje – jesu li oni koji su na njezinu čelu zaista dostojni svog položaja ili su samo odraz moralnog stanja društva koje ih prihvaća?

Jedan od primjera je slučaj igumana Teofana Đokovića, koji je 1897. godine u Crnoj Gori osuđen za blud i suučesništvo u ubojstvu djeteta. Nakon presude i raščinjenja od strane Crnogorske pravoslavne crkve, umjesto da ostane trajno isključen iz vjerskog života, on biva prihvaćen u Srpsku pravoslavnu crkvu i postavljen za starješinu manastira Svetog Stefana kod Aleksinca. Ovaj potez izazvao je ogorčenje tadašnje javnosti, a beogradska Pravda s pravom je pisala o skandaloznoj praksi SPC-a da pruža utočište moralno posrnulim pojedincima.

Ovaj slučaj nije izoliran incident, već dio kontinuiteta crkvene politike zataškavanja i zaštite prijestupnika. Slučaj Milića Blažanovića, bogoslova koji je 1999. godine izgubio život u manastiru Srpske pravoslavne crkve, samo je jedan u nizu primjera sustavnog prikrivanja zločina. Prije smrti, kao maloljetnik, bio je žrtva seksualnog zlostavljanja unutar crkve. Umjesto da se odgovorni kazne, crkveni vrh učinio je sve da istina ne ispliva na površinu, što je uobičajeni modus operandi kada se SPC suočava s optužbama za seksualno nasilje nad maloljetnicima.

Manastir u kojem je dijete ubijeno nakon što je pretrpjelo seksualno zlostavljanje. Tamo su u tajnosti sahranjeni dijelovi tijela djeteta koje je razneseno bombom. Istraga nikada nije provedena.

Policija, pravosudni organi i predstavnici Srpske pravoslavne crkve nikada nisu posjetili obitelj ubijenog bogoslova.

Srpska pravoslavna crkva ne samo da je sustavno zatvarala oči pred zločinima, već je aktivno sudjelovala u njihovu zataškavanju. Dok propovijeda moral i uzvišene vrijednosti, u njezinim redovima nesmetano djeluju pedofili, silovatelji i kriminalci svih vrsta. Zaštita takvih osoba, čak i nakon što im se dokažu zlodjela, svjedoči o institucionalnom licemjerju koje pod krinkom vjere nastavlja podrivati osnovne ljudske vrijednosti i pravdu.

Sažetak:

U manastiru Tumane, koji bi trebao biti svetište duhovne utjehe, razotkriva se manipulacija vjernicima kroz lažna iscjeljenja i prodaju religijskih relikvija. SPC, umjesto da se distancira od takvih obmana, aktivno podržava ove vjerske prijevare, dok se crkveni velikodostojnici bogate na lakovjernosti vjernika. Kroz opsesiju mumificiranim tijelima i “čudotvornim” ozdravljenjima, manastir Tumane postaje simbol potpunog odbacivanja razuma i znanosti u korist slijepe vjere. Ovakva praksa otvara pitanje – je li SPC spremna žrtvovati zdrav razum u zamjenu za moć i profit?

Naša epoha svjedoči događajima koji će zauvijek razotkriti laži SPC-a. Istina izlazi na vidjelo, a vrijeme crkvenih manipulacija i zataškavanja zločina bliži se svom kraju.

 

SOC Between Faith and Deception: How the Church Covers Up Crimes and Exploits Religion

Throughout history, the Serbian Orthodox Church (SOC) has often shown a tendency to protect individuals within its ranks, regardless of the severity of their crimes. Instead of decisively addressing criminal behavior and moral deviations within its hierarchy, the SOC has frequently provided refuge to those who have committed the most heinous offenses. This pattern of behavior, where criminals and sexual offenders are shielded under the guise of faith, reveals the deeply rooted hypocrisy of this institution.

When Phocas the Tyrant, Emperor of Byzantium (602–610), known for his brutal and shameless acts, came to power and began a reign of terror, a monk in Constantinople prayed to God, asking: “Lord, why have you given us such a king?” The answer he received was: “Because I could not find anyone worse than him.” This story, which has echoed through the centuries, serves as a reminder of how those who should be role models and moral guides often become the embodiment of corruption and violence.

In a sinful city in Thebes, a former horse track worker, known for his disgraceful actions, became bishop. When asked how he was appointed, an angel of God replied: “This city does not deserve better.” Similarly, when examining the current state of the Serbian Orthodox Church, one must ask—are those in leadership truly worthy of their positions, or are they merely a reflection of the moral condition of the society that accepts them?

One example is the case of Abbot Theophan Đoković, who was convicted in Montenegro in 1897 for debauchery and complicity in the murder of a child. After his conviction and defrocking by the Montenegrin Orthodox Church, instead of being permanently excluded from religious life, he was accepted into the Serbian Orthodox Church and appointed head of the Monastery of Saint Stephen near Aleksinac. This decision outraged the public at the time, and the Belgrade newspaper Pravda rightly condemned the SOC’s scandalous practice of providing refuge to morally corrupt individuals.

This case is not an isolated incident but part of a continuous policy of cover-ups and protection of offenders. The case of Milić Blažanović, a seminary student who died in an SOC monastery in 1999, is just one example of the systemic concealment of crimes. Before his death, as a minor, he was a victim of sexual abuse within the church. Instead of punishing those responsible, the church hierarchy did everything possible to suppress the truth—a common modus operandi whenever the SOC faces accusations of sexual violence against minors.

A monastery where a child was killed after suffering sexual abuse. Parts of the child's body, which was blown apart by a bomb, were secretly buried there. An investigation was never conducted.

The police, judicial authorities, and representatives of the Serbian Orthodox Church never visited the family of the murdered seminarian.

The Serbian Orthodox Church has not only systematically ignored crimes but has actively participated in their cover-up. While preaching morality and high values, pedophiles, rapists, and criminals of all kinds continue to operate freely within its ranks. The protection of such individuals, even after their crimes have been proven, demonstrates the institutional hypocrisy that, under the guise of faith, continues to undermine fundamental human values and justice.

Summary:

At Tumane Monastery, which should be a sanctuary of spiritual comfort, believers are manipulated through false healings and the sale of religious relics. Instead of distancing itself from such deceit, the SOC actively supports these religious frauds while its high-ranking clergy profit from the gullibility of the faithful. Through its obsession with mummified bodies and “miraculous” healings, Tumane Monastery has become a symbol of the complete rejection of reason and science in favor of blind faith. This raises a critical question—Is the SOC willing to sacrifice rational thought in exchange for power and profit?

Our era is witnessing events that will forever expose the lies of the SOC. The truth is coming to light, and the time of church manipulations and crime cover-ups is coming to an end.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime