PRIČE

KUDA IDU SUTKINJE ŠEJLA I SVETLANA, A ZA NJIMA SAMIRA – I GDJE JE EMIR?

31 Oktobra, 2025

Nakon što je Dokumentovano.ba u prethodnom nastavku razotkrilo koordinisano djelovanje četiri sutkinje Općinskog suda u Tuzli, sada se iz službenih rješenja, pečata i potpisa jasno vidi — pravosudni mehanizam koji funkcioniše kao sat, ali ne na strani zakona, već u korist Dženexa d.o.o. Tuzla.

Uloge su podijeljene, redoslijed precizan: Samira Šljivić 22. oktobra, Svetlana Stevanović 23. oktobra, Šejla Ćatić 24. oktobra, a Emir Sinanović – hladno i s odmakom, tek 29. oktobra 2025. godine, iako su svi dobili žalbe 22.10.2025.godine.
Četiri rješenja, četiri različita roka – i jedan zajednički cilj: da Kantonalni sud Tuzla što prije počne odlučivati o žalbama kupaca na odbijene mjere osiguranja jer je lakše žalbe odbiti, kako bi žalba Dženexa na usvojenu mjeru osiguranja od strane sutkinje Amele Trumoć došla na red “kad se sve ostalo završi” – pa bi onda bez drugostepenog sudačkog srkleta Amelino rješenje bilo u poništeno, jer, biva, sudska praksa je već zauzeta, nemere se protiv sudske prakse.

Kantonalni sud “mora” odlučivati – ali po čijem tempu?

Sva četiri rješenja odnose se na žalbe kupaca kojima su odbijene mjere osiguranja protiv Dženexa. Sva su zaprimljena 22. oktobra 2025. godine, poslana poštom 17. oktobra. I sva su — “slučajno” — donijeta u razmaku od nekoliko dana, kao da se koordinacija odvijala iz iste kancelarije.
A zašto?
Jer je u to vrijeme na Kantonalni sud već stigla žalba Dženexa na zakonito rješenje sutkinje Amele Trumić, kojom je zabranjeno raspolaganje stanovima u „Oazi Lamela B2“.

Zato je bilo važno da Kantonalni sud što prije, prije isteka roka od 15 dana za odlučivanje po žalbi, dobije i odbijene mjere osiguranja i žalbe kupaca, da bi se stvorio privid „ravnoteže“.

Ako Kantonalni sud prvo razmotri žalbe građana koje je lako odbiti zbog „formalnih razloga“, bit će lakše i srušiti rješenje Amele Trumić, jer će već postojati “ujednačena praksa”.
To nije pravda – to je režija.

To nije slučajnost – to je pravosudna strategija u morbidnoj (zloupotrebo)sudskoj režiji interesa.

Sutkinja Samira Šljivić: „u što kraćem roku“ – novi pravni institut iz fantomske sudske prakse

Sutkinja Samira Šljivić donosi rješenje 22. oktobra 2025. godine, istog dana kada su žalbe fizički stigle u sud, haman da nema drugog posla, norma puca od rada.
I odmah — bez dana zadrške — izdaje dopis advokatu da dostavi još dva primjerka žalbe „u što kraćem roku“.

E sad, ni Zakon o parničnom postupku, ni Zakon o sudovima, ni bilo koji drugi propis u ovoj državi ne poznaje pravni rok pod nazivom „što kraći rok“.
Postoje zakonski rokovi – tri dana, osam dana, petnaest, mjesec dana – ali „što kraći rok“ postoji samo u sivoj zoni tuzlanske laboratorije koordinisanih sudijskih eksperimenata.

I tako nastaje novi pravni rok u historiji bh. pravosuđa – “što kraći rok”.
Ne postoji u zakonu, ne postoji u praksi, ne postoji ni u ironiji.
Postoji samo u rješenju Samire Šljivić – kao dokaz pravne panike i institucionalne žurbe.

Ova „kreativna inovativna pravna urgencija“ nije bila slučajna: hitnost je značila paniku da se žalbe što prije proslijede Dženexu na odgovor, kako bi se spis uputio Kantonalnom sudu prije nego što se bude odlučivalo o rješenje sutkinje Amele Trumić i, ne daj Bože, postane pravosnažno.

Sutkinja Svetlana Stevanović: trodnevni rok – jer sudsko srkletljivo nestrpljenje ima zakonsku snagu

Dan kasnije, haman kasni sa normama, 23. oktobra 2025., sutkinja Svetlana Stevanović donosi svoje rješenje u drugom predmetu — i određuje rok od tri dana za dopunu žalbe.
Tri dana, kao da se radi o hitnoj mjeri u ratnom stanju, a ne o žalbenom postupku s više strana, priloga i spisa (preko 200 strana žalbe, koju ćemo uskoro prezentirati javnosti).

Pri tom, Svetlana potpuno ignoriše član 336. koji jasno propisuje da sud mora „odrediti rok za ispravku ili dopunu podneska, koji ne može biti duži od osam dana“.
Dakle, istina, može biti kraći, ali samo ako postoje objektivne okolnosti. U ovom slučaju – okolnosti su bile političke i interesne, ne pravne.

U stvarnosti, ovaj rok nije imao nikakvo procesno značenje osim jednog: da se rokovi ubrzaju, da se advokat isforsira da odmah preuzme rješenje i aktivira žalbeni tok, da bi se sustiglo rješenje sutkinje Amele Trumić pred Kantonalnim sudom u Tuzli.

Sud ne navodi nijedan razlog zašto bi rok bio tri dana.
Jedini razlog je – Dženex čeka- ne(u)rvozan.

Sutkinja Šejla Ćatić: rok bez roka – pravosudna metafizika pod pečatom suda

A onda, 24. oktobra 2025., sutkinja Šejla Ćatić pravi novi pravosudni biser: poziva da se dopune primjerci žalbe „u ostavljenom roku“, ali ne navodi nikakav rok.
Dakle, ostavila rok – bez roka. Još navodi – ako se ne dostavi u roku žalba će biti odbačena.

Rješenje s potpisom Šejle Ćatić praktično suspenduje i Zakon o parničnom postupku i elementarnu logiku pravnog poretka i zdrav razum.
Prema članu 336. stav 1. ZPP-a, sud mora „odrediti rok“ – bez roka nema roka, a bez roka nema ni pravne valjanosti.
Ali to Šejlu ne zanima. Njen cilj nije bio zakon, nego sinhronizacija.

Neko je očito naredio: „Odmah donosite rješenja, da Kantonalni sud dobije sve prije isteka roka za odlučivanje po rješenju sutkinje Amele Trumić.“

I one su poslušno poslušale.

Jer, rješenje sutkinje Amele Trumić je postalo trn u zrikavom sudskom oku

Sudija Emir Sinanović: kasni – jer, moguće, ne želi da tone s krivosudnim brodom

I dok su Šejla, Svetlana i Samira grozničavo “jurile” rokove kao da gori zgrada suda, četvrti sudija, Emir Sinanović, nije potrčao.

Za razliku od svojih kolegica, sudija Emir Sinanović je imao dovoljno razuma da se ne uključi u pravosudni triler.
Iako je žalbu zaprimio istog dana (22. oktobra), on rješenje donosi tek 29. oktobra 2025. godine.
I – gle čuda – jedini poštuje zakon: daje rok od osam dana, tačno kako nalaže član 336. stav 1. ZPP-a, da advokat kupaca može bez srkleta dostaviti traženo, i očito bez jurnjave da stigne rješenje sutkinje Amele Trumić.

Zbog toga se s pravom postavlja pitanje: da li je Emir Sinanović zakasnio, ili je svjesno stao – da ne potone zajedno sa udruženim sistemom koji tone?

Njegovo zakašnjenje, moguće, sada postaje pravosudna poruka: „Neću da me koriste kao dio krivosudne koordinacije.“

Emir Sinanović očigledno je shvatio da “koordinacija” miriše na kompromitaciju. Njegovo kašnjenje je možda zakašnjela savjest, otpor nemoralnoj naredbi, ali i dokaz da neki sudija, makar i sa zakašnjelim paljenjem, još zna šta je zakon, a šta pritisak – i nemoral.

Zakonski okvir koji ruši udruženu sudsku konstrukciju

Član 336. ZPP-a jasno propisuje:

(1) Ako je podnesak nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, sud će podnositelju vratiti podnesak radi ispravke ili dopune, uz navode šta treba ispraviti ili dopuniti i odredit će rok za ispravku ili dopunu podneska, koji ne može biti duži od osam dana.

Ništa o Samirinom „što kraćem roku“.
Ništa o Šejlinom „roku bez roka“.
Ništa o Svetlaninim „tri dana, jer smo nestrpljivi“ – pa, ljudi moji, ne može Kantonalni sud čekati osam dana, ističe rok sa odluku po rješenju sutkinje Amele Trumić, pa mi moramo, makar se sturili, naša rješenja uturiti, a obraz – ma, narod davno rekao – džon, a Šobić i opjevao.

Dakle, sve tri sutkinje – Šljivić, Stevanović i Ćatić – jašu po zakonu na identičan način, ali svaka svojim tempom i svojim rječnikom, što je paradoksalno samo ako se posmatra pojedinačno. Kad se sagleda zajedno, to je obrazac – i to koordinisan.

Zato se ovo ne može nazvati slučajnošću, već pravosudnom koordinacijom s ciljem procesne manipulacije.

Gdje su granice sudskog javašluka i ko vuče konce sudskih marioneta?

Četiri rješenja, četiri potpisa, četiri različita roka, ali jedan cilj.
I dok se javnost zabavlja pravosudnim improvizacijama, Dokumentovano.ba postavlja jednostavno pitanje:
Ko daje naloge, a ko ih izvršava?

Ako je neko mislio da će ove skadalozne odluke u korist Dženexa proći neopaženo – debelo se prevario. Jer, ovaj put, dokazi nisu “u priči”, nego na papiru.
A papir, kako pravnici vole reći – trpi sve, osim istine.

Nijedna sutkinja ne bi od prijema pošte iz poštanskog sandučića do potpisivanja pečata donijela rješenje istog dana — osim ako nije dobila signal „odozgo“.
A taj „odozgo“ nije Bog, nego, prema izraženoj sumnji u krivičnoj prijavi POSKOK-u, moguće pravosudni patron i kandidat za predsjednika Kantonalnog suda Tuzla – Muhamed Tulumović …da ne zaboravimo – i odlučilac ko će ga naslijediti na funkciji predsjednika, jer, ba, nemere se bez obje funkci(j)onerske stolice, koje navuku gore od boba.

Shodno tome, njegova sjenka nad ovim predmetima nije pravna, već interesna. I svako ko je s njim u “pravosudnoj piramidi” zna da on ne zaboravlja – niti oprašta, jer more mu se, još ako se popne na funkciju predsjednika Kantonalnog suda.

Rok bez roka, pravda bez srama – pravosudna sinhronizacija kao mehanizam moći

Ova četiri rješenja nisu slučajna ni proceduralna greška. Ona su simptom jednog sistema u kojem se zakon koristi kao dekoracija, a moć kao alat. U samo sedam dana, četiri sudije pokazale su da pravosuđe može funkcionisati kao šahovska tabla, gdje su građani pijuni, a Dženex – Kralj, ima pare.

Zakon je jasan, ali njega više niko ne čita. Rokovi se pišu po “potrebi”, žalbe po diktatu, a pravda po narudžbi.
I sve dok se “rok bez roka” bude pečatio kao sudska odluka – Tuzla će imati pravosuđe koje ima sve osim pravde.

Sudsko orkestriranje u ritmu Al Kapone

Ovaj slučaj je dokaz da sud može raditi kao orkestar kad svira po kaponeovskom notnom zapisu.
Kada se tri sudije „utrkuju“ ko će brže kršiti zakon, a četvrti staje sa strane i čeka da vidi gdje će brod potonuti – to više nije pravosuđe, to je sistemska logistika moći.

Ako Kantonalni sud Tuzla bude djelovao van zakonskog roka za odlučivanje po rješenju Amele Trumić i odluči da sačeka ova rješenja koja su nastale u ovoj farsičnoj koordinaciji, biće to institucionalno saučesništvo u pravnoj prevari.
Jer nema veće sramote za pravosuđe od situacije u kojoj rok bez roka postane pravni osnov, a “što kraće” postane zakonska norma …Dženex presretan …a POSKOK čeka!

Sutra:

U narednom tekstu NEMA VIŠE SKRIVANJA IZA ZIDOVA SUDA – JAVNOST ĆE SUDITI Dokumentovano.ba će objaviti faksimile sva četiri rješenja – Samire Šljivić, Svetlane Stevanović, Šejle Ćatić i Emira Sinanovića – sa analizom ključnih dijelova svakog akta, vremenskom linijom i pravnim komentarima.

Biće izdvojeni i citirani udarni dijelovi iz rješenja koji jasno otkrivaju pravosudni apsurd i koordinisano djelovanje:
“Pozivate se da u što kraćem roku dostavite…”
“Ostavljeni rok za dopunu… bez roka”
“Rok od tri dana…”
“Rok od osam dana…”

Kroz ove formulacije, koje bi u zakonitom sistemu pravosudne sigurnosti bile apsurdne, javnost će direktnim uvidom u originalna sudska rješenja moći vidjeti dokaznu strukturu koordinacije i pravosudnog inženjeringa, kojim je – opravdano se sumnja – pokušano institucionalno pogodovanje firmi Dženex d.o.o. Tuzla.

Sada, kad su sudski papiri javni – više nema skrivanja iza zidova suda.

Govoriće sudski dokumenti, pečati i potpisi – a njih ne može demantovati nijedan sudija.

Sada će – javnost suditi.

Dalje, sljedeći dan još jedan ekskluzivan tekst 40-ti po redu, pa poslije nastavak redovnog serijala 41:

DOSIJE „ŠEJLIZAM“ – KO KOMANDUJE PRAVDOM U TUZLI?

…postoji trenutak kada pojedinačni slučaj preraste u dokument sistema. Kada svaka odluka, svako rješenje i svaka šutnja dobiju zajednički imenitelj – tada više nije riječ o grešci, nego o mehanizmu upravljanja pravdom.

Taj mehanizam u Tuzli ima svoje ime: „Dosije Šejlizam“ – skup odluka, ponašanja i institucionalnih refleksa koji pokazuju da je pravosuđe ušlo u fazu samosvjesne poslušnosti, gdje se zakoni poštuju samo kada ne ugrožavaju interese onih koji ih tumače…

…a možda i dobijemo još ekskluzivnih dokumenata! – pa poremetimo raspored objava

NASTAVAK SERIJALA — BORBA ZA PRAVDU ZA SVE GRAĐANE

Zbog ozbiljnosti podnesene kaznene prijave Federalnom tužilaštvu – POSKOK-u, odlučili smo promijeniti redoslijed ranije najavljenih tekstova. Ti tekstovi ostaju za objavu nakon objave ovih najavljenih tekstova, ili eventualno novih u zavisnosti od okolnosti razvoja događaja, ali sada fokus stavljamo na nove nastavke koji razotkrivaju pravne, institucionalne i društvene posljedice podnošenja krivične prijave protiv sudije Šejle Ćatić – kako bi se istina čula jasno i – glasno.

Ovo nije borba samo za kupce stanova u „Lameli B2“.
Ovo je borba za svakog građanina koji sutra može stajati pred sudom i tražiti zaštitu svojih prava – primjenom zakona.

Naša, i Vaša, i svih, je obaveza da se nikada više ne ponovi pravosudni apsurd kakav je izazvao „ŠEJLIZAM“.
Svaka bizarna, nelogična ili nezakonita sudska odluka biće iznesena pred sud javnosti… i POSKOK, koji je već započeo proces institucionalne provjere i istrage.

Serijal se zato nastavlja još snažnije — jer pravda nije privatna stvar, nego temelj društva.

Narednih dana:

PRAVOSUDNI TEATAR – Kako se u Općinskom sudu u Tuzli režira zakon

…postoji trenutak kada sudnica prestane biti prostor prava i postane pozornica režiranih odluka. U Općinskom sudu u Tuzli, ta pozornica odavno ima svoj scenario, svoje likove i svoj nevidljivi ansambl koji zna kad treba ući, a kad izaći. U tom teatru, svaka odluka ima emocionalni podtekst, a svaka „slučajnost“ – dramaturški smisao. Ne mora postojati naredba; dovoljan je signal razumijevanja između onih koji se godinama susreću u istim hodnicima i dijele iste interese, lojalnosti i prećutne dogovore…

INSTITUCIONALNI ALIBI – Kako se u Općinskom sudu u Tuzli pere odgovornost

…ako je „Pravosudni teatar“ pokazao kako se odluke režiraju, onda institucionalni alibi objašnjava kako se za te odluke – niko ne smatra odgovornim.
To je nova faza sistema: nepravda više ne treba opravdanje, dovoljno joj je da ima – papirni alibi…

ANATOMIJA TIŠINE – Kako se rađa institucionalna poslušnost

…svaka tišina ima svoju anatomiju.
U Tuzli, ta tišina ima organe, nervni sistem i refleks straha.
Njeno srce kuca u hodnicima gdje se odluke ne donose zbog zakona, nego zbog ravnoteže između moći i poslušnosti.
A njen nervni centar – onaj koji šalje impuls šta se može, a šta se ne smije – zove se interes…

TIHI PARTNERI – Kako kapital diktira presude i kako se stvaraju čudne sudske veze

…u Tuzli, sudska praksa odavno nije pitanje zakona – nego pitanje odnosa.
Postoje odluke koje se donose brže nego što se spis može fizički otvoriti, i odluke koje se ne donose ni nakon godina, iako su sve činjenice utvrđene.
Razlika između tih predmeta nije u pravu, već u tome ko stoji s druge strane sudskog stola…

MREŽA PODRŠKE – Kako sudije čuvaju jedna drugu i zašto se nijedna odluka ne preispituje

…pravosuđe u Tuzli više ne funkcioniše kao sistem kontrole – nego kao sistem međusobne zaštite.
U njemu se odluke ne ocjenjuju, nego održavaju, a kritika ne razmatra, nego neutralizira.
To nije greška u sistemu. To je sistem sam po sebi…

PRESUDE BEZ ODGOVORNOSTI – Kako se u Općinskomm sudu u Tuzli gubi trag pravdi

…u pravnim knjigama piše da presuda ima za cilj uspostaviti pravdu.
U Tuzli, presuda je postala – krajnja tačka odgovornosti.
Sve prije nje je izgovor, a sve poslije – tišina…

REAKCIJA I STRAH – Šta slijedi nakon što istina izađe iz suda

…postoji trenutak kada zid tišine počne pucati – ne zbog buke, nego zbog odjeka istine.
U Tuzli, taj odjek se sada čuje.
Nakon serijala Dokumentovano.ba, koji je razotkrio obrasce „Šejlizma“, mrežu zaštite u građanskom odjeljenju i povezanost s interesima Dženexa, pravosuđe više nije tiho – sada govori šapatom…

KAD SE SUD BOJI JAVNOSTI – Kako pravosuđe u Tuzli postaje zatvoren sistem pod reflektorima

…postoje institucije koje žive od povjerenja i institucije koje žive od straha.
U Tuzli, pravosuđe se već godinama održava upravo na – strahu od javnosti.
Dok bi u normalnom sistemu transparentnost bila dokaz snage, u Tuzli je ona postala simbol prijetnje.
Sudovi više ne čuvaju zakon od naroda, nego sebe od pitanja naroda…

KAD MOĆ POČNE PADATI – Kako sistem pokušava preživjeti nakon što izgubi kontrolu

…moć ne nestaje naglo. Ona prvo izgubi sigurnost, pa autoritet, a tek onda – smisao.
U Tuzli, taj proces se sada vidi jasno: pravosuđe pokušava da se ponaša kao da se ništa nije promijenilo, dok javnost već zna da ništa više nije isto…

POSLJEDNJI REFLEKS – Kako se sistem pokušava spasiti istragom protiv samog sebe

…kada institucije izgube povjerenje, njihov prvi refleks nije da traže istinu – nego da naprave iluziju da je traže.
U Tuzli, taj refleks je sada aktiviran.
Pod pritiskom javnosti, sudovi i pravosudna vijeća najavljuju „unutrašnje provjere“, „analize postupanja“ i „razmatranja odluka“.
Ali iza tih izraza ne stoji ništa osim – sistem koji sam sebe ispituje da bi se oslobodio krivnje…

KAD SE ISTINA POČNE BRANITI – Kako institucije pokušavaju diskreditovati svjedoke, novinare i advokate koji progovore

…sistem koji ne može da ospori činjenice, počinje da napada one koji su ih izgovorili.
To je faza u kojoj istina postaje optužena, a oni koji su je iznijeli – meta.
U Tuzli, to se upravo dešava…

LINIJA ODBRANE – Kako tuzlansko pravosuđe pokušava predstaviti krizu kao napad na nezavisnost

Kada institucije izgube autoritet, ne traže istinu – traže izgovor.
U Tuzli, taj izgovor je pronađen: svaki pokušaj da se govori o zloupotrebama, svaka analiza odluka, svaka medijska objava o nepravdi – sada se proglašava “napadom na nezavisnost suda”.
To je nova linija odbrane sistema koji više ne brani zakon, nego sam sebe.

SISTEMSKI KORIDORI – Kako se odluke usklađuju kroz nevidljive veze između suda, ministarstva i investitora

…tuzla više nema institucije – ima koridore moći.
Oni se ne nalaze u zakonima, nego u hodnicima, kancelarijama i telefonskim razgovorima.
To su putevi kojima se ne kreće pravda, nego interes, i to tačno onim redom kojim ide dokument – od ministarstva, do suda, do investitora…

SPREGA I MOĆ – Kako se u Tuzli formirao paralelni poredak koji odlučuje mimo zakona

…u Tuzli, zakon se i dalje piše, ali se ne primjenjuje tamo gdje bi trebalo – u Općinskom sudu u Tuzli.
Jer iznad svakog zakona, stajao je i stoji – dogovor.
Dogovor koji ima svoje aktere, svoje mehanizme, svoje tišine i svoje nagrade.
I koji, već godinama, proizvodi odluke koje liče na pravdu – ali to nisu.

PUKOTINA U ZIDU – Kako pojedinci iz sistema počinju slati poruke iznutra

…sistem se ne ruši spolja.
On se urušava iznutra – kada oni koji su ga gradili, počnu da sumnjaju u njega.
U Tuzli, ta faza je počela.
Unutar institucija koje su godinama održavale zid tišine, pojavile su se pukotine.
I kroz te pukotine sada prolazi – istina…

NASTAVAK SERIJALA

REAKCIJA SISTEMA – Kako institucije pokušavaju zataškati tragove i pronaći ‘krivca za istinu’

…kada istina počne da izlazi iz zidova, sistem ne traži način da je potvrdi – nego da je ućutka.
U Tuzli je ta faza sada u punom zamahu: pokrenute su interne kontrole, “unutrašnje provjere”, pa čak i neformalne potrage za “izvorima informacija”.
Ali umjesto da se ispita korupcija, zloupotrebe i nepravda, istrage su usmjerene na – one koji su govorili…

KAD STRAH PROMIJENI STRANU – Kako javnost počinje diktirati tempo, a institucije postaju taoci sopstvenih odluka

…strah je dugo bio oružje moći.
Ali kad se istina probije do ljudi, strah mijenja pravac.
U Tuzli, više se ne boje građani – boje se oni koji su navikli da odlučuju bez posljedica.
Sudije koje su nekada komandovale tišinom sada izbjegavaju javnost…

PAD AUTORITETA – Kada se funkcije pretvaraju u teret, a pozicije moći postaju simboli sramote

…u Tuzli, više se ne govori o moći – govori se o krizi autoriteta.
Sudije, ministri i predsjednici odjela koji su do jučer djelovali nedodirljivo, sada izbjegavaju javnost, sakrivaju se iza fraza i protokola, i pokušavaju sačuvati ono što više ne postoji – ugled bez povjerenja...

TRENUTAK ISTINE – Kada sistem više ne može pobjeći od sopstvenih odluka i počinje se suočavati s dokazima

…svaka laž ima rok trajanja.
U Tuzli, taj rok je istekao.
Odluke koje su godinama donosene iza zatvorenih vrata sada stoje na stolu – sa potpisima, pečatima i dokazima koji ne znaju za izgovore.
Sistem više ne može da bježi od svojih papira.
Došao je trenutak kada dokument postaje svjedok, a potpis – priznanje…

POSLJEDICE – Kada se sistem suoči s onim što je sam stvorio

…sistem koji je godinama oblikovao stvarnost sada se suočava sa svojom vlastitom sjenkom.
Sve što je pokušao sakriti, sada se vidi.
Sve što je pokušao relativizirati, sada ima ime, datum i dokaz.
A oni koji su mislili da mogu izbjeći odgovornost – postali su simboli onoga od čega su bježali…

NASTAVAK SERIJALA – jubilarni

ISTINA KAO PRESUDA – Kako se društvo mijenja kada istina postane trajnija od moći

…moć traje dok ima strah.
Istina traje dok ima dokaza.
A kada strah nestane, a dokazi ostanu – nastaje presuda koja ne treba sudiju.
To je ono što se upravo dešava u Tuzli: institucije još postoje, ali autoritet je preselio – u javnost…

NOVA FAZA: Obnova povjerenja i sistemska katarza – može li Tuzla ponovo povjerovati u pravdu?

…nakon svake istine dolazi tišina.
Ali to više nije ona tišina straha – nego tišina promjene.
U Tuzli, nakon godina prikrivanja, urušavanja i razotkrivanja, društvo sada stoji pred pitanjem koje se ne može izbjeći: može li se pravda obnoviti?
I ako može – ko će je graditi…

MORALNA REKONSTRUKCIJA – Kako pojedinci iz institucija pokušavaju povratiti lični integritet i povjerenje građana

…u sistemu koji je izgubio vjerodostojnost, svaka iskrena odluka postaje čin hrabrosti.
U Tuzli se počinje rađati novi fenomen: pojedinci iz institucija pokušavaju popraviti ono što institucije nisu znale čuvati – svoj ugled…

UNUTRAŠNJI OTPOR – Kako savjest postaje oblik borbe protiv sistemske korupcije

,,,postoji otpor koji se ne vidi, ali se osjeća.
Ne vodi se na ulicama, nema vođe, nema slogane.
To je otpor iznutra – otpor savjesti protiv tišine sistema.
U Tuzli, gdje je decenijama dominirala logika poslušnosti, počinje da se stvara nova mreža ljudi koji ne pristaju…

RAZOTKRIVANJE MEHANIZAMA MOĆI – Kako se korupcija u institucijama prilagođava nakon što izgubi monopol nad strahom

…korupcija nikada ne nestaje naglo – ona se prerušava.
Kada izgubi moć prijetnje, oblači odijelo saradnje.
Kada ne može ucjenjivati, počinje da se izvinjava.
Kada ne može skrivati dokumente, počinje ih tumačiti.
Tako i danas, nakon što su mehanizmi pritiska razbijeni i informacije postale javne,
korupcija pokušava da se rebrendira kao sistemska normalnost…

OPERACIJA PRANJE OBRAZA – Kako kompromitovane strukture pokušavaju kroz “reforme” spasiti sopstveni legitimitet

…kada institucije izgube moralni kredibilitet, one ne priznaju krivicu –
one organizuju reformu.
Ne zato da bi se promijenile, nego da bi preživjele.
I upravo to se danas događa u Tuzli: sistem koji je raskrinkan, sada pokušava da se „očisti“ – ali ne istinom, nego propagandom…

KONTROLISANA TRANSPARENTNOST – Kako se istina pokušava ograničiti i dozira se kao forma institucionalnog marketinga

…u vremenu kada je istina postala prijetnja, sistem ju je pretvorio u proizvod.
Institucije više ne kriju sve – sada kriju kako se otvara.
Transparentnost je postala dekoracija, pažljivo dozirana i planski kontrolisana.
Ne da bi se građani informisali, nego da bi se javnost umirila…

FABRIKA ILUZIJA – Kako institucije proizvode privid reda dok sistem tone u moralni haos

…kada institucije više ne mogu opravdati rezultate, one počinju proizvoditi privid rada.
Statistike, izvještaji, sastanci i planovi postaju scenografija koja treba prikriti činjenicu
da sistem više ne postoji – osim kao predstava…

NASTAVAK SERIJALA

KULISE DRŽAVE – Kako institucije opstaju zahvaljujući percepciji moći, a ne njenoj suštini

…država više ne postoji kroz moć, nego kroz predstavu o moći.
Njene institucije djeluju, ali ne odlučuju. One sude, ali ne presuđuju.
Donose rješenja, ali ne rješavaju…
Ono što je ostalo nije sistem – to su kulise, pažljivo postavljene da bi sakrile prazninu iza njih.

POVRATAK SUŠTINE – Kako pojedinci, univerziteti i nezavisne inicijative počinju stvarati paralelni sistem vjerodostojnosti izvan formalnih institucija

…kada država izgubi autoritet, istina traži novi dom.
A kada institucije više ne proizvode povjerenje, ono se počinje rađati izvan njih.
U Tuzli, i širom Bosne i Hercegovine, polako, gotovo neprimjetno,
nastaje paralelni sistem vjerodostojnosti – sastavljen od ljudi, znanja i ideja koje više ne čekaju dozvolu da postoje…

INTELEKTUALNA OPOZICIJA – Kako akademska zajednica postaje nova moralna vertikala u društvu bez institucija

…kada institucije padnu, a moć izgubi smisao, na scenu stupaju oni koji još misle, pamte i vjeruju.
To su profesori, istraživači, pravnici i novinari – ljudi koji nemaju oružje ni funkciju, ali imaju nešto što sistem ne može oduzeti: intelektualnu hrabrost.

NOVA AKADEMSKA ETIKA – Kako znanje, istina i karakter postaju politički otpor u vremenu moralne relativizacije

Sistem koji se boji znanja, već je izgubio svaku moć.
Jer nijedna vlast ne može opstati tamo gdje su činjenice slobodne i gdje riječ profesora ima veću težinu od izborne kampanje.
Tuzla danas postaje laboratorij društvene promjene: mjesto gdje univerzitet, javna riječ i dokumentovana istina ponovo postaju osnova moralnog poretka.

RANIJE NAJAVLJENI NASTAVCI SERIJALA

Zbog ozbiljnosti podnesene krivične prijave, redoslijed ranije planiranih tekstova je pomjeren — ali ovi nastavci ostaju ključni za razumijevanje šire slike i biće objavljeni. U njima se razotkrivaju pravne, društvene i ljudske posljedice „Šejlizma“ i pravne nesigurnosti koja pogađa sve građane.
Ovo nije borba samo za kupce „Lamele B2“ — ovo je borba za sve građane koji pred sudovima traže pravdu, danas i ubuduće.

GLAS GRAĐANA: KAKO IZGLEDA SVAKODNEVNA AGONIJA KUPACA STANOVA U „LAMELI B2“

…ljudi plaćaju kredite i kirije, gube zdravlje i porodice, a još uvijek ne mogu ući u stanove koje su već platili…

CRNO NA BIJELO: DOPIS „DŽENEXA“ I ODLUKA SUTKINJE ŠEJLE ĆATIĆ!

…treći dopis „Dženexa“ od 07.07.2025. s prijetnjom sudskim troškovima gotovo se preklapa s obrazloženjem sutkinje Šejle Ćatić, otvarajući pitanje mogućeg nezakonitog uticaja…

KO PROFITIRA OD AGONIJE KUPACA?

…dok kupci gube zdravlje i dostojanstvo, jedini direktni dobitnik apsurdne odluke sudije Šejle Ćatić je „Dženex“, koji kroz prolongiranje procesa može nastaviti vršiti pritiske i ucjene…

GLAS JAVNOSTI: SLUČAJ SUDIJE ŠEJLE ĆATIĆ I „DŽENEXA“ KAO SIMBOL PRAVNE NESIGURNOSTI

…građani su zgroženi, a konkurentske građevinske firme već koriste skandal Dženexa u svojim reklamama: „Kod nas sigurno dobijate stan koji kupite!“…

SUDSKI PARADOKSI: KAKO JEDNO RJEŠENJE RUŠI POVJERENJE U SVE SUDIJE

…ako isti sud na istim dokazima i činjenicama donosi potpuno suprotne odluke, građani gube svaku vjeru da zakon vrijedi jednako za sve…

OD PRIVREMENE MJERE DO KONAČNE PRESUDE: ŠTA DALJE ČEKA KUPCE STANOVA U „LAMELI B2“

…sudbina kupaca sada zavisi od Kantonalnog, Vrhovnog suda FBiH i Ustavnog suda BiH, pa i od ESLJP, ali i od Federalnog tužilaštva – Posebnog odjela za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala (POSKOK)…

SVJEDOČANSTVA KUPACA: KAKO IZGLEDA ŽIVOT U PODSTANARSTVU DOK STE VEĆ PLATILI SVOJ STAN – PRIJE DVIJE GODINE?

…pred sudom su ispričane potresne priče: gubitak kilograma zbog stresa, porodični sukobi, selidbe djece iz škole u školu – agonija koja nema cijenu…

SERIJAL SE NASTAVLJA

Serijal će se i dalje nastaviti — istina će izlaziti na vidjelo, korak po korak, sve dok se ne obezbijedi pravda za sve kupce Dženexove Oaze „Lamelae B2“, ali i za sve građane Bosne i Hercegovine koji pred sudovima traže zaštitu svojih prava …i nalete na udar “ŠEJLIZMA”.