Zašto javnost mora znati šta se dogodilo 27.11.2025. … i prije i poslije!
Piše: Danijel Senkić
Nisam planirao pisati ovaj feljton.
Nisam planirao ni otvarati serijal.
A najmanje sam planirao da ću 27. novembar 2025. pamtiti kao dan kada sam, svjedočeći pred Regionalnom advokatskom komorom Tuzla, shvatio da se pr(lj)avosudne stvari više ne mogu prešutjeti.
Jer ono što se dogodilo tog dana – i što je već opisano u tekstu „Urednik Dokumentovano.ba i sutkinja Svetlana Stevanović na službenom dejtu. Provodadžija – Regionalna advokatska komora Tuzla“
– nije bio samo „razgovor“. Bio je to događaj koji je razotkrio mnogo više od pukog nesporazuma.
U tih sat vremena svjedočenja, u maniru improvizovanog pravosudnog kabarea, shvatio sam da se ovdje ne radi ni o meni, ni o jednom pitanju, ni o jednoj sutkinji.
Radi se o krugu pritiska – na advokate, na novinare, na medije, na javnu riječ – koji se polako zatvara – da nam zatvore usta – da mogu raditi, rahat – šta hoće.
I zato počinje ovaj feljton.
ZAŠTO BAŠ SADA?
Zato što je taj dan otvorio vrata nečemu što se ne smije zataškati.
Disciplinska prijava sutkinje Svetlane Stevanović podnesena je protiv advokata – zbog tekstova Dokumentovano.ba.
Naših tekstova.
Tekstova koje uređuje naša redakcija.
Tekstova sa kojima advokat nema ni najmanje veze – niti ih piše, niti uređuje, niti učestvuje u njihovu nastanku.
To je činjenica.
Ali činjenica je i to da je advokat pozvan da odgovara za tuđi rad.
I da se pred disciplinskim tijelom advokatske komore, 27.11.2025., otvarala tema „šta novinar smije biti“, „čime se urednik bavi“, „u kojim je godinama kandidovan“ i sve ono što nema nikakve veze ni sa pravom, ni sa etikom, ni sa zakonom.
I baš zbog te apsurdnosti – feljton je postao nužnost.
ZAŠTO FELJTON?
Jer je forma koja najbolje razotkriva ono što se pokušava sakriti.
U formalnim dokumentima ne možete pisati o atmosferi.
U žalbama ne možete opisati apsurd.
U rješenjima ne piše šta se stvarno desilo.
Ali feljton može.
Feljton može pokazati:
– kako izgleda kada se novinar svjedočenjem mora braniti jer je pisao istinu;
– kako izgleda kada se advokata poziva na odgovornost za tuđe tekstove;
– kako izgleda kada sutkinja postavlja pitanja koja nemaju veze sa pravom, već sa slikom svijeta u kojoj je javna riječ prijetnja, a ne alat demokratije;
– kako izgleda kada disciplinska advokatska komora postane pozornica nečega što niko nije očekivao.
I zato se ovaj feljton ne piše iz hira.
Piše se zato što je postao obaveza.
ZAŠTO JE U INTERESU JAVNOSTI?
- Jer je sloboda govora ugrožena onda kada se počne mjeriti – ko je smije koristiti.
Ako sutkinja može podnijeti prijavu protiv advokata zbog medijskog teksta, a da se pritom ispituje advokat koji taj tekst nije ni vidio prije objave – onda više nije riječ o disciplini, nego o modelu pritiska.
- Jer advokati su jedini stvarni štit između građana i moći.
Kada se njih pokušava ušutkati, to nije tehničko pitanje. To je signal da se otvara prostor za potpunu kontrolu sudnice – bez svjedoka.
- Jer mediji postoje da otvaraju teme, a ne da šute iz straha.
Ako danas dođe na udar Dokumentovano.ba, sutra će doći neko drugi, a prekosutra – svako ko se usudi pitati.
- Jer ovaj slučaj ide i dalje – biće dostavljen i VSTV BiH – i svima
Da se analizira postupanje i ponašanje sutkinje – i van sudnice. Da se postave pitanja koja se moraju postaviti. Da se više ne može praviti da se ništa nije dogodilo.
ZATO FELJTON. ZATO SADA.
Zato javno.
Ovo je prvi nastavak.
Ne bavi se detaljima – oni tek slijede.
Ne bavi se ostalim imenima – biće sva.
Ne bavi se transkriptima – i oni dolaze.
Ne bavi se analizom – biće objavljena.
Ovo je poziv: da javnost prati ono što se dešava kada se pravosuđe susretne sa slobodnom riječju – i pokuša je ukrotiti.
Ako se protiv advokata može voditi postupak zbog tekstova koje napiše neki medij, onda svako treba da vidi – šta se na tim ročištima zapravo događa.
Dobro došli u feljton „SUD I JA – Svetlana Stevanović“.
Nastavci slijede.
A za kraj, jedna mala napomena za sve vjerne čitatelje Dokumentovano.ba:
Ovo je paralelni feljton.
Onaj prvi — o prevarenim kupcima stanova u slučaju Dženex, i o sudijama Šejli Ćatić, Emiru Sinanoviću, Svetlani Stevanović, Samiri Šljivić, Muhamedu Tulumoviću… i svima drugima koji se nafataju u sudsko-političko-tajkunsku mrežu korupcije i nepravde — nastavlja svoj tempo.
Ide svako jutro, oko 08:00, uz ka(h)vu i lagano buđenje savjesti nad protivpravnim radnjama.
Ide i ići će sve dok se ne ispuni ono zbog čega postoji: pravda, pa makar zadnja stigla.
Ovaj novi feljton — „SUD I JA – Svetlana Stevanović“ — ide nakon akšama, oko 18:00, kada se Bosna smiri, a istina krene u svoju večernju šetnju.
Pa uživajte.
U borbi za pravednu pravdu.
U dvije smjene.
Dok ne pobijedi.
Sutra: Početak kraja sudskog nasilja nad pravom na slobodu govora.
U drugom nastavku feljtona otkrivamo ono što se godinama guralo pod tepih — a 27. novembar 2025. razotkrio u jednom satu svjedočenja.
INTRODUCTION TO THE SERIAL:
THE COURT AND I – Svetlana Stevanović
Why the public must know what happened on 27 November 2025… and before… and after!
By: Danijel Senkić
I did not plan to write this serial.
I did not plan to open a series.
And least of all did I plan that 27 November 2025 would become the day I realized — while testifying before the Regional Bar Association Tuzla — that certain “justicial” (or better said, in-justicial) things can no longer be kept quiet.
Because what happened that day — already described in the article
“The Editor of Dokumentovano.ba and Judge Svetlana Stevanović on an Official Date. Matchmaker – The Regional Bar Association Tuzla”
— was not just a “conversation.” It was an event that exposed far more than a misunderstanding.
In that one hour of testimony — in the style of an improvised judicial cabaret — I realized this was not about me,
nor about a single question,
nor about a single judge.
It was about a circle of pressure — on lawyers, journalists, media, and public speech — a circle that is slowly tightening,
aimed at shutting our mouths,
so others can work, undisturbed,
as they please.
And that is why this serial begins.
WHY NOW?
Because that day opened the door to something that must not be hidden.
Judge Svetlana Stevanović filed a disciplinary complaint against an attorney — because of teksts published by Dokumentovano.ba.
Our texts.
Texts edited by our newsroom.
Texts with which the attorney has absolutely nothing to do — he does not write them, edit them, or participate in their creation.
That is a fact.
But it is also a fact that the attorney was summoned to answer for someone else’s work.
And that before the disciplinary body of the Bar Association, on 27 November 2025, questions were raised about:
“what a journalist is allowed to be,”
“what the editor does,”
“in which years he was a candidate,”
and all sorts of things that have nothing to do with law, ethics, or any legal standard.
And because of that absurdity — the serial became a necessity.
WHY A SERIAL?
Because it is the form that best exposes what others try to hide.
In formal documents, you cannot write about atmosphere.
In appeals, you cannot describe absurdity.
In rulings, you cannot read what actually happened.
But a serial can.
A serial can show:
– what it looks like when a journalist must defend himself with testimony because he wrote the truth;
– what it looks like when an attorney is held responsible for someone else’s articles;
– what it looks like when a judge asks questions that have nothing to do with the law but with a worldview in which public speech is a threat, not a democratic tool;
– what it looks like when a disciplinary body becomes a stage for something no one expected.
This serial is not written out of whim.
It is written because it has become a duty.
WHY IS THIS IN THE PUBLIC INTEREST?
- Because freedom of speech is endangered the moment someone begins measuring who is “allowed” to use it.
If a judge can file a complaint against an attorney because of a media article,
while the attorney being questioned has never even seen the article before publication —
then this is no longer a disciplinary issue but a model of pressure. - Because attorneys are the only real shield between citizens and power.
When efforts are made to silence them — this is not a technical issue.
It is a signal that space is being cleared for full courtroom control — without witnesses. - Because the media exist to open issues — not to be silent out of fear.
If today Dokumentovano.ba is targeted,
tomorrow it will be someone else,
and the day after — anyone who dares to ask questions. - Because this case will go further — it will be submitted to the HJPC BiH — and to everyone else.
To examine the conduct and behaviour of the judge — even outside the courtroom.
To raise the questions that must be asked.
To ensure no one can pretend nothing happened.
THAT IS WHY THIS SERIAL. THAT IS WHY NOW.
That is why publicly.
This is the first installment.
It does not deal with details — they are coming.
It does not deal with other names — they will all appear.
It does not deal with transcripts — they are on the way.
It does not deal with analysis — it will be published.
This is a call:
For the public to follow what happens when the judiciary encounters free speech — and then tries to tame it.
If proceedings can be conducted against an attorney because of texts written by a media outlet,
then everyone must see — what actually happens at those hearings.
Welcome to the serial:
“THE COURT AND I – Svetlana Stevanović.”
Next installments are coming.
And finally, a small note for all loyal readers of Dokumentovano.ba:
This is a parallel serial.
The first one — about the deceived apartment buyers in the Dženex case, and about judges Šejla Ćatić, Emir Sinanović, Svetlana Stevanović, Samira Šljivić, Muhamed Tulumović… and all others caught in the judicial–political–tycoon web of corruption and injustice — continues at its own pace.
It goes out every morning around 08:00, with coffee and a gentle awakening of conscience to unlawful acts.
It goes out — and it will continue — until its purpose is fulfilled:
Justice, even if it arrives last.
This new serial — “THE COURT AND I – Svetlana Stevanović” — will go out after dusk, around 18:00, when Bosnia quiets down and the truth begins its evening walk.
So enjoy.
In the struggle for just justice.
In two shifts.
Until victory.
Tomorrow:
The beginning of the end of judicial violence against freedom of speech.
In the second installment, we reveal what has been swept under the rug for years — and what 27 November 2025 exposed in one hour of testimony.



