KAD SUDIJA SVETLANA SHVATI DA SE SUDI NJOJ – ALI PREKASNO

Postoje rečenice koje čovjek sam inicira da se napišu, a da ne shvati da je u njima već sam sebi izrekao presudu.

Piše: Danijel Senkić / Dokumentovano.ba

Jedna takva rečenica stoji u zapisniku sa pripremnog ročišta, hladna, suha, službena – ali razorna po onoga ko ju je izgovorio.

(Regionalna advokatska komora Tuzla. Postupak: 5-DS-001/25 | Pripremno ročište od 25.07.2025.)

Citiram oštećenu sudiju Svetlanu Stevanović:

„Smatram neosnovanim navode advokata Mirnesa Ajanovića obzirom da isti ne doprinese razjašnjenju odlučnih činjenica jer se iz opsežnih navoda stiče utisak da se ovdje sudi meni.“

I sad – stani.

Udahni.

Pročitaj ponovo.

Jer u ovoj jednoj rečenici je – sve.

Ne samo priznanje.
Ne samo lapsus.
Nego potpuna istina, izgovorena nenamjerno.

Da, Svetlana.
Tačno je.
Ovdje se sudi tebi.

Ali ne zato što je to iko htio.
Nego zato što si ti to izazvala.

NIKO NIJE PLANIRAO „SUĐENJE SUDIJI“

Niko nije htio suditi Svetlani Stevanović.

Advokat Mirnes Ajanović je radio ono što zakon nalaže:

• koristio pravne lijekove,
• ukazivao na nezakonite odluke,
• objavio javna sudska rješenja,
• citirao Kantonalni sud koji je dva puta poništio rješenja Svetlane Stevanović.

Da si stala tu – ništa se ne bi desilo.

Ali nisi.

Ti si:

• podnijela disciplinarnu prijavu zbog objave javne sudske odluke i postupila protivno djelovanju Općinskog suda u Tuzli – „Sudske odluke ne treba da budu samo donesene, već i da budu dostupne i vidljive svima kojima pravda pripada.“  Link: https://opsud-tuzla.pravosudje.ba/vstvfo/B/32/kategorije-vijesti/5998/6006/6020
• pokušala kriminalizirati transparentnost, protivno stavu v.d. predsjednice suda – „Naša je obaveza da transparentnim radom doprinesemo vladavini prava i očuvanju povjerenja javnosti.“
• neosnovano napala advokata jer je javnost vidjela šta piše u tvojim odlukama,
• i onda se čudila što se „sudi tebi“.

Pa kako da se ne sudi?

KO JE OTVORIO VRATA OVOG POSTUPKA?

Ne Danijel.
Ne Dokumentovano.
Ne javnost.
Ne advokat.

Ne Mirnes.

Ti.

Ti si prva rekla:
„Osvetiću se što je objavljeno moje rješenje.“

Ti si prva rekla:
„Objava rješenja je poniženje.“

Ti si prva rekla:
„Advokat me dehumanizira.“

I onda se čudiš što se sada:

• čitaju tvoje riječi,
• analiziraju tvoje odluke,
• porede sa presudama Kantonalnog suda,
• i provjerava da li si postupala po zakonu.

To nije napad.
To je posljedica.

„STIČE SE UTISAK DA SE SUDI MENI“ – NE, TO NIJE UTISAK

To nije utisak.

To je činjenica.

Jer si ti pretvorila:

• sudski spor u lični obračun,
• sudsku odluku u ličnu svetinju,
• javni dokument u zabranjeni spis,
• i advokata u neprijatelja sistema.

I sad, kad sistem i javnost gleda u to šta si uradila, ti kažeš:
„Jao, pa, meni se sudi.“

Pa naravno da ti se sudi.

Ne zato što si sudija.
Nego zato što si zaboravila šta sudija jeste …a možda nisi ni naučila.

PRESUDA JE VEĆ NAPISANA – JOŠ SE SAMO ČEKA FORMA

Ovdje više nije pitanje:
da li je disciplinska prijava osnovana.

Ona je već razbijena:

• odlukama Kantonalnog suda,
• zapisnicima sa ročišta,
• tvojim vlastitim izjavama,
• i javnošću koja sada vidi cijeli mozaik.

Pa i disciplinskom praksom po istom osnovu kada je prijava sutkinje Šejle Ćatić – odbijena.

Pitanje je samo:
kako će se ovo završiti institucionalno.

I tu postoje samo dvije opcije:

1. OSTAVKA – kao minimum profesionalne odgovornosti
2. SMJENA – ako institucije odluče da još postoje

Sve između je simulacija.

JADNA? NE. ODGOVORNA.

Ne, Svetlano, nisi „jadna“.

Jadni su:

• Studenti, njih oko 350 koje si ostavila u prav(n)oj agoniji, i da nije bilo odluke Kantonalnog suda u Tuzli od 31.12.2024. godine kojom je stavljeno van snage rješenje o zabrani rada – ostali bi po tvojoj (ne)milosti bez studija,
• institucije koje si uvukla u lični rat, jer će brojni odgovarati pred Sudom javnosti, ali i pred POSKOKOM, zbog ovog postupka – ne samo ti,
• i pravosuđe koje mora objašnjavati kako je ovo uopšte moguće – što radiš.

Ti nisi žrtva.

Ti si autor vlastitog slučaja.

I upravo si to sama priznala, jednom rečenicom, upisanom za sva vremena u zapisnik.

„…stiče se utisak da se ovdje sudi meni.“

Da.

I taj utisak nismo stvorili mi.
Nego ti.

Serijal se nastavlja.
A sat ne ide unazad.