BEZ OBZIRA ŠTO SE MJERA OSIGURANJA VRAĆA – ZAKON OSTAJE: ŠTA JE ZAISTA ODLUČIO KANTONALNI SUD U TUZLI U PREDMETU OAZA – LAMELA B2

(ovaj nastavak se dostavlja VSTV BiH, POSKOK-u, Tužilaštvu BiH, ambasadama u BiH, međunarodnim organizacijama i domaćim i međunarodnim medijima, i na engleskom jeziku)

(Napomena: Tekst je izrađen u saradnji sa sudijom, advokatom i doktorom pravnih nauka iz oblasti građanskog prava)

Autor: Dokumentovano.ba

U javnosti je važno razjasniti jednu ključnu činjenicu, prije svake daljnje pravne analize:

Kantonalni sud u Tuzli NIJE odbio mjeru osiguranja kupaca stanova Oaza – Lamela B2.
Mjera osiguranja NIJE preinačena.
Predmet je vraćen na ponovni postupak iz formalnih razloga.

Međutim, upravo obrazloženje tog vraćanja zahtijeva ozbiljnu i odgovornu pravnu analizu, jer ono ima potencijal da postane opasan presedan – ne samo u ovom predmetu, nego i u desetinama drugih koji se vode protiv moćnih investitora i tajkuna.

KO JE ODLUČIVAO – I ŠTA JE TAČNO NAPISANO

Kantonalni sud u Tuzli

Broj: 32 0 P 488389 25 Mož

u vijeću sastavljenom od sudija:

• Smiljane Lekić, predsjednice vijeća,
• Edite Velagić, sudije izvjestioca,
• Verice Jović, članice vijeća,

u obrazloženju rješenja naveo je sljedeće:

„Stavljeni prijedlog za izdavanje mjere osiguranja, u smislu odredbe člana 273. stav 1. tačka 1. ZPP-a, u konkretnom slučaju morao se posmatrati u korelaciji sa postavljenim tužbenim zahtjevom.“

Ovaj citat je centralna tačka cijelog problema.

Ne zato što je sud vratio predmet – to je procesno dopušteno –
nego zato što se uvodi pravni kriterij – „u korelaciji sa postavljenim tužbenim zahtjevom“  koji zakon NE POZNAJE u situaciji kada je mjera osiguranja podnesena prije tužbe.

ZAKON JE JASAN: MJERA OSIGURANJA MOŽE POSTOJATI BEZ TUŽBE

Zakon o parničnom postupku FBiH ne ostavlja prostor za dilemu:

Član 276. stav (1) ZPP FBiH izričito propisuje da se:

(1) Mjera osiguranja može se predložiti prije pokretanja i tokom sudskog postupka te nakon završetka tog postupka, sve dok izvršenje ne bude provedeno.

Ova odredba ne ostavlja nikakvu dilemu.
Zakon izričito dopušta mjeru prije pokretanja postupka, dakle prije podnošenja tužbe.

To znači da tužba u tom trenutku ne mora postojati.

Dodatno, član 280. ZPP FBiH izričito potvrđuje da:

(1) Kada je mjera osiguranja određena prije podnošenja tužbe, odlukom o određivanju mjere osiguranja odredit će se rok ne duži od 30 dana u kojem predlagač osiguranja mora podnijeti tužbu.

Sud određuje rok u kojem se tužba podnosi – i to nakon što je odlučeno o mjeri osiguranja.

Dakle:

• prvo mjera,
• tek onda tužba.

Tražiti „korelaciju sa postavljenim tužbenim zahtjevom“ u fazi u kojoj tužba zakonski ne treba postojati predstavlja pravni apsurd – i nezakonito djelovanje sudija.

ČINJENICE ≠ TUŽBENI ZAHTJEV

Sudovi često pogrešno tumače odredbu člana 276. stav (3) ZPP FBiH, koja traži:

navođenje činjenica na kojima se zasniva tužbeni zahtjev – jer se to odnosi na okolnost kada je tužba podnesena prije ili zajedno sa mjerom osiguranja.

„U prijedlogu se moraju navesti činjenice na kojima se zasniva tužbeni zahtjev…“ – ali sudovi zanemaruju činjenicu da se to odnosi na okolnost kada je mjera podnesena u okviru tužbenog zahtjeva, jer stav (1) definiše podnošenje mjere prije i u toku sudskog postupka, pa i nakon završetka.

Član 276. ZPP FBiH

(1) Mjera osiguranja može se predložiti prije pokretanja i tokom sudskog postupka te nakon završetka tog postupka, sve dok izvršenje ne bude provedeno.

(2) Prijedlog se podnosi u pismenoj formi. Ako je vezan za parnični postupak koji je u toku, prijedlog se može iznijeti i usmeno na ročištu.

(3) U prijedlogu za određivanje mjere osiguranja predlagač osiguranja mora istaći zahtjev u kojem će označiti potraživanje čije osiguranje traži, odrediti kakvu mjeru traži, sredstva i predmet mjera osiguranja. U prijedlogu se moraju navesti činjenice na kojima se zasniva tužbeni zahtjev, te predložiti dokazi kojima se ti navodi potkrepljuju. Predlagač osiguranja dužan je dokaze, ako je to moguće, priložiti uz prijedlog.

Ako bi smatrali osnovanom primjenu stava 3. i u mjeri koja se podnosi prije tužbe – i u takvoj pravnoj situaciji zakon ne traži:

• formulisan petit,
• konačan tužbeni zahtjev,
• punu dokaznu snagu.

Zakon traži činjenice, a ne tužbu.

To je razlog zašto se:

• mjere osiguranja vode pod oznakom Mo, kao konkretan predmet – 32 0 P 488389 25 Mož – ž – jer je predmet u žalbi podnesenoj od strane Dženexa.
• a tužbe pod oznakom P,

kao dva odvojena postupka.

Svako miješanje tih faza znači gašenje instituta mjere osiguranja i miješanje postupka koji se ne mogu spajati.

ŠTA BI ZNAČILA OVAKVA „KORELACIJA“ U PRAKSI

Ako bi se prihvatilo da sud može odbijati mjeru podnesenu zakonito prije tužbe zato što „nema korelacije sa tužbom“ koja još ne treba postojati, to bi značilo:

• da sud može uvijek naći izgovor da ne zaštiti građane – da odbije mjeru i time štiti vlast ili tajkune,
• da se mjera osiguranja pretvara u parnicu prije parnice,
• da se investitorima poput Dženexa i Dževada Sakića ostavlja prostor za ucjene, raspolaganje imovinom i pritisak na kupce.

U ovom predmetu, kupci su:

• sve platili prije dvije godine,
• spriječeni da uđu u stanove,
• ucijenjeni dodatnim iznosima od oko 30.000 KM po stanu pod prijetnjom raskida ugovora.

To je upravo situacija za koju je mjera osiguranja zakonom stvorena.

ZAŠTO JE OVO VAŽNO I ZA DRUGOSTEPENI SUD

Ova analiza:

• nije napad na sud,
• nije pritisak,
• ne prejudicira odluku.

Ali jeste upozorenje zasnovano na zakonu.

Posebno imajući u vidu da se već protiv sudija zbog nezakonitog suđenja paralelno vodi krivični postupak pred POSKOK-om (T 21 0 KT 000483 25), u kojem se razmatraju obrasci pogodovanja i zloupotreba u pravosuđu – za sada protiv sudija Samira Šljivić i Svetlane Stevanović.

Niko razuman ne želi da se nezakonita procesna greška pretvori u sistemsku praksu.

SUDIJE KANTONALNOG SUDA NEMAJU LUKSUZ DA POSTANU „NOVI KVARTET“

Sudije Kantonalnog suda u Tuzli nemaju pravo – niti profesionalni, niti institucionalni luksuz – da se ponašaju kao produžena verzija onoga što je javnost već prepoznala i imenovala, i zapamtila – kao sudački kvartet u prvostepenim predmetima: Šejla Ćatić, Emir Sinanović, Svetlana Stevanović i Samira Šljivić.

Ne zbog medija.
Ne zbog pritiska.
Nego zbog same funkcije koju obavljaju.

Drugostepeni sud nije korektor po volji, niti prostor za „fino prepakivanje“ nezakonitih obrazloženja.

Njegova uloga je ustavna i zakonska:
– da ispravi grešku,
– da uspostavi pravilnu primjenu zakona,
– i da spriječi pretvaranje pojedinačne devijacije u sudsku praksu.

Sudije Kantonalnog suda ne smiju sebi dozvoliti da, pod plaštom navodne procesne sofisticiranosti, ponove obrazac koji je već kompromitovao povjerenje javnosti u prvostepene odluke:
– izmišljanje normi,
– uvođenje nepostojećih uslova,
– i tumačenje zakona „kako kome odgovara“ – posebno tajkunima.

Funkcija drugostepenog sudije ne daje diskreciju da se zakon prepravlja, već obavezu da se zakon primijeni onako kako je napisan.

Ako drugostepeni sud prihvati protivzakonitu logiku da se mjera osiguranja podnesena prije tužbe mora „korelirati sa tužbenim zahtjevom koji još ne postoji“, on ne ispravlja grešku – on je institucionalizuje – što je direktno kršenje ljudskih prava i Ustava BiH člana II. 2.

A to više nije pitanje jednog predmeta.
To je pitanje sudskog sistema.

Zato je važno ovo jasno reći:
Sudije Kantonalnog suda u Tuzli nemaju pravo biti novi kvartet – nemaju pravno javno se osramotiti.
Njihova uloga je da budu linija razdvajanja između zakonite sudske kontrole i proizvoljnog odlučivanja koje nezakonito pogoduje jačem na štetu građana.

Ako se ta linija izbriše – ne nestaje samo pravo na mjeru osiguranja.
Nestaje razlika između suda i moći.

A tada, sud više ne sudi po zakonu –
nego po inerciji onih koji su već pokazali kako se ne smije suditi.

ZAVRŠNA PORUKA – BEZ INATA, ALI BEZ POVLAČENJA

Kupci Oaza – Lamela B2 nisu odustali.
I neće.

Ne zato što žele sukob sa sudom,
nego zato što traže primjenu zakona kakav jeste – traže da uđu u svoje stanove koje su platili prije dvije godine, kada su i trebali biti u njima.

Sud koji primjenjuje zakon nema razloga da se boji javnosti.
Sud koji izmišlja uslove – ima.

Ovo je poziv da se u nastavku postupka:

• zakon primijeni doslovno,
• mjera osiguranja podnesena prije tužbe posmatra u okviru članova 269., 276. i 280. ZPP FBiH,
• i da se ne pravi presedan koji sutra može pogoditi bilo kojeg građanina.

Sud javnosti postoji.
Ali zakon je i dalje iznad svega.

Narednih dana:

90. KAD MOĆ POČNE PADATI – Kako sistem pokušava preživjeti nakon što izgubi kontrolu

…moć ne nestaje naglo. Ona prvo izgubi sigurnost, pa autoritet, a tek onda – smisao.
U Tuzli, taj proces se sada vidi jasno: pravosuđe pokušava da se ponaša kao da se ništa nije promijenilo, dok javnost već zna da ništa više nije isto…

91. POSLJEDNJI REFLEKS – Kako se sistem pokušava spasiti istragom protiv samog sebe

…kada institucije izgube povjerenje, njihov prvi refleks nije da traže istinu – nego da naprave iluziju da je traže.
U Tuzli, taj refleks je sada aktiviran.
Pod pritiskom javnosti, sudovi i pravosudna vijeća najavljuju „unutrašnje provjere“, „analize postupanja“ i „razmatranja odluka“.
Ali iza tih izraza ne stoji ništa osim – sistem koji sam sebe ispituje da bi se oslobodio krivnje…

92. KAD SE ISTINA POČNE BRANITI – Kako institucije pokušavaju diskreditovati svjedoke, novinare i advokate koji progovore

…sistem koji ne može da ospori činjenice, počinje da napada one koji su ih izgovorili.
To je faza u kojoj istina postaje optužena, a oni koji su je iznijeli – meta.
U Tuzli, to se upravo dešava…

93. LINIJA ODBRANE – Kako tuzlansko pravosuđe pokušava predstaviti krizu kao napad na nezavisnost

Kada institucije izgube autoritet, ne traže istinu – traže izgovor.
U Tuzli, taj izgovor je pronađen: svaki pokušaj da se govori o zloupotrebama, svaka analiza odluka, svaka medijska objava o nepravdi – sada se proglašava “napadom na nezavisnost suda”.
To je nova linija odbrane sistema koji više ne brani zakon, nego sam sebe.

94. SISTEMSKI KORIDORI – Kako se odluke usklađuju kroz nevidljive veze između suda, ministarstva i investitora

…Tuzla više nema institucije – ima koridore moći.
Oni se ne nalaze u zakonima, nego u hodnicima, kancelarijama i telefonskim razgovorima.
To su putevi kojima se ne kreće pravda, nego interes, i to tačno onim redom kojim ide dokument – od ministarstva, do suda, do investitora…

95. SPREGA I MOĆ – Kako se u Tuzli formirao paralelni poredak koji odlučuje mimo zakona

…u Tuzli, zakon se i dalje piše, ali se ne primjenjuje tamo gdje bi trebalo – u Općinskom sudu u Tuzli.
Jer iznad svakog zakona, stajao je i stoji – dogovor.
Dogovor koji ima svoje aktere, svoje mehanizme, svoje tišine i svoje nagrade.
I koji, već godinama, proizvodi odluke koje liče na pravdu – ali to nisu.

96. PUKOTINA U ZIDU – Kako pojedinci iz sistema počinju slati poruke iznutra

…sistem se ne ruši spolja.
On se urušava iznutra – kada oni koji su ga gradili, počnu da sumnjaju u njega.
U Tuzli, ta faza je počela.
Unutar institucija koje su godinama održavale zid tišine, pojavile su se pukotine.
I kroz te pukotine sada prolazi – istina…

97. NASTAVAK SERIJALA

REAKCIJA SISTEMA – Kako institucije pokušavaju zataškati tragove i pronaći ‘krivca za istinu’

…kada istina počne da izlazi iz zidova, sistem ne traži način da je potvrdi – nego da je ućutka.
U Tuzli je ta faza sada u punom zamahu: pokrenute su interne kontrole, “unutrašnje provjere”, pa čak i neformalne potrage za “izvorima informacija”.
Ali umjesto da se ispita korupcija, zloupotrebe i nepravda, istrage su usmjerene na – one koji su govorili…

98. KAD STRAH PROMIJENI STRANU – Kako javnost počinje diktirati tempo, a institucije postaju taoci sopstvenih odluka

…strah je dugo bio oružje moći.
Ali kad se istina probije do ljudi, strah mijenja pravac.
U Tuzli, više se ne boje građani – boje se oni koji su navikli da odlučuju bez posljedica.
Sudije koje su nekada komandovale tišinom sada izbjegavaju javnost…

99. PAD AUTORITETA – Kada se funkcije pretvaraju u teret, a pozicije moći postaju simboli sramote

…u Tuzli, više se ne govori o moći – govori se o krizi autoriteta.
Sudije, ministri i predsjednici odjela koji su do jučer djelovali nedodirljivo, sada izbjegavaju javnost, sakrivaju se iza fraza i protokola, i pokušavaju sačuvati ono što više ne postoji – ugled bez povjerenja...

100. TRENUTAK ISTINE – Kada sistem više ne može pobjeći od sopstvenih odluka i počinje se suočavati s dokazima

…svaka laž ima rok trajanja.
U Tuzli, taj rok je istekao.
Odluke koje su godinama donosene iza zatvorenih vrata sada stoje na stolu – sa potpisima, pečatima i dokazima koji ne znaju za izgovore.
Sistem više ne može da bježi od svojih papira.
Došao je trenutak kada dokument postaje svjedok, a potpis – priznanje…

101. POSLJEDICE – Kada se sistem suoči s onim što je sam stvorio

…sistem koji je godinama oblikovao stvarnost sada se suočava sa svojom vlastitom sjenkom.
Sve što je pokušao sakriti, sada se vidi.
Sve što je pokušao relativizirati, sada ima ime, datum i dokaz.
A oni koji su mislili da mogu izbjeći odgovornost – postali su simboli onoga od čega su bježali…

102. NASTAVAK SERIJALA – jubilarni

ISTINA KAO PRESUDA – Kako se društvo mijenja kada istina postane trajnija od moći

…moć traje dok ima strah.
Istina traje dok ima dokaza.
A kada strah nestane, a dokazi ostanu – nastaje presuda koja ne treba sudiju.
To je ono što se upravo dešava u Tuzli: institucije još postoje, ali autoritet je preselio – u javnost…

103. NOVA FAZA: Obnova povjerenja i sistemska katarza – može li Tuzla ponovo povjerovati u pravdu?

…nakon svake istine dolazi tišina.
Ali to više nije ona tišina straha – nego tišina promjene.
U Tuzli, nakon godina prikrivanja, urušavanja i razotkrivanja, društvo sada stoji pred pitanjem koje se ne može izbjeći: može li se pravda obnoviti?
I ako može – ko će je graditi…

104. MORALNA REKONSTRUKCIJA – Kako pojedinci iz institucija pokušavaju povratiti lični integritet i povjerenje građana

…u sistemu koji je izgubio vjerodostojnost, svaka iskrena odluka postaje čin hrabrosti.
U Tuzli se počinje rađati novi fenomen: pojedinci iz institucija pokušavaju popraviti ono što institucije nisu znale čuvati – svoj ugled…

105. UNUTRAŠNJI OTPOR – Kako savjest postaje oblik borbe protiv sistemske korupcije

,,,postoji otpor koji se ne vidi, ali se osjeća.
Ne vodi se na ulicama, nema vođe, nema slogane.
To je otpor iznutra – otpor savjesti protiv tišine sistema.
U Tuzli, gdje je decenijama dominirala logika poslušnosti, počinje da se stvara nova mreža ljudi koji ne pristaju…

106. RAZOTKRIVANJE MEHANIZAMA MOĆI – Kako se korupcija u institucijama prilagođava nakon što izgubi monopol nad strahom

…korupcija nikada ne nestaje naglo – ona se prerušava.
Kada izgubi moć prijetnje, oblači odijelo saradnje.
Kada ne može ucjenjivati, počinje da se izvinjava.
Kada ne može skrivati dokumente, počinje ih tumačiti.
Tako i danas, nakon što su mehanizmi pritiska razbijeni i informacije postale javne,
korupcija pokušava da se rebrendira kao sistemska normalnost…

107. OPERACIJA PRANJE OBRAZA – Kako kompromitovane strukture pokušavaju kroz “reforme” spasiti sopstveni legitimitet

…kada institucije izgube moralni kredibilitet, one ne priznaju krivicu –
one organizuju reformu.
Ne zato da bi se promijenile, nego da bi preživjele.
I upravo to se danas događa u Tuzli: sistem koji je raskrinkan, sada pokušava da se „očisti“–
ali ne istinom, nego propagandom…

108. KONTROLISANA TRANSPARENTNOST – Kako se istina pokušava ograničiti i dozira se kao forma institucionalnog marketinga

…u vremenu kada je istina postala prijetnja, sistem ju je pretvorio u proizvod.
Institucije više ne kriju sve – sada kriju kako se otvara.
Transparentnost je postala dekoracija, pažljivo dozirana i planski kontrolisana.
Ne da bi se građani informisali, nego da bi se javnost umirila…

109. FABRIKA ILUZIJA – Kako institucije proizvode privid reda dok sistem tone u moralni haos

…kada institucije više ne mogu opravdati rezultate, one počinju proizvoditi privid rada.
Statistike, izvještaji, sastanci i planovi postaju scenografija koja treba prikriti činjenicu
da sistem više ne postoji – osim kao predstava…

NASTAVAK SERIJALA

110. KULISE DRŽAVE – Kako institucije opstaju zahvaljujući percepciji moći, a ne njenoj suštini

…država više ne postoji kroz moć, nego kroz predstavu o moći.
Njene institucije djeluju, ali ne odlučuju. One sude, ali ne presuđuju.
Donose rješenja, ali ne rješavaju…
Ono što je ostalo nije sistem – to su kulise, pažljivo postavljene da bi sakrile prazninu iza njih.

111. POVRATAK SUŠTINE – Kako pojedinci, univerziteti i nezavisne inicijative počinju stvarati paralelni sistem vjerodostojnosti izvan formalnih institucija

…kada država izgubi autoritet, istina traži novi dom.
A kada institucije više ne proizvode povjerenje, ono se počinje rađati izvan njih.
U Tuzli, i širom Bosne i Hercegovine, polako, gotovo neprimjetno,
nastaje paralelni sistem vjerodostojnosti – sastavljen od ljudi, znanja i ideja koje više ne čekaju dozvolu da postoje…

112. OPOZICIJA – Kako akademska zajednica postaje nova moralna vertikala u društvu bez institucija

…kada institucije padnu, a moć izgubi smisao, na scenu stupaju oni koji još misle, pamte i vjeruju.
To su profesori, istraživači, pravnici i novinari – ljudi koji nemaju oružje ni funkciju, ali imaju nešto što sistem ne može oduzeti: intelektualnu hrabrost.

113. NOVA AKADEMSKA ETIKA – Kako znanje, istina i karakter postaju politički otpor u vremenu moralne relativizacije

Sistem koji se boji znanja, već je izgubio svaku moć.
Jer nijedna vlast ne može opstati tamo gdje su činjenice slobodne i gdje riječ profesora ima veću težinu od izborne kampanje.
Tuzla danas postaje laboratorij društvene promjene: mjesto gdje univerzitet, javna riječ i dokumentovana istina ponovo postaju osnova moralnog poretka.

RANIJE NAJAVLJENI NASTAVCI SERIJALA

Zbog ozbiljnosti podnesene krivične prijave, redoslijed ranije planiranih tekstova je pomjeren — ali ovi nastavci ostaju ključni za razumijevanje šire slike i biće objavljeni. U njima se razotkrivaju pravne, društvene i ljudske posljedice „Šejlizma“ i pravne nesigurnosti koja pogađa sve građane.
Ovo nije borba samo za kupce „Lamele B2“ — ovo je borba za sve građane koji pred sudovima traže pravdu, danas i ubuduće.

114. GLAS GRAĐANA: KAKO IZGLEDA SVAKODNEVNA AGONIJA KUPACA STANOVA U „LAMELI B2“

…ljudi plaćaju kredite i kirije, gube zdravlje i porodice, a još uvijek ne mogu ući u stanove koje su već platili…

115. CRNO NA BIJELO: DOPIS „DŽENEXA“ I ODLUKA SUTKINJE ŠEJLE ĆATIĆ!

…treći dopis „Dženexa“ od 07.07.2025. s prijetnjom sudskim troškovima gotovo se preklapa s obrazloženjem sutkinje Šejle Ćatić, otvarajući pitanje mogućeg nezakonitog uticaja…

116. KO PROFITIRA OD AGONIJE KUPACA?

…dok kupci gube zdravlje i dostojanstvo, jedini direktni dobitnik apsurdne odluke sudije Šejle Ćatić je „Dženex“, koji kroz prolongiranje procesa može nastaviti vršiti pritiske i ucjene…

117. GLAS JAVNOSTI: SLUČAJ SUDIJE ŠEJLE ĆATIĆ I „DŽENEXA“ KAO SIMBOL PRAVNE NESIGURNOSTI

…građani su zgroženi, a konkurentske građevinske firme već koriste skandal Dženexa u svojim reklamama: „Kod nas sigurno dobijate stan koji kupite!“…

118. SUDSKI PARADOKSI: KAKO JEDNO RJEŠENJE RUŠI POVJERENJE U SVE SUDIJE

…ako isti sud na istim dokazima i činjenicama donosi potpuno suprotne odluke, građani gube svaku vjeru da zakon vrijedi jednako za sve…

119. OD PRIVREMENE MJERE DO KONAČNE PRESUDE: ŠTA DALJE ČEKA KUPCE STANOVA U „LAMELI B2“

…sudbina kupaca sada zavisi od Kantonalnog, Vrhovnog suda FBiH i Ustavnog suda BiH, pa i od ESLJP, ali i od Federalnog tužilaštva – Posebnog odjela za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala (POSKOK)…

120. SVJEDOČANSTVA KUPACA: KAKO IZGLEDA ŽIVOT U PODSTANARSTVU DOK STE VEĆ PLATILI SVOJ STAN – PRIJE DVIJE GODINE?

…pred sudom su ispričane potresne priče kupaca stanova plaćenih prije dvije godine: gubitak kilograma zbog stresa, porodični sukobi, selidbe djece iz škole u školu – agonija koja nema cijenu…

…

SERIJAL SE NASTAVLJA

Serijal će se i dalje nastaviti — istina će izlaziti na vidjelo, korak po korak, sve dok se ne obezbijedi pravda za sve kupce Dženexove Oaze „Lamelae B2“, ali i za sve građane Bosne i Hercegovine koji pred sudovima traže zaštitu svojih prava …i nalete na udar “ŠEJLIZMA”.

REGARDLESS OF THE FACT THAT THE INTERIM MEASURE IS REMANDED – THE LAW REMAINS: WHAT DID THE CANTONAL COURT IN TUZLA ACTUALLY DECIDE IN THE “OAZA – LAMELA B2” CASE

(This installment is delivered to the HJPC BiH, POSKOK, the Prosecutor’s Office of BiH, embassies in BiH, international organizations, and domestic and international media—also in English.)

WHO JUDGES US
Serial
Dokumentovano.ba

(Note: This text was prepared in cooperation with a judge, an attorney, and a Doctor of Legal Sciences in the field of civil law.)

A KEY FACT MUST BE CLARIFIED FIRST—BEFORE ANY FURTHER LEGAL ANALYSIS

It is essential, for the public, to clarify one crucial fact:

The Cantonal Court in Tuzla DID NOT reject the interim measure requested by the buyers of apartments in Oaza – Lamela B2.
The interim measure WAS NOT reversed on the merits.
The case was remanded for renewed proceedings on formal grounds.

However, the reasoning used for that remand requires serious and responsible legal analysis, because it has the potential to become a dangerous precedent—not only in this case, but also in dozens of others pursued against powerful investors and tycoons.

WHO DECIDED—AND WHAT WAS WRITTEN EXACTLY

Cantonal Court in Tuzla
Case No.: 32 0 P 488389 25 Mož

In a panel composed of:

• Smiljana Lekić, Presiding Judge,
  • Edita Velagić, Reporting Judge,
  • Verica Jović, Panel Member,

the court stated the following in the reasoning of its decision:

“The submitted motion for issuing an interim measure, within the meaning of Article 273(1)(1) of the FBiH Civil Procedure Act (ZPP), in the present case had to be viewed in correlation with the filed statement of claim.”

This quote is the central point of the entire problem.

Not because the court remanded the case—that is procedurally permissible—
but because a legal criterion is introduced—“in correlation with the filed statement of claim”—which THE LAW DOES NOT RECOGNIZE in a situation where the interim measure was submitted before the lawsuit.

THE LAW IS CLEAR: AN INTERIM MEASURE CAN EXIST WITHOUT A LAWSUIT

The FBiH Civil Procedure Act (ZPP) leaves no room for doubt.

Article 276(1) ZPP FBiH explicitly provides:

(1) An interim measure may be proposed before initiating and during court proceedings and after the conclusion of such proceedings, as long as enforcement has not been carried out.

This provision leaves no ambiguity.

The law explicitly allows a measure before the initiation of proceedings, i.e., before filing a lawsuit.
That means: at that moment, a lawsuit does not have to exist.

Additionally, Article 280 ZPP FBiH explicitly confirms that:

(1) When an interim measure is ordered before filing a lawsuit, the decision ordering the measure shall set a deadline not exceeding 30 days within which the applicant must file the lawsuit.

So the court sets the deadline for filing the lawsuit—only after deciding on the interim measure.

Therefore:

• first the measure,
  • only then the lawsuit.

To require “correlation with the filed statement of claim” at a stage where the lawsuit legally does not have to exist is a legal absurdity—and unlawful judicial conduct.

FACTS ≠ STATEMENT OF CLAIM

Courts often misinterpret Article 276(3) ZPP FBiH, which requires:

the statement of facts on which the claim is based—because this applies to the situation where the lawsuit is filed before or together with the request for the measure.

“The motion must state the facts on which the statement of claim is based…”—but courts ignore that this refers to the scenario where the measure is sought within the framework of a filed claim, because paragraph (1) defines the submission of measures before, during, and even after the proceedings.

For clarity, the text of Article 276 ZPP FBiH states:

(1) An interim measure may be proposed before initiating and during court proceedings and after the conclusion of such proceedings, as long as enforcement has not been carried out.
(2) The motion shall be submitted in writing. If connected to ongoing civil proceedings, the motion may also be made orally at the hearing.
(3) In the motion for an interim measure, the applicant must state the request, identify the claim to be secured, specify what measure is sought, and indicate the means and subject of the measure. The motion must state the facts on which the statement of claim is based and propose evidence supporting those allegations. The applicant must, where possible, attach the evidence to the motion.

Even if one were to consider paragraph (3) applicable also to a motion filed before a lawsuit—even then the law does not require:

• a fully formulated petition (petit),
  • a final and fixed statement of claim,
  • full evidentiary certainty.

The law requires facts, not a lawsuit.

That is precisely why:

• interim measures are registered under the designation Mo, as a separate matter—32 0 P 488389 25 Mož – ž—because the appeal was filed by Dženex,
  • while lawsuits proceed under P designations,

as two separate procedures.

Any blending of those phases means destroying the interim-measure mechanism and unlawfully mixing procedures that cannot be merged.

WHAT WOULD THIS “CORRELATION” MEAN IN PRACTICE

If it were accepted that a court may deny a lawfully filed pre-lawsuit measure because there is “no correlation with a lawsuit” which still does not have to exist, that would mean:

• the court can always find a pretext not to protect citizens, by rejecting the measure and thereby shielding power or tycoons,
  • the interim-measure procedure is turned into a lawsuit before the lawsuit,
  • investors like Dženex and Dževad Sakić are given space for blackmail, disposal of assets, and pressure on buyers.

In this case, the buyers have:

• paid everything two years ago,
  • been prevented from entering their apartments,
  • been blackmailed with additional amounts of approximately 30,000 KM per apartment, under threat of contract termination.

This is exactly the situation for which interim measures exist—by law.

WHY THIS MATTERS FOR THE SECOND-INSTANCE COURT

This analysis:

• is not an attack on the court,
  • is not pressure,
  • does not prejudge the outcome.

But it is a warning grounded in law.

Especially given that, parallel to this, a criminal case is already being handled before POSKOK (T 21 0 KT 000483 25) concerning patterns of favoritism and abuse in the judiciary—currently including, inter alia, Judges Samira Šljivić and Svetlana Stevanović.

No reasonable person wants an unlawful procedural misstep to become systemic practice.

CANTONAL COURT JUDGES DO NOT HAVE THE “LUXURY” OF BECOMING A “NEW QUARTET”

Judges of the Cantonal Court in Tuzla have no right—neither professionally nor institutionally—to behave as an extension of what the public has already recognized, named, and remembered as the first-instance “judicial quartet” in the Oaza – Lamela B2 matters:

Šejla Ćatić
Emir Sinanović
Svetlana Stevanović
Samira Šljivić

Not because of the media.
Not because of pressure.
But because of the function they perform.

The second-instance court is not a discretionary “corrector,” nor a place for “fine repackaging” of unlawful reasoning.
Its role is constitutional and statutory:

– to correct error,
– to restore lawful application of the law,
– to prevent a single deviation from turning into judicial practice.

Cantonal Court judges must not allow, under the veneer of “procedural sophistication,” a repetition of the pattern that has already compromised public trust in first-instance decisions:

– inventing norms,
– introducing conditions that do not exist,
– interpreting the law “as it suits someone”—especially tycoons.

The function of a second-instance judge does not grant discretion to rewrite the law, but an obligation to apply the law as written.

If the appellate court accepts the unlawful logic that a pre-lawsuit interim measure must “correlate with a statement of claim that does not yet exist,” it is not correcting an error—it is institutionalizing it—which constitutes a direct violation of human rights and Article II(2) of the Constitution of BiH.

And this is no longer a matter of a single case.
This is a matter of the judicial system.

Therefore it must be said clearly:

Judges of the Cantonal Court in Tuzla have no right to become a new quartet—no right to publicly disgrace themselves in law.

Their duty is to be the line dividing:

lawful judicial control
from
arbitrary decision-making that unlawfully favors the stronger at the expense of citizens.

If that line is erased, it is not only the right to an interim measure that disappears.
The distinction between court and power disappears.

And then the court no longer decides under law—
but by inertia of those who have already shown how one must not judge.

FINAL MESSAGE—WITHOUT SPITE, BUT WITHOUT RETREAT

The buyers of Oaza – Lamela B2 have not given up.
And they will not.

Not because they seek conflict with the court,
but because they seek application of the law as it is—they seek to enter their apartments, paid for two years ago, when they should have already been living in them.

A court that applies the law has no reason to fear the public.
A court that invents conditions—does.

This is a call that, in the continuation of proceedings:

• the law be applied literally,
  • a pre-lawsuit interim measure be assessed within the framework of Articles 269, 276, and 280 ZPP FBiH,
  • and that no precedent be created that tomorrow may strike any citizen.

The court of public opinion exists.
But the law is still above everything.