PRIČE

KAD SUDIJA IZGUBI SIGNAL: INDISPONIRANJE I DRUGE PRAVOSUDNE FANTAZIJE SVETLANE STEVANOVIĆ“

12 Decembra, 2025

Nakon što je sudija Svetlana Stevanović u disciplinskoj prijavi navela da je advokat Mirnes Ajanović objavom njenog javnog sudskog rješenja „indisponira“ i „dehumanizuje“, najavili smo da će to zaslužiti cijelu epizodu – malo dužu.

Evo je.

Vrijedilo je čekati.

Piše: Danijel Senkić / Dokumentovano.ba

PRVO – ŠTA JE TO, BONA, „INDISPONIRANJE“?

Hajde da se ne brukamo pred narodom:

indisponirati znači – nekoga učiniti neraspoloženim, van forme, zlovoljnim, bezvoljnim, inertnim, učmalim, negdje piše i – kenjkavim.

Dakle, po sudiji Svetlani, Mirnes – advokat – ima moć:

da utiče na emocionalno stanje sudije,
da joj spušta raspoloženje,
da joj „smanjuje radnu temperaturu“,
da joj ugasi motivaciju,
da joj poremeti sudijsku WiFi vezu sa realnošću.

Prema njenoj prijavi, Mirnes indisponira sudiju – kao da se radi o kvaru u elektroinstalacijama, a ne o javnoj funkciji.

A najluđi dio?

Nigdje ne piše koja konkretna radnja je izazvala „indispoziciju“.

Nema uvrede.
Nema klevete.
Nema napada.
Nema pritiska.

Ima samo – objavljeno njeno sudsko javno rješenje – U ime naroda!

Ako sudiju indisponira sopstvena odluka, onda problem nije u advokatu.

E SAD – ŠTA JE ONDA DEHUMANIZACIJA?

Ovdje ulazimo u zonu čiste pravosudne fantastike.

Po sudiji:

dehumanizacija se dogodila jer je Mirnes:

objavio rješenja,
objasnio postupak,
ukazao na nezakonitosti,
citirao Kantonalni sud,
iznio činjenice.

Dakle, sudija Svetlana smatra da:

NJEN LIK GUBI LJUDSKA OBILJEŽJA
ONOG TRENUTKA KAD JAVNOST PROČITA ŠTA JE ONA NAPISALA.

Ako se čovjek „dehumanizira“ čim se pročita njegovo službeno rješenje – pa onda nije dehumaniziran advokatom, nego sopstvenim radom.

SAD DOLAZI UMJETNIČKI VRHUNAC

Jer kad sudija napiše u disciplinskoj prijavi:

„Advokat me indisponira…“

čovjek zamisli scenu:

Mirnes u crnom odijelu stoji ispred suda, podiže ruke prema nebu i izgovara:

„Svetlana… neka te obuzme INDIDISPONIRANJEEE!“

Sudnica se trese.
Roletne se spuštaju.
Printer sam ispisuje presude.
Kompjuterski miš bježi u ladicu.
A sudija pola(h)ko gubi sopstveni WiFi signal –
kao što mobitel izgubi mrežu u tunelu.

Haman Svetlana u Mirnesu vidi mađioničara Mandraka.

Umjesto advokata – vidi čarobnjaka koji baca pravne čini.

U ŠTA TO ONA MISLI DA SE UKLAPA?

U njenoj dramskoj konstrukciji vidimo tri sloja:

Prvi sloj:
Advokat kao emocionalni destabilizator
– šalje talase neraspoloženja kao 5G repetitor.

Drugi sloj:
Advokat kao čarobnjak Mandrak
– utiče na raspoloženje sudije objavljivanjem dokumenata.

Treći sloj:
Advokat kao digitalni napadač
– dehumanizacija – kao da je pretvorio sudiju u robota bez duše.

A stvarnost?

Objavio čovjek njena sudska rješenje.

Rješenja koja postoje.
Rješenja koja su poništena – od strane Kantonalnog suda.
Rješenja koja su nezakonita.

Ako objava nezakonite odluke dehumanizira sudiju –
onda svaki sudija treba tražiti posebnu zaštitu od vlastite sudske odluke.

SATIRIČNA INTERMEZZO SCENA

SUDNICA KAO MAGIČNI REALIZAM

U njenoj prijavi, zvuči kao da Mirnes:

baca čini po sudnici,
ometa energijske tokove – valja joj zvati Semira Osmanagića,
utiče na raspoloženje sudije kao psihički feng-šui,
ima sposobnost smanjivanja radnog kapaciteta jednostavnim pogledom u spis.

Po njenoj logici – Mirnes je:

Mandrak pravosuđa.
Mentalni destabilizator.
Emocionalni čarobnjak.

Jer Svetlana ne piše:

„Advokat je pogriješio – iznosio neistine.“
Ne. To nigdje ne postoji.

Piše:

„Advokat me indisponira.“

Zamislite aparat u sudnici koji pišti kad sudija izgubi signal:

PIP-PIP-PIP – GUBIM RASPOLOŽENJE, KRIV JE MIRNES AJANOVIĆ!

PRAVNO TUMAČENJE – OZBILJAN DIO

Sudija se poziva na Kodeks advokatske etike – „Advokat ne smije pravdati tok ili ishod postupka pripisivanjem korupcije sudijama, tužiocima ili organima vlasti“

Namjero izostavlja nastavak rečenice gdje lijepo piše:

„osim ako postoji dokaz koji daje osnov za prijavu nadležnim organima krivičnog ili disciplinskog gonjenja.“

Međutim, Mirnes:

nikada u tekstu koji je pratio objavu njenog rješenja nije pripisao sudiji korupciju,
nikada nije koristio uvredu i klevetu,
nikada nije napao sudiju,
samo je objavio sudsko rješenje i tumačio pravo – a to potvrdio i Kantonalni sud u Tuzli.

Dakle:

Nema povrede Kodeksa.
Ali ima povrede logike – u Svetlaninoj prijavi.

Jer ako sudiju povrijede činjenice, to više nije advokatski problem.

To je sudijska profesionalna insuficijencija, pa neka konta.

Dobro, da ne zaboravimo, Mirnes jeste protiv sudije Svetlane podnio profesionalnu disciplinsku prijavu VSTV BiH i krivičnu prijavu Tužilaštvu TK, koju je po službenoj dužnosti preuzeo POSKOK. To je njegovo pravo po naprijed citiranom dijelu Kodeksa, koji je Svetlana u prijavi precrtala.

E, sad, korištenje prava ne daje pravo Svetlani da prošizi i podnosi prijavu fantazirajući da je indisponirana i dehumanizirana. Kako Svetlana piše – kada nezakonito presudi da advokat ima pravo da se žali, pa, šta se buni – i ona ima pravo da u disciplinskom postupku protiv nje žaluje.

PRAVNA ANALIZA – VRLO OZBILJNA

U stvarnom pravnom svijetu:

kritika sudske odluke nije zabranjena,
objavljivanje javnog akta nije pritisak,
ukazivanje na nezakonitost nije nedolično,
pozivanje na presude Kantonalnog suda nije dehumanizacija,
advokat nije dužan praviti sudiji „emocionalni štit“ protiv stvarnosti.

Kodeks je jasan:
advokat ne smije bez dokaza pripisivati korupciju.
Mirnes to nikada nije uradio.

Svetlana, međutim, prijavljuje advokata jer je:

citirao njene greške,
citirao ukidne odluke,
iznio činjenice,
govorio javnosti ono što se vidi iz spisa.

Ako je to zabranjeno —
onda je zabranjeno i pravo javnosti da zna.

A to je opasno.

Vrlo opasno.

PRAVA ISTINA:

SUDIJSKA INDISPOZICIJA NIJE PRAVNI TERMIN — NEGO IZGOVOR

Indispozicija se koristi kad sportista ne može trčati, pa trener kaže:

„nije spreman“.

Ali sudija?

Sudija ne smije biti „indisponirana“ zato što je pročitala kritiku ili žalbu.
Sudija ne smije „mentalno pasti“ kad vidi rješenje Kantonalnog suda.
Sudija ne smije gubiti profesionalnu kontrolu zato što advokat radi svoj posao.

A još manje smije — pisati disciplinske prijave zbog toga.

Jer to znači:

Sudija priznaje da nije emocionalno sposobna iznijeti sudski postupak.

A to je ozbiljna stvar.

Mnogo ozbiljnija nego što ona misli.

ZAVRŠNI UDAR:

O ČEMU SE OVDJE ZAISTA RADI?

Svi znamo.

Ne radi se o „indisponiranju“.
Ne radi se o „dehumanizaciji“.
Ne radi se o advokatu.

Radi se o ovome:

Svetlana ne želi da javnost sazna šta je uradila.

Jer kad se pročitaju:

njeno rješenje od 11.12.2024. poništeno presudom Kantonalnog suda od 06.12.2024,
njeno rješenje od 20.11.2024 poništeno presduom Kantonalnog suda od 16.01.2025.,

onda se vidi sve.

A najgore po nju – vidi se jasno i glasno:

To što je uradila – bilo je nezakonito.
I izravno u korist ministra Ahmeda Omerovića i njegovog plana da uništi Kallos.

I dva puta ukinuto, plus saAhmedom zakucani presudom Kantonalnog suda u Tuzli od 31.12.2024. godine.

Zato ona neće da vidi realnost.

Ona vidi: