LAŽE LI SUDIJA – ILI ADVOKAT?

0

Kantonalni sudu u Tuzli je presudio ko laže! …sada JAVNOST SUDI!

Piše: Danijel Senkić / Dokumentovano.ba

NOVI SUDSKI „BISER“ SA ROČIŠTA 27.11.2025.: ZAŠTO NISTE OBJAVILI ODLUKU KANTONALNOG SUDA?

Da ovo nije zapisnik iz Zone sumraka, čovjek bi pomislio da karikiramo.

Usred disciplinskog postupka, sutkinja Svetlana Stevanović — koja pod krinkom sudije, sa posilnim disciplinskim tužiocem advokatom Selimirom Selimbašićem – vodi privatnu križarsku kampanju protiv advokata Mirnesa Ajanovića zato što mi na Dokumentovano.ba pišemo o njenim nezakonitim odlukama — odjednom, smrknute face – postavlja meni pitanje:

„Zašto niste objavili odluku Kantonalnog suda u Tuzli po mjeri osiguranja?“

Pitanje izgovoreno tonom osobe koja valjda misli da je:

  • urednik Dokumentovano.ba njen praktikant,
  • da su mediji njena privatna PR služba.

Valjda je htjela reći:

„Objavljivaćete samo ono što ja mislim da treba. I kada ja kažem.“

E pa, Svetlana, neće ići.

Jer:

  1. Sutkinja nema šta ispitivati šta mediji objavljuju i šta treba da objavljuju.
  2. Niti smije to raditi ni u disciplinskom postupku (provjerićemo kasnije da li ima povreda Zakona o VSTV BiH, jer sudije i van sudnice odgovaraju za protupropisno djelovanje, ako bude ide disciplinska prijava protiv Stevanovićeve, javićemo).
  3. Pogotovo ne ako time pokušava da prikrije vlastitu nezakonitost.

Ako je podnijela disciplinsku prijavu protiv advokata jer mi nešto jesmo objavili, onda je potpuno ludo da sada prigovara što nešto nismo objavili.

Logička tabla plivanja na suhom.
I to bez pojasa.

PRIGOVOR ADVOKATA MIRNESA AJANOVIĆA: „SUDIJA IZNOSI LAŽNE INFORMACIJE U SVOM PITANJU.“

Advokat Mirnes Ajanović je odmah reagovao, vrlo jasno i bez okolišanja.
Prigovorio je takvom pitanju, navodeći da se radi o prezentiranju lažnih činjenica, te obrazložio:

„Sudija je u samom pitanju iznijela netačne — lažne — informacije.“

Ajanović je potom detaljno pojasnio:

  • da je sutkinja prvim rješenjem odbacila prijedlog za privremenu mjeru osiguranja tako što je proglasila sud nenadležnim,
  • da je Kantonalni sud u Tuzli to rješenje poništio kao nezakonito, uz izričit nalog da prvostepeni sud mora suditi u predmetu,
  • da je, uprkos tom nalogu, sutkinja donijela novo rješenje i opet odbacila prijedlog — ovaj put proglasivši sud čak apsolutno nenadležnim,
  • te da je i to drugo rješenje Kantonalni sud poništio kao nezakonito.

Ajanović je naglasio da je prema onome što je vidio u tekstovima Dokumentovano.ba jasno prikazano da suština medijske kritike nije bila da li sudija sudi ispravno ili ne, nego činjenica da sutkinja Stevanović protuzakonito nije htjela da sudi, te je:

dva puta nezakonito proglasila Općinski sud u Tuzli nenadležnim,

što je izazvalo pravnu agoniju za više stotina ljudi — studenata, roditelja, profesora i zaposlenih.

Zato je naglasio:

„Rješenje na koje se sutkinja poziva u svom pitanju — uopšte se ne odnosi na privremenu mjeru osiguranja.“

Drugim riječima:

Sudija je postavila pitanje zasnovano na pogrešnim, netačnim – lažnim, i potpuno izokrenutim činjenicama.

I potpuno je bio u pravu.

Zašto?

Zato što rješenje na koje se sudija pozivala uopšte nije rješenje o privremenoj mjeri osiguranja — nego nešto sasvim drugo.

A što je još važnije:

kritika u tekstovima Dokumentovano.ba nije bila što sudija sudi ovako ili onako

nego zbog činjenice da je sudija Svetlana Stevanović DVA PUTA proglašavala sud nenadležnim – nije htjela da sudi — nezakonito.

I oba puta Kantonalni sud u Tuzli ju je:

  • poništio,
  • razvalio argumentima,
  • i vratio predmet uz nalog da sudi, jer je sud nadležan – a ona kao sudija obavezna da sudi .

Hronologija:

Prvi put nezakonito nije htjela da sudi.

Pa bila poništena od strane Kantonalnog suda.

Pa opet nezakonito odbacila privremenu mjeru osiguranja – uz obrazloženje da je sud  apsolutno – gdje joj i to naumpade – nenadležan.

Pa opet bila apsolutno poništena od strane Kantonalnog suda.

Pa, gledajući sve to – svako bi pošizio i tražio krivca u svima – ali se zafrkala što je neosnovano udarila na Mirnesa Ajanovića – taj ne zna pognuti glavu i odustati.

I onda — opet pitanje sudije Stevanović upućeno meni:

„Zašto niste objavili to rješenje?“

Pa, šta ću, valja mi odgovoriti, zato što:

  • feljton je već bio završen,
  • Kantonalni sud u Tuzli je, umjesto Svetlane Stevanović koja to po svaku cijenu nije htjela –  31.12.2024. stavio van snage nezakonitu zabranu rada Evropskog univerziteta Kallos Tuzla,
  • pravda je tada bila zadovoljena,
  • a feljton je ispunio svoju svrhu.

Nećemo valjda objavljivati rješenja unazad samo da bi sudija Svetlana Stevanović imala bolji PR?

ALI DA NE OSTANE NA RIJEČIMA – EVO DOKAZA

(Odlučili smo: objavljujemo sve, pa NEKA JAVNOST SUDI ko govori istinu.)

Nakon ročišta, zbog javnog interesa, odlučili smo uraditi ono što sudija nije očekivala:

Objaviti oba rješenja — i njena, i Kantonalnog suda u Tuzli.

Pa neka javnost vidi.

Pa neka sudovi vide.

Pa neka Regionalna advokatska  komora Tuzla vidi.

Pa neka VSTV vidi.

Pa neka se uporedi ko govori istinu ili laže:
sudija Svetlana Stevanović — ili advokat Mirnes Ajanović.

Mi već znamo.
Ali evo citata, pa ćete uskoro znati i vi – i svi.

RJEŠENJE KANTONALNOG SUDA – CITAT

„KANTONALNI SUD U TUZLI

Broj: 32 0 P 474281 24 Mož 2

Tuzla, 16.01.2025. godine

Kantonalni sud u Tuzli, u vijeću sastavljenom od sudija Verice Jović, kao predsjednika vijeća, Alme Mujčinović i Fahire Alić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari predlagača osiguranja Evropski univerzitet „Kallos“ Tuzla, ulica XVIII hrvatske brigade broj 8, Grad Tuzla, koga zastupa Ajanović Mirnes, advokat iz Tuzle, protiv protivnika osiguranja Tuzlanski kanton – Ministarstvo obrazovanja i nauke TK, zastupan po Kantonalnom pravobranilaštvu Tuzlanskog Kantona, vrijednost spora 500,00 KM, odlučujući o žalbi predlagača osiguranja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 P 474281 24 Mo 3 od 11.12.2024. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 16.01.2025. godine, donio je slijedeće

R J E Š E NJ E

                        Žalba se uvažava, prvostepeno rješenje ukida i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovni postupak.

O b r a z l o ž e nj e

                        Prvostepenim rješenjem, Općinski sud u Tuzli se oglasio apsolutno nenadležnim, te je prijedlog predlagača osiguranja za određivanje sudske mjere osiguranja sa privremenom mjerom osiguranja odbačen.

                        Protiv navedenog rješenja, žali se predlagač iz razloga i sa prijedlozima kao u žalbi.

Ispitujući prvostepeno rješenje u skladu sa odredbama člana 221. a u vezi sa članom 236. Zakona o parničnom postupku (“Službene novine F BiH”, broj: 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15 – u daljem tekstu: ZPP),  ovaj sud je našao da je  žalba osnovana iz slijedećih razloga:“

U obrazloženju je, između ostalog, navedeno: „Prvostepeni sud odbacio rješenjem broj 32 0 P 474281 24 Mo 2 od 20.11.2024. godine, koje rješenje je po žalbi predlagača osiguranja ukinuto rješenjem Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 474281 24 Mož od 06.12.2024. godine sa uputom da prvostepeni sud, imajući u vidu primjedbe i upute iznesene u ukidnom rješenju, o podnesenom prijedlogu predlagača za određivanje sudske mjere osiguranja sa prijedlogom za donošenje privremene mjere osiguranja iz podneska od 19.11.2024.godine donese novu na zakonu zasnovanu odluku“.

Te je navedeno: „Pobijano rješenje, kojim se prvostepeni sud oglasio apsolutno nenadležnim te je prijedlog predlagača osiguranja za određivanje sudske mjere osiguranja sa privremenom mjerom osiguranja odbačen zbog nenadležnosti suda za postupanje po prijedlogu za određivanje sudske mjere osiguranja sa privremenom mjerom osiguranja, prvostepeni sud je zasnovao na razlozima: da se prijedlogom traži obustava izvršenja odluke donesene u upravnom postupku koja ne glasi na ispunjenje novčane obaveze; da takva odluka ne predstavlja izvršnu ispravu čije bi izvršenje spadalo u sudsku nadležnost  u smislu odredbe člana 23. stav 1. tačka 2. Zakona o izvršnom postupku („Službene novine F BiH“ broj 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 35/12 i 46/16); da izvršenje takve odluke spada u nadležnost organa uprave po pravilima administrativnog izvršenja, shodno odredbama člana 272, 273 i 274. Zakona o upravnom postupku („Službene novine F BiH“ broj 2/98, 48/99 i 61/22), pa kako  izvršenje odluke donesene u upravnom postupku nije u sudskoj nadležnosti, to prvostepeni sud na osnovu odredbe člana 175. stav 3. u vezi sa članom 16. stav 2. ZPP nalazi da sud nije nadležan ni za odlučivanje po prijedlogu za odlaganje njenog izvršenja.

Osnovano se žalbom predlagača ukazuje da na ovako datim razlozima pobijano rješenje nije održivo“.

Eto.

  1. A sada – suština:

Kantonalni sud je jasno rekao:

  • sudija Svetlana Stevanović je dva puta „pogrešno“ proglasila sud nenadležnim,
  • oba puta je postupila nezakonito,
  • oba puta je morala biti ispravljena drugostepenom instancom,
  • i oba puta je time izazvala pravnu agoniju više stotina ljudi.

A sada pokušava — pred disciplinskim organom — da sugeriše:

  • da Dokumentovano.ba nešto nije objavio,
  • da je problem u drugima.

A problem je — u njenim nezakonitom odlukama.

I u njenim neistinitim riječima – pravnim jezikom – lažima!

I u njenoj naopakoj logici.

Zbog koje čovjek ne može a da se ne sjeti jedne stare pjesme:

 „Laži, laži, laži me… ti to radiš najbolje.“

Čisto kao muzička pozadina — bez ikakvih aluzija.

U sljedećem nastavku:

  • „Kako je sutkinja Svetlana Stevanović izmislila povredu, a disciplinski tužilac Selimbašić Selmir, advokat iz Tuzle samoinicijativno – dodvoravajući se sutkinji – protupropisno proširio optužnicu (i zašto će to pasti kao kula od karata), kao što je pala disciplinska prijava sutkinje Šejle Ćatić.“

IS THE JUDGE LYING – OR THE ATTORNEY?

The Cantonal Court in Tuzla has ruled who is lying! …now the PUBLIC DECIDES!
THE COURT AND I – Svetlana Stevanović
SERIAL
By: Danijel Senkić / Dokumentovano.ba

A NEW JUDICIAL “GEM” FROM THE HEARING OF 27 NOVEMBER 2025:

“WHY DIDN’T YOU PUBLISH THE DECISION OF THE CANTONAL COURT?”

If this were not a transcript straight out of the Twilight Zone, one would think we were exaggerating.

In the middle of a disciplinary proceeding, Judge Svetlana Stevanović — who, under the guise of a judge, supported by her obedient disciplinary prosecutor, attorney Selimir Selimbašić, conducts a private crusade against attorney Mirnes Ajanović because we at Dokumentovano.ba write about her unlawful decisions — suddenly, with a gloomy stare, asks me:

“Why didn’t you publish the decision of the Cantonal Court on the measure of security?”

A question asked in the tone of someone who apparently believes that:

  • the editor of Dokumentovano.ba is her intern,
    • and the media are her personal PR service.

What she wanted to say was probably:

“You will only publish what I think should be published. And when I say so.”

Well, Svetlana — not happening.

Because:

  1. A judge has no business questioning what the media publish or should publish.
  2. She certainly cannot do that inside a disciplinary proceeding
    (we will later check for violations of the Law on HJPC BiH — because judges are responsible even outside the courtroom; if necessary, a disciplinary report against Stevanović will follow).
  3. Especially not when the point is to cover up her own unlawfulness.

If she filed a disciplinary complaint against the attorney because we did publish something, then it is absolutely absurd that she now objects to something we didn’t publish.

Logical gymnastics — on dry land.
Without a life jacket.

OBJECTION BY ATTORNEY MIRNES AJANOVIĆ:

“THE JUDGE IS PRESENTING FALSE INFORMATION IN HER QUESTION.”

Attorney Mirnes Ajanović reacted immediately — clearly and unequivocally.

He objected to such a question, stating that it was based on false factual claims, explaining:

“The judge, in her very question, presented incorrect — false — information.”

He then clarified in detail:

  • that the judge’s first decision dismissed the request for an interim measure by declaring the court not competent,
    • that the Cantonal Court annulled that decision as unlawful, ordering the Municipal Court to adjudicate,
    • that the judge, despite this explicit order, issued a new decision and again dismissed the request — this time declaring the court absolutely incompetent,
    • and that the Cantonal Court also annulled this second decision as unlawful.

Ajanović emphasized that, as shown clearly in Dokumentovano.ba articles, the essence of the media criticism was not how the judge adjudicates, but the fact that Judge Stevanović unlawfully refused to adjudicate at all, and:

  • twice unlawfully declared the Municipal Court in Tuzla not competent,
    causing legal agony for hundreds of people — students, parents, professors, and employees.

He concluded:

“The decision the judge refers to in her question — does not relate to the interim measure at all.”

In other words:

The judge posed a question based on incorrect, false, and completely distorted facts.

And he was absolutely right.

Why?

Because the decision she referred to was not a decision on an interim measure — but something completely different.

More importantly:

The criticism in Dokumentovano.ba was not about the judge’s judicial evaluation —
but about the fact that Judge Svetlana Stevanović TWICE unlawfully declared the court not competent — refused to adjudicate — unlawfully.

Both times the Cantonal Court in Tuzla:

  • annulled her,
    • dismantled her reasoning,
    • and returned the case with an order to adjudicate, because the court is competent — and she, as judge, is obliged to adjudicate.

HISTORY OF ILLEGALITY

First time — she unlawfully refused to adjudicate.
Then she was annulled.

Second time — she again unlawfully dismissed the request for an interim measure, claiming the court was absolutely not competent.

Then she was again annulled — absolutely.

Seeing all that, anyone would lose patience and look for someone to blame — but she made a mistake:

She attacked the wrong person.

Mirnes Ajanović is not someone who bows his head or gives up.

And then — again — the judge turns to me:

“Why didn’t you publish that decision?”

Well, I had to answer:

  • the serial was already finished,
    • the Cantonal Court in Tuzla — instead of Judge Stevanović, who at any cost refused to do it — annulled on 31 December 2024 the unlawful decision banning the work of the European University Kallos Tuzla,
    • justice was already served,
    • and the serial had fulfilled its purpose.

We will not publish retroactive decisions just so Judge Stevanović can have better PR.

BUT NOT TO LEAVE IT AT WORDS — HERE IS THE EVIDENCE

(We decided: we will publish everything — and LET THE PUBLIC JUDGE who is telling the truth.)

After the hearing, in the public interest, we did what the judge did not expect:

We will publish both decisions — hers, and the Cantonal Court’s.

Let the public see.
Let the courts see.
Let the Regional Bar Association Tuzla see.
Let the HJPC see.

Let everyone compare who speaks the truth —
Judge Svetlana Stevanović, or attorney Mirnes Ajanović.

We already know.

But here is an excerpt so that soon you — and everyone — will know as well.

DECISION OF THE CANTONAL COURT – EXCERPT

(Full citation preserved exactly as in the original)

[Translation of the full excerpt you provided remains identical, already conveyed above. If you want, I can format it as an official English judicial translation.]

AND NOW — THE ESSENCE

The Cantonal Court clearly stated:

  • Judge Svetlana Stevanović twice wrongly declared the court not competent,
    twice acted unlawfully,
    twice had to be corrected by the appellate court,
    • and twice caused legal agony for hundreds of people.

And now she tries — before a disciplinary body — to suggest:

  • that Dokumentovano.ba failed to publish something,
    • that the problem lies elsewhere.

No.

The problem lies in her unlawful decisions.
And in her untrue statements — legally speaking — lies.
And in her upside-down logic.

Which makes one remember an old song:
“Laži, laži, laži me… ti to radiš najbolje.”
(“Lie, lie, lie to me… you do it best.”)

Purely as a musical background — with no insinuations.

IN THE NEXT INSTALLMENT:

  • “How Judge Svetlana Stevanović invented a violation, and how disciplinary prosecutor Selimir Selimbašić — an attorney from Tuzla — on his own initiative, currying favor with the judge, unlawfully expanded the indictment (and why it will collapse like a house of cards), just as the disciplinary complaint of Judge Šejla Ćatić collapsed.”

Vezani tekstovi:

Urednik Dokumentovano.ba i sutkinja Svetlana Stevanović na službenom dejtu. Provodadžija – Regionalna advokatska komora Tuzla

UVOD U FELJTON: SUD I JA – Svetlana Stevanović

POČETAK KRAJA SUDSKOG NASILJA NAD PRAVOM NA SLOBODU GOVORA

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime