PRIČE

SVETLANA VS. DOKAZI: KAD SUDIJA ZAMIJENI ZAPISNIK SA MAŠTOM

Redakcija

17 Decembra, 2025

U pravosuđu postoji jasna hijerarhija:

Dokazi,
Zapisnik,
Sud,
Odluka sudije – tek na kraju, i samo ako je zasnovano na 1 i 2.

Piše: Danijel Senkić / Dokumentovano.ba

A kod Svetlane Stevanović, izgleda, hijerarhija ide ovako:

Njeno osjećanje,
Njena pretpostavka,
Njena uznemirenost,
Pa tek onda — možda, ako stigne — dokumenti.

Zato valja ući u srž problema:
Kada sudija počne RAT sa dokazima, onda je problem veći od jedne prijave.

A počinjemo sa njenom rečenicom iz zapisnika:

„…dijelio je na svom profilu.“

Rekoh već — advokat nema profil, ima političku stranicu.

Ali hajmo sada pravnički oštro:

Svetlana tvrdi nešto što je tehnički, faktički, materijalno i digitalno — nemoguće

Govorimo o disciplinskom postupku, o tačnosti, o dokazima.

A ona tvrdi:

da Mirnes ima advokatski profil (nema),
da dijeli objave koje ne postoje (ne dijeli),
da objave nastaju prije nego su objavljene (ne nastaju),
da je to disciplinski prekršaj (nije, nikad neće biti i ne može biti).

To je kao da napiše:

„Optuženi je bio na dva mjesta u isto vrijeme i vidio sam ga kako teleportuje dokument.“

Nije satira — to je stepen konstrukcije koji je identičan njenom pisanju.

Svaki iskaz mora biti potkrijepljen dokazom. Ona nema NI JEDAN.

Ovo je srce pravnog problema.

Zakon kaže:
Sud se ne vodi osjećajem sudije, nego dokazima.

Postavlja se pitanje:

Čime je dokazala da Mirnes dijeli objave – pa, i da je to zabranjeno – a nije – ničim?

Printscreen?
Link?
Analitika stranice?
Forenzički trag?

Ništa.

U disciplinskom postupku — to znači samo jedno:

Iskaz koji nije dokazan — ne postoji.

A kad sudija sama daje iskaze bez dokaza — ruši vlastitu kredibilnost.

Ona ne razumije ni osnovni princip:

POLITIČKA STRANICA JE POLITIČKA STRANICA

Mirnesova politička stranica je registrovana kao:

politički subjekat,
javni rad,
političko djelovanje.

I šta bi sad Svetlana?

Da zabrani političko djelovanje jer joj se ne sviđa kritika?

To nije disciplinska prijava.

To je direktan napad na:

član II Ustava BiH (sloboda političkog djelovanja),
član 10 Evropske konvencije (sloboda izražavanja),
međunarodno pravo,
demokratski poredak.

Svetlana bi bila savršen ministar u nekom autoritarnom režimu, recimo Sjeverne Koreje – taman.
U pravnoj državi — nikako.

A ONDA DOLAZI APSOLUTNI VRHUNAC:

Izjava Svetlane – da Mirnes objavljuje objave koje još nisu objavljene!?

To je, da se ne lažemo, ušlo u pr(lj)avosudnu istoriju.

Jer to znači jedno od sljedećeg:

Svetlana vjeruje u vremenske petlje,
Svetlana vjeruje u paralelne realnosti,
Svetlana vjeruje da Mirnes ima moć predviđanja budućih objava,

U svakom od ova tri slučaja imamo isti rezultat:

**Sudska logika — nestala.

Sudska funkcija — ugrožena.**

A disciplinska prijava — pretvorena u samopobijanje.

I najvažnije:

Svetlana se zakopala time što ne prati ZAPISNIK

Sve što se kaže na ročištu, zapisuje se.

Sve što se zapisuje, može se provjeriti.

Sve što se može provjeriti — može srušiti prijavu.

Zato je najopasnije što je uradila ovo:

Pokušala je osjećaj pretvoriti u činjenicu.
A osjećaj nikad ne može biti dokaz.

Tekstovi nisu dijeljeni s nepostojećeg advokatskog profila.
Objave nisu objavljene prije nego što su objavljene.
Advokatski profil ne postoji.
Politička stranica je politička stranica – Regionalna advokatska komora- niti bilo ko ne smije imati nikakvo uplitanje u političke objave.

Dobro, nismo rekli istinu, ima i onaj CIK BiH, ali i oni samo u predizbornoj kampanji i to ni oni ne smiju sankcionisati političke objave – nego samo jezik mržnje.

A mi, ba, ne mrzimo Svetlanu time što kritikujemo njene nezakonite objave – ali ona mrzi kritiku.

Sve to znači:

Ona je pobila samu sebe.

I zato ovaj nastavak nije satira.

Ovo je pravno seciranje jednog fenomena:

Kako jedna sudija svojim riječima uništava cijeli predmet i pokazuje da nije u stanju razlikovati činjenicu od konstrukcije.

ZAVRŠNA DIJAGNOZA:

KADA JE ZAPISNIK TAČAN — A SUDIJA NIJE

Uloga sudije je da: