(Ovaj nastavak se javno objavljuje i dostavlja direktno Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine)
Piše: Danijel Senkić / Dokumentovano.ba
Kada prestaje svaka dilema da li se piše kao novinar, građanin ili svjedok.
Ovo je taj trenutak.
Jer nakon svega što ste vidjeli, čuli i dokumentovali, pitanje više nije upućeno samo sutkinji Svetlani Stevanović.
Pitanje je sada – VAMA.
VSTV BiH, DA LI VAS JE SRAMOTA?
Jer vi znate.
I ne možete se praviti da ne znate.
Znate za disciplinsku prijavu sutkinje Svetlane Stevanović protiv advokata Mirnesa Ajanovića – zbog objave javnog sudskog rješenja.
Znate da je to rješenje dva puta poništeno kao nezakonito od strane Kantonalnog suda u Tuzli, jer je i pored upute ponovila isto rješenje.
Znate da na disciplinskom ročištu sutkinja Svetlana ne raspravlja zakonitost, nego se lovi, protivno sudskom kodeksu iz Zakona o VSTV BiH – ko je objavio dokument.
Znate da se svjedoci ispituju kao da je riječ o curenju državne najtajnije tajne, a ne o javnom sudskom aktu.
I znate – jer vam je dostavljeno – da se paralelno vode krivični predmeti protiv sutkinje Svetlane.
I opet – šutite.
DA LI JE STAV I VSTV-A DA SE JAVNE SUDSKE ODLUKE TREBAJU SAKRITI?
Zato vas pitam direktno, javno i bez rukavica:
- Da li VSTV BiH smatra da javne sudske odluke ne smiju biti objavljene?
• Da li smatrate da je transparentnost rada suda povreda časti sudije?
• Da li smatrate da advokata treba disciplinski goniti jer je javnost vidjela sudsku odluku?
• Da li je vaša poruka građanima:
„Sudimo u vaše ime, ali nemate pravo znati kako“?
Ako je odgovor DA – recite to jasno.
Ako je odgovor NE – zašto ćutite dok se dešava suprotno?
Jer ćutanje u ovom slučaju nije neutralnost.
Ćutanje je – saučesništvo – u pr(lj)avosuđu.
ŠTA JAVNOST VEĆ ZNA – A VI SE PRAVITE DA NE VIDITE
Javnost zna:
- da sudija proglašava objavu sudskog rješenja poniženjem,
• da se transparentnost rada suda tretira kao napad,
• da se disciplinski postupak koristi kao oružje zastrašivanja,
• da se ne brani zakonitost odluka, nego ego onoga ko ih je donosio,
• da se sudijska greška ne ispravlja pravom – nego prijavama.
Javnost to zna.
Mediji to znaju.
Advokati to znaju.
Građani to znaju.
Znate i vi!
DA LI JE VAŠ STAV DA TREBA KAŽNJAVATI ONE KOJI OBJAVLJUJU ISTINU?
Jer ako sutkinja može disciplinski goniti advokata zato što je objavio njeno javno rješenje –
onda sutra:
- novinar neće smjeti citirati presudu,
• advokat neće smjeti pokazati odluku ni klijentu, jer je klijent može objaviti,
• građanin neće smjeti pitati „kako je sud odlučio“,
• a sud će postati – zatvorena prostorija bez svjedoka – privatni.
Ako je to vizija pravosuđa koju VSTV BiH štiti – recite to otvoreno.
NE MOŽETE SE VIŠE PRAVITI DA JE OVO „POJEDINAČAN SLUČAJ“
Ovo nije pojedinačan slučaj.
Ovo je:
• obrazac nakaradnog sudskog ponašanja,
• zloupotreba službene dužnosti sudije i disciplinskog mehanizma,
• otvoreni rat sudije protiv transparentnosti rada suda,
• i direktan udar na povjerenje u pravosuđe.
I sve to – pred vašim očima.
ZAVRŠNA PORUKA VSTV-U BIH
Ovaj nastavak nije prijetnja.
Nije ni apel.
Ovo je javna evidencija.
Da se sutra ne pitate:
„Kako se ovo desilo?“
„Zašto nam niko nije rekao?“
„Zašto javnost više ne vjeruje sudijama?“
Rečeno vam je.
Dokumentovano.
Javno.
I zato pitanje ostaje da visi u zraku, iznad svih vaših odluka i vašeg ćutanja:
VSTV BIH – SVI VI KOJI SJEDITE U TIM FOTELJAMA – DA LI VAS JE SRAMOTA?
Jer ako institucija koja treba čuvati nezavisnost i odgovornost sudija, pa i sudački kodeks – ne reaguje kada se pod krinkom sudije namjerava kažnjavati transparentnost rada suda,
onda više nije pitanje ko nam sudi,
nego ko štiti one koji ne smiju biti zaštićeni.
Feljton se nastavlja.
Nećemo stati.
Jer istina ne traži dozvolu – a pravda ne smije biti tajna.
Vrh obrasca
HJPC BIH – ARE YOU ASHAMED?
WHO JUDGES US, AND WHAT ARE YOU DOING WHILE JUDGE SVETLANA PERSECUTES COURT TRANSPARENCY
THE COURT AND ME – Svetlana Stevanović
Serial
Written by: Danijel Senkić / Dokumentovano.ba
(This installment is publicly released and delivered directly to the High Judicial and Prosecutorial Council of Bosnia and Herzegovina – HJPC BiH)
There comes a moment when all doubt disappears as to whether one is writing as a journalist, a citizen, or a witness.
This is that moment.
Because after everything you have seen, heard, and documented, the question is no longer directed only at Judge Svetlana Stevanović.
The question is now directed at YOU.
HJPC BIH – ARE YOU ASHAMED?
Because you know.
And you cannot pretend that you do not know.
You know about the disciplinary complaint filed by Judge Svetlana Stevanović against attorney Mirnes Ajanović—for publishing a public court ruling.
You know that this ruling was annulled twice as unlawful by the Cantonal Court in Tuzla, because despite explicit instructions she repeated essentially the same ruling.
You know that at the disciplinary hearing Judge Svetlana does not debate legality, but—contrary to the judicial code under the Law on the HJPC—hunts for who published the document.
You know that witnesses are questioned as if this were a leak of the highest state secret, rather than a public judicial act.
And you know—because it has been delivered to you—that criminal cases are being conducted in parallel against Judge Svetlana.
And yet—you remain silent.
IS IT ALSO THE POSITION OF THE HJPC THAT PUBLIC COURT DECISIONS SHOULD BE HIDDEN?
Therefore I ask you directly, publicly, and without gloves:
- Does the HJPC of BiH believe that public court decisions must not be published?
• Do you believe that transparency of court work constitutes an insult to a judge’s honor?
• Do you believe an attorney should be disciplinarily prosecuted because the public saw a court decision?
• Is your message to citizens:
“We judge in your name, but you have no right to know how”?
If the answer is YES—say so clearly.
If the answer is NO—why are you silent while the opposite is happening?
Because silence in this case is not neutrality.
Silence is complicity—in a stained (“pr(lj)avda”) justice system.
WHAT THE PUBLIC ALREADY KNOWS—AND YOU PRETEND NOT TO SEE
The public knows:
- that a judge labels the publication of a court ruling as humiliation,
• that court transparency is treated as an attack,
• that disciplinary proceedings are used as a tool of intimidation,
• that legality of decisions is not defended—only the ego of their author,
• that judicial error is not corrected by law—but by complaints.
The public knows this.
The media know this.
Attorneys know this.
Citizens know this.
You know this too.
IS IT YOUR POSITION THAT THOSE WHO PUBLISH THE TRUTH SHOULD BE PUNISHED?
Because if a judge can disciplinarily prosecute an attorney for publishing her public ruling—
then tomorrow:
- a journalist will not dare quote a judgment,
• an attorney will not dare show a decision even to a client, because the client might publish it,
• a citizen will not dare ask, “How did the court decide?”,
• and the court will become—a closed room without witnesses—a private space.
If this is the vision of the judiciary that the HJPC BiH protects—say it openly.
YOU CAN NO LONGER PRETEND THIS IS AN “INDIVIDUAL CASE”
This is not an individual case.
This is:
- a pattern of distorted judicial behavior,
• an abuse of judicial office and the disciplinary mechanism,
• an open war by a judge against court transparency,
• and a direct blow to trust in the judiciary.
And all of this—before your eyes.
FINAL MESSAGE TO THE HJPC BIH
This installment is not a threat.
Nor is it an appeal.
This is a public record.
So that tomorrow you cannot ask:
“How did this happen?”
“Why did no one tell us?”
“Why does the public no longer trust judges?”
You were told.
Documented.
Publicly.
And therefore the question remains hanging in the air—above all your decisions and your silence:
HJPC BIH—ALL OF YOU SITTING IN THOSE CHAIRS—ARE YOU ASHAMED?
Because if the institution tasked with safeguarding judicial independence and accountability, and the judicial code itself, fails to react when—under the cloak of a judge—court transparency is being punished,
then the question is no longer who judges us,
but who protects those who must not be protected.
The serial continues.
We will not stop.
Because truth does not ask for permission—and justice must not be a secret.
Vezani tekstovi:
UVOD U FELJTON: SUD I JA – Svetlana Stevanović
POČETAK KRAJA SUDSKOG NASILJA NAD PRAVOM NA SLOBODU GOVORA
KO NAM SUDI? – SVJEDOČENJE KAO UPOZORENJE!
SUDIJA KOJA PRIJAVLJUJE NEISTINU A NA ROČIŠTU NE PITA ŠTA JE NETAČNO – OTKRIVA STRAH OD ISTINE
MENE NE INTERESUJE DANIJEL – SAMO ME INTERESUJE MIRNES
„JE L’ SE OVAKO I SUDI, SVETLANA?“
NIJE JE ADVOKAT MIRNES PONIZIO – SUDIJA SVETLANA JE PONIZILA SAMU SEBE!
SUD I JA – EPIZODA: „DA SMO OBJAVILI SLIKU SUTKINJE SVETLANE, BI LI SAMA SEBE PRIJAVILA?“
SVETLANIN KODEKS: KAD SUDIJA PRESKOČI POLA REČENICE DA BI NAPAKOVALA PRIJAVU ADVOKATU
ADVOKAT TREBA DA ŠUTI – JER AKO BRANI KLIJENTA, TO JE PO SUTKINJI SVETLANI DEHUMANIZACIJA SUDIJE
PRED NASTAVAK DISCIPLINSKOG ROČIŠTA: “HOĆU LI UĆI – ILI ĆU OSTATI ISPRED VRATA?
KAD SUDIJA IZGUBI SIGNAL: INDISPONIRANJE I DRUGE PRAVOSUDNE FANTAZIJE SVETLANE STEVANOVIĆ“
KAD JE POSTOJANJE FACEBOOKA – DISCIPLINSKI PREKRŠAJ ADVOKATA
SVETLANA VS. DOKAZI: KAD SUDIJA ZAMIJENI ZAPISNIK SA MAŠTOM
KAD SUDIJA KRENE DA RUŠI MEDIJE, USTAV I REALNOST — PA ZAVRŠI RUŠEĆI SAMU SEBE
SUDIJA SVETLANA STEVANOVIĆ PREDMET KRIVIČNE ISTRAGE
