PRIČE

KAD JE POSTOJANJE FACEBOOKA – DISCIPLINSKI PREKRŠAJ ADVOKATA

13 Decembra, 2025

„POŠTO SUDIJA NE MOŽE UGASITI INTERNET – UGASIĆEMO ADVOKATA!“

Sigurno se pitate da li sam u petak ostao pred vratima Regionalne advokatske komore ili su me ipak pustili unutra.

Odgovor na ovo pitanje dobit ćemo krajem januara naredne godine, obzirom da je zbog bolesti predsjednika Disciplinske komisije ovo ročište odgođeno. Taman dovoljno vremena da i sutkinja Svetlana poželi moju dragu facu.

(Kako je Facebook postao glavni krivac u prijavi sudije Svetlane)

Ako ste mislili da ste do sada, u 14 epizoda feljtona vidjeli sve — e pa niste.
Otvaram Svetlanine najjače argumente.

Drž’te se fotelje.

Piše: Danijel Senkić / Dokumentovano.ba

U nastavku njene disciplinske prijave, dolazim do dijela u kojem sudija Svetlana objašnjava:

zašto je Mirnes kriv,
kako je nastao „pritisak“ na sud,
ko je odgovoran za „javnu percepciju“,
i kako se, navodno, advokat služi „medijskim instrumentima“.

I napokon dolazimdo njenog glavnog pravnog otkrića:

Ako se objavi tekst o sudiji – kriv je advokat.
Ako se tekst dijeli – kriv je opet advokat.
Ako medij postoji – kriv je advokat.

A ako medij objavi sliku advokata — sudija smatra da je advokat kriv što postoji njegova slika.

Čekaj, bona Svetlana — da sam stavio tvoju sliku, bi li tebe sama sebe prijavila?

Ozbiljno pitanje.
Jer po tvojoj logici — čija se slika pojavi uz tekst o tebi, taj automatski postaje disciplinski odgovoran.

SVETLANIN GLAVNI DOKAZ: „OBJAVLJENA JE SLIKA ADVOKATA!“

Doslovno kaže:

„U naslovu novinskog članka koji Vam dostavljam u prilogu, pominjem se imenom i prezimenom kao generator nasilja… a tu je i slika tog članka.“

Ali slika – čija je?

Mirnesova.

Slika advokata, na tekstu o sudskom predmetu u kojem je on punomoćnik, ali mi metnuli sliku, kao ilustraciju.
Dakle potpuno normalna ilustracija.

Ali ne i za Svetlanu.

Za nju je to dokaz „neprimjerenog pritiska“.

Po ovoj logici, svaki advokat na slici uz tekst = disciplinski prekršaj.

Znači, ako je advokat na sastanku, na ročištu, na konferenciji, ili ako ga neko slika na ulici – slik'o je se – sudija bi mogla smatrati da to utiče na njen integritet.

A da ponovim najbolji biser:

Da sam stavio sliku Svetlane – ona bi morala disciplinski prijaviti samu sebe.

I to je vjerovatno jedina prijava koja bi bila ispravno podnesena.

SVETLANA MISLI DA SE INTERNET I FACEBOOK MOŽE ZABRANITI

Iz njenog teksta proizlazi fiksi ideja:

ako Mirnes ne može da utiče na sud, onda Mirnes utiče na internet – a to se mora zabraniti!

Valjda smatra da advokat treba:

zabraniti medijima da objavljuju,
spriječiti javnost da čita,
spriječiti internet da postoji,
i sve to – jer se sudija ne snalazi pred istinom.

Ona, izgleda, vjeruje u pravni sistem iz paralelne stvarnosti:

Internet + Istina = Pritisak na sudiju.

Tišina + Neznanje = Prav(n)o stanje stvari.

Nezakonita presuda + Kritika = Ne daj Bože!

U njenom modelu — advokat ima pravo na žalbu, ali nema pravo da objasni javnosti zašto je žalba podnesena, pa ni kada se Svetlanina nezakonita presuda objavi na zvaničnoj web stranici Općinskog suda u Tuzli.

Jer objasniti = „pritisak“.
Objaviti rješenje = „linč“.
Navesti istinu = „dehumanizacija“.

Sve što razotkriva nezakonitost — u njenoj glavi postaje napad.

SUDIJA JE PRIJAVILA LJUTNJU, A NE PREKRŠAJ

Kad se izdvoji suština njenog teksta, ostaje ovo:

ljuta je, plaho, sikće, nemere ni saktir’ – uhhh, daleko joj kuća bila,
povrijeđena je, što je Kantonalni sud u Tuzli dva puta u mjesec dana poništio njene odluke kao nezakonite,
smeta joj što je javnost saznala istinu,
smeta joj što se u tekstovima navode odluke koje su srušene,
smeta joj što je u predmetu u kojem je donosila odluke nezakonito sudila pa je postala javna figura.

Ali znate šta nije navela?

Ni jedan jedini disciplinski prekršaj koji je advokat počinio.

Sve se svodi na:

„objavljena je slika“,
„napisan je tekst“,
„pomenuto je moje ime“,
„javnost komentariše“,
„pritisak medija“.

Ali nigdje:

da je Mirnes iznio neistinu,
da je konkretno i tačno prekršio profesionalnu dužnost,
da je uticao na presudu, posebno jer Svetlana nije bila tema Dokumentovano.ba što je ovako ili onako sudila, nego što nije htjela da sudi, određivala da je sud nenadležan da sudi!? – nezakonito i to dva puta i dva puta joj Kantonalni sudu u Tuzli poništenjem opalio pravni šamar!,
da je prijetio, neprimjereno nešto rekao ili napisao,
da je ometao postupak.

Ništa od toga.

Sve je to zapravo emocionalni izliv u formi prijave.

A pravna vrijednost?
Jednaka nuli.

Kao i prijava Šejle Ćatić — odbačena rješenjem RAK Tuzla br. 5-DT-031/25 od 14.11.2025. godine.

I ova će pasti — jer je ista matrica, isti argumenti, ista praznina, ista (pri)sila.

SATIRA KOJA SE SAMA PIŠE

Da rezimiram:

Svetlana Stevanović uspostavila je novi pravni standard: