KAD SE POSTUPAK VRATI, PRAVDA STOJI – A VRIJEME JE IZGUBLJENO

Kako formalizam može postati saveznik jačeg – i zašto sud to mora spriječiti

…i zašto „korelacija sa tužbom“ mjere osiguranja podnesene prije tužbe ne smije postati nova nezakonita sudska praksa

Autor: Dokumentovano.ba

Postoje sudske odluke koje se čitaju po izreci – i one koje se čitaju po posljedicama.
U predmetu Oaza – Lamela B2 / Dženex, Kantonalni sud u Tuzli donio je odluku koja formalno ne odbija mjeru osiguranja, ali praktično proizvodi ozbiljne efekte po prava građana.

Predmet je vraćen prvostepenom sudu.
Mjera osiguranja nije ukinuta.
Ali vrijeme je izgubljeno.

U postupcima gdje je vrijeme suština zaštite, gubitak vremena nikada nije neutralan.

ŠTA SE DESILO – BEZ DRAMATIZACIJE

Drugostepeni sud vratio je spis Općinskom sudu u Tuzli radi dostavljanja tužbe, kako bi se mogla cijeniti „svrsishodnost mjere osiguranja u vezi sa tužbenim zahtjevom“.

Takva odluka, posmatrana izolovano, izgleda tehnički korektno.
Ali pravo ne funkcioniše u vakuumu.

U predmetima mjera osiguranja, svaka procesna radnja ima direktan uticaj na balans moći između stranaka.

I tu dolazimo do suštine problema.

KOME IDE U KORIST VRAĆANJE SPISA?

Kupcima stanova – ne.
Njihova situacija je već kritična:
– stanovi plaćeni prije dvije godine,
– ulazak onemogućen već dvije godine,
– prijetnje raskidima ugovora,
– dodatni zahtjevi za novac – ogroman – za Dženex višemilionski.

Firmi Dženex i direktoru Dževadu Sakiću – da – izrazito odgovara – nastavljaju se ucjene pod strahom.
Jer svako odlaganje znači nastavak faktičke kontrole nad nekretninama, bez sudske zabrane raspolaganja.

Zato pitanje nije da li je sud imao pravo da vrati spis,
nego da li je morao biti svjestan posljedica takve odluke.

Sud nije matematička formula.
Sud je korektiv nejednakosti.

ŠTA JE KANTONALNI SUD ZAISTA URADIO

U aktu Kantonalnog suda u Tuzli od 04.11.2025. godine, navodi se da se spis vraća Općinskom sudu jer:

– u spisu mjere osiguranja nije priložena tužba,
– niti parnični spis u kojem je ta tužba navodno podnesena,
– te da je to potrebno kako bi sud mogao „cijeniti svrsishodnost mjere u vezi sa postavljenim tužbenim zahtjevom“.

Citiramo ključni dio obrazloženja:

„…kako bi ovaj sud mogao odlučiti po žalbi protivnika predlagača, te cijeniti svrsishodnost predložene mjere osiguranja u vezi sa postavljenim tužbenim zahtjevom u smislu člana 269. stav 1. ZPP-a…“

Time se postupak mjere osiguranja vraća, gubi se vrijeme, a predmet se ponovo „otvara“ iz razloga koji nisu nužni po zakonu.

Ovaj akt je procesno korektan u formi — ali problematičan u pravnom konceptu.

ZAŠTO JE OVO PITANJE SUŠTINE, A NE FORME

Mjera osiguranja je hitni postupak.
Zakon je upravo zato jasno razdvojio, posebno u okolnostima kada je mjera podnesena prije tužbe – dakle tužbe ne postoji:

– postupak po mjeri osiguranja (Mo)
– od parničnog postupka (P)

I zato je ZPP propisao:

• kratke rokove,
  • niži dokazni standard (vjerovatnost),
  • i mogućnost da se mjera traži prije tužbe.

Vraćanje predmeta radi „ulaganja tužbe“ u fazi kada je mjera zakonito podnesena prije tužbe, proizvodi tri ozbiljne posljedice:

1. gubi se vrijeme u postupku koji mora biti hitan,
2. parnica stoji, jer se spis fizički nalazi u drugostepenom sudu,
3. protivnik osiguranja (u ovom slučaju Dženex) dobija prostor da nastavi pritisak, raspolaganje i ucjene.

To nije neutralna procesna radnja — to ima realne posljedice po prava građana.

GRANICA IZMEĐU FORMALIZMA I SVRHE ZAKONA

Mjere osiguranja postoje upravo zato da spriječe situacije u kojima jača strana koristi proceduralni prostor da iscrpi slabiju.

Ako se u hitnom postupku:

– predmet nepotrebno a posebno – nezakonito vraća,
– rokovi produžavaju,
– parnica faktički „zamrzava“ jer je spis fizički odsutan,

onda mjera osiguranja prestaje biti sredstvo zaštite i postaje proceduralni krug bez izlaza.

To nije namjera zakona.
To je njegova suprotnost.

ZAŠTO SE OVO PITANJE NE TIČE SAMO JEDNOG PREDMETA

Oaza – Lamela B2 nije izolovan slučaj.
Ovo je model.

Model u kojem se kroz formalne zahtjeve:

– produžava postupak,
– iscrpljuju građani,
– a ekonomski jača strana dobija prostor da diktira uslove.

Ako takav model postane prihvaćen, onda sutra:

– svaka mjera osiguranja može biti obesmišljena,
– svaka hitnost relativizirana,
– a sud pretvoren u sporog posmatrača realne štete – i agonije građana.

ODGOVORNOST DRUGOSTEPENOG SUDA JE ZNATNO VEĆA, NE MANJA

Kantonalni sud nije produžena ruka prvostepenog.
On je filter.

Njegova uloga nije samo da provjeri da li je nešto formalno urađeno, nego da:

– spriječi da formalizam proizvede nepravdu,
– i da jasno razgraniči zakonitu kontrolu od proceduralnog odugovlačenja.

U Tuzli već postoji ozbiljna javna percepcija o sudskom kvartetu –  Šejla Ćatić, Emir Sinanović, Svetčana Stevanović i Samira Šljivić – i obrascima odlučivanja koji su išli u korist Dženexa.
U tom kontekstu, svaki naredni korak drugostepenog suda mora biti posebno pažljiv.

Ne zbog medija.
Nego zbog povjerenja.

ZAŠTO JE OVO VAŽNO BAŠ SADA

Ovo pitanje nije akademsko.

Radi se o predmetima u kojima:

– kupci stanova Oaza – Lamela B2 već dvije godine ne mogu ući u svoje stanove,
– firma Dženex i direktor Dževad Sakić prijete raskidima ugovora,
– traže dodatnih ~30.000 KM po stanu,
– i koriste upravo vrijeme i ukidanje mjere kao sredstvo pritiska.

Mjera osiguranja je jedini zakonski štit protiv takvog ponašanja.

Ako se kroz sudsku praksu uvede pravilo da se mjera može blokirati jer „nema tužbe“, iako zakon kaže da tužba ne mora postojati, onda:

– institut mjere osiguranja gubi smisao,
– sud postaje pasivni posmatrač ucjena,
– a zakon se zamjenjuje sudskom improvizacijom – nezakonitošću.

KONTEKST KOJI SE NE MOŽE IGNORISATI

U isto vrijeme, javnost zna:

– da se pred POSKOK-om (predmet broj T 21 0 KT 000483 25) vode postupci protiv sudija Samire Šljivić i Svetlane Stevanović vezani za slične obrasce nezakonitog suđenja,
– da se sudska praksa u vezi nekretnina i pogodovanja moćnijima nalazi pod lupom,
– i da građani više ne prihvataju objašnjenja tipa „procedura je takva“.

Sudije ne mogu živjeti u iluziji da se sve završava u spisu.

Danas se presude čitaju i van sudnice …i javno analiziraju, sa imenima i prezimenima sudija.

Sudije Kantonalnog suda u Tuzli nemaju obavezu da budu „mekše“ ili „strožije“.

Imaju obavezu da budu tačne.

Njihova uloga nije da:

– popravljaju zakon,
– uvode nove uslove,
– ili usklađuju mjeru s nečim što zakon ne traži.

Njihova uloga je da budu linija razgraničenja između:

– zakonite sudske kontrole
– i proizvoljne prakse koja pogoduje jačem.

Drugostepeni sud ne smije postati produžetak loših obrazaca prvostepenih odluka, jer bi time izgubio svoju korektivnu funkciju.

PORUKA BEZ PRIJETNJE

Ovaj tekst nije pritisak.
Nije ultimatum.
Nije pokušaj uticaja.

Ovo je poziv na odgovornost.

Ako drugostepeni sud dozvoli da se usvojena mjera osiguranja iscrpi kroz vraćanja, dopune i formalne petlje, onda će – i bez namjere – stati na stranu jačeg.

A to je jedino što sud ne smije.

Zašto ovo nije pritisak na sud

Ovaj tekst:

– ne traži konkretnu odluku,
– ne prejudicira ishod,
– ne diskredituje sudije.

Ali jeste ozbiljno pravno upozorenje.

ZAKLJUČNO – JOŠ IMA VREMENA

Ništa još nije izgubljeno.
Mjera nije odbijena.
Postupak traje.

Ali upravo zato je sada trenutak da se jasno postavi granica:

– između zakona i improvizacije,
– između kontrole i odlaganja,
– između suda kao zaštite i suda kao prepreke.

Kupci Oaza – Lamela B2 neće odustati.
Ne iz inata – nego jer nemaju izbora.

A sud, ako želi sačuvati autoritet, mora pokazati da razumije da pravda ne zavisi samo od toga šta piše u odluci, nego i od toga šta ona proizvodi u stvarnom životu – ali sve u skladu sa zakonima.

Kupci Oaza – Lamela B2 ne traže privilegiju.
Traže ono što zakon već daje.

Sud koji primjenjuje zakon nema razloga da se boji javnosti.
Sud koji izmišlja uslove — ima.

Ovaj tekst nije prijetnja.
Ovo je pravni alarm.

Ako se institut mjere osiguranja isprazni kroz „korelacije“ koje zakon ne poznaje, sutra niko neće biti zaštićen — ni građanin, ni preduzetnik, ni slabija strana.

Sud javnosti postoji.
Ali zakon je i dalje iznad svega.

Narednih dana:

91. KAD MOĆ POČNE PADATI – Kako sistem pokušava preživjeti nakon što izgubi kontrolu

…moć ne nestaje naglo. Ona prvo izgubi sigurnost, pa autoritet, a tek onda – smisao.
U Tuzli, taj proces se sada vidi jasno: pravosuđe pokušava da se ponaša kao da se ništa nije promijenilo, dok javnost već zna da ništa više nije isto…

92. POSLJEDNJI REFLEKS – Kako se sistem pokušava spasiti istragom protiv samog sebe

…kada institucije izgube povjerenje, njihov prvi refleks nije da traže istinu – nego da naprave iluziju da je traže.
U Tuzli, taj refleks je sada aktiviran.
Pod pritiskom javnosti, sudovi i pravosudna vijeća najavljuju „unutrašnje provjere“, „analize postupanja“ i „razmatranja odluka“.
Ali iza tih izraza ne stoji ništa osim – sistem koji sam sebe ispituje da bi se oslobodio krivnje…

93. KAD SE ISTINA POČNE BRANITI – Kako institucije pokušavaju diskreditovati svjedoke, novinare i advokate koji progovore

…sistem koji ne može da ospori činjenice, počinje da napada one koji su ih izgovorili.
To je faza u kojoj istina postaje optužena, a oni koji su je iznijeli – meta.
U Tuzli, to se upravo dešava…

94. LINIJA ODBRANE – Kako tuzlansko pravosuđe pokušava predstaviti krizu kao napad na nezavisnost

Kada institucije izgube autoritet, ne traže istinu – traže izgovor.
U Tuzli, taj izgovor je pronađen: svaki pokušaj da se govori o zloupotrebama, svaka analiza odluka, svaka medijska objava o nepravdi – sada se proglašava “napadom na nezavisnost suda”.
To je nova linija odbrane sistema koji više ne brani zakon, nego sam sebe.

95. SISTEMSKI KORIDORI – Kako se odluke usklađuju kroz nevidljive veze između suda, ministarstva i investitora

…Tuzla više nema institucije – ima koridore moći.
Oni se ne nalaze u zakonima, nego u hodnicima, kancelarijama i telefonskim razgovorima.
To su putevi kojima se ne kreće pravda, nego interes, i to tačno onim redom kojim ide dokument – od ministarstva, do suda, do investitora…

96. SPREGA I MOĆ – Kako se u Tuzli formirao paralelni poredak koji odlučuje mimo zakona

…u Tuzli, zakon se i dalje piše, ali se ne primjenjuje tamo gdje bi trebalo – u Općinskom sudu u Tuzli.
Jer iznad svakog zakona, stajao je i stoji – dogovor.
Dogovor koji ima svoje aktere, svoje mehanizme, svoje tišine i svoje nagrade.
I koji, već godinama, proizvodi odluke koje liče na pravdu – ali to nisu.

97. PUKOTINA U ZIDU – Kako pojedinci iz sistema počinju slati poruke iznutra

…sistem se ne ruši spolja.
On se urušava iznutra – kada oni koji su ga gradili, počnu da sumnjaju u njega.
U Tuzli, ta faza je počela.
Unutar institucija koje su godinama održavale zid tišine, pojavile su se pukotine.
I kroz te pukotine sada prolazi – istina…

98. NASTAVAK SERIJALA

REAKCIJA SISTEMA – Kako institucije pokušavaju zataškati tragove i pronaći ‘krivca za istinu’

…kada istina počne da izlazi iz zidova, sistem ne traži način da je potvrdi – nego da je ućutka.
U Tuzli je ta faza sada u punom zamahu: pokrenute su interne kontrole, “unutrašnje provjere”, pa čak i neformalne potrage za “izvorima informacija”.
Ali umjesto da se ispita korupcija, zloupotrebe i nepravda, istrage su usmjerene na – one koji su govorili…

99. KAD STRAH PROMIJENI STRANU – Kako javnost počinje diktirati tempo, a institucije postaju taoci sopstvenih odluka

…strah je dugo bio oružje moći.
Ali kad se istina probije do ljudi, strah mijenja pravac.
U Tuzli, više se ne boje građani – boje se oni koji su navikli da odlučuju bez posljedica.
Sudije koje su nekada komandovale tišinom sada izbjegavaju javnost…

100. PAD AUTORITETA – Kada se funkcije pretvaraju u teret, a pozicije moći postaju simboli sramote

…u Tuzli, više se ne govori o moći – govori se o krizi autoriteta.
Sudije, ministri i predsjednici odjela koji su do jučer djelovali nedodirljivo, sada izbjegavaju javnost, sakrivaju se iza fraza i protokola, i pokušavaju sačuvati ono što više ne postoji – ugled bez povjerenja...

101. TRENUTAK ISTINE – Kada sistem više ne može pobjeći od sopstvenih odluka i počinje se suočavati s dokazima

…svaka laž ima rok trajanja.
U Tuzli, taj rok je istekao.
Odluke koje su godinama donosene iza zatvorenih vrata sada stoje na stolu – sa potpisima, pečatima i dokazima koji ne znaju za izgovore.
Sistem više ne može da bježi od svojih papira.
Došao je trenutak kada dokument postaje svjedok, a potpis – priznanje…

102. POSLJEDICE – Kada se sistem suoči s onim što je sam stvorio

…sistem koji je godinama oblikovao stvarnost sada se suočava sa svojom vlastitom sjenkom.
Sve što je pokušao sakriti, sada se vidi.
Sve što je pokušao relativizirati, sada ima ime, datum i dokaz.
A oni koji su mislili da mogu izbjeći odgovornost – postali su simboli onoga od čega su bježali…

103. NASTAVAK SERIJALA – jubilarni

ISTINA KAO PRESUDA – Kako se društvo mijenja kada istina postane trajnija od moći

…moć traje dok ima strah.
Istina traje dok ima dokaza.
A kada strah nestane, a dokazi ostanu – nastaje presuda koja ne treba sudiju.
To je ono što se upravo dešava u Tuzli: institucije još postoje, ali autoritet je preselio – u javnost…

104. NOVA FAZA: Obnova povjerenja i sistemska katarza – može li Tuzla ponovo povjerovati u pravdu?

…nakon svake istine dolazi tišina.
Ali to više nije ona tišina straha – nego tišina promjene.
U Tuzli, nakon godina prikrivanja, urušavanja i razotkrivanja, društvo sada stoji pred pitanjem koje se ne može izbjeći: može li se pravda obnoviti?
I ako može – ko će je graditi…

105. MORALNA REKONSTRUKCIJA – Kako pojedinci iz institucija pokušavaju povratiti lični integritet i povjerenje građana

…u sistemu koji je izgubio vjerodostojnost, svaka iskrena odluka postaje čin hrabrosti.
U Tuzli se počinje rađati novi fenomen: pojedinci iz institucija pokušavaju popraviti ono što institucije nisu znale čuvati – svoj ugled…

106. UNUTRAŠNJI OTPOR – Kako savjest postaje oblik borbe protiv sistemske korupcije

,,,postoji otpor koji se ne vidi, ali se osjeća.
Ne vodi se na ulicama, nema vođe, nema slogane.
To je otpor iznutra – otpor savjesti protiv tišine sistema.
U Tuzli, gdje je decenijama dominirala logika poslušnosti, počinje da se stvara nova mreža ljudi koji ne pristaju…

107. RAZOTKRIVANJE MEHANIZAMA MOĆI – Kako se korupcija u institucijama prilagođava nakon što izgubi monopol nad strahom

…korupcija nikada ne nestaje naglo – ona se prerušava.
Kada izgubi moć prijetnje, oblači odijelo saradnje.
Kada ne može ucjenjivati, počinje da se izvinjava.
Kada ne može skrivati dokumente, počinje ih tumačiti.
Tako i danas, nakon što su mehanizmi pritiska razbijeni i informacije postale javne,
korupcija pokušava da se rebrendira kao sistemska normalnost…

108. OPERACIJA PRANJE OBRAZA – Kako kompromitovane strukture pokušavaju kroz “reforme” spasiti sopstveni legitimitet

…kada institucije izgube moralni kredibilitet, one ne priznaju krivicu –
one organizuju reformu.
Ne zato da bi se promijenile, nego da bi preživjele.
I upravo to se danas događa u Tuzli: sistem koji je raskrinkan, sada pokušava da se „očisti“–
ali ne istinom, nego propagandom…

109. KONTROLISANA TRANSPARENTNOST – Kako se istina pokušava ograničiti i dozira se kao forma institucionalnog marketinga

…u vremenu kada je istina postala prijetnja, sistem ju je pretvorio u proizvod.
Institucije više ne kriju sve – sada kriju kako se otvara.
Transparentnost je postala dekoracija, pažljivo dozirana i planski kontrolisana.
Ne da bi se građani informisali, nego da bi se javnost umirila…

110. FABRIKA ILUZIJA – Kako institucije proizvode privid reda dok sistem tone u moralni haos

…kada institucije više ne mogu opravdati rezultate, one počinju proizvoditi privid rada.
Statistike, izvještaji, sastanci i planovi postaju scenografija koja treba prikriti činjenicu
da sistem više ne postoji – osim kao predstava…

NASTAVAK SERIJALA

111. KULISE DRŽAVE – Kako institucije opstaju zahvaljujući percepciji moći, a ne njenoj suštini

…država više ne postoji kroz moć, nego kroz predstavu o moći.
Njene institucije djeluju, ali ne odlučuju. One sude, ali ne presuđuju.
Donose rješenja, ali ne rješavaju…
Ono što je ostalo nije sistem – to su kulise, pažljivo postavljene da bi sakrile prazninu iza njih.

112. POVRATAK SUŠTINE – Kako pojedinci, univerziteti i nezavisne inicijative počinju stvarati paralelni sistem vjerodostojnosti izvan formalnih institucija

…kada država izgubi autoritet, istina traži novi dom.
A kada institucije više ne proizvode povjerenje, ono se počinje rađati izvan njih.
U Tuzli, i širom Bosne i Hercegovine, polako, gotovo neprimjetno,
nastaje paralelni sistem vjerodostojnosti – sastavljen od ljudi, znanja i ideja koje više ne čekaju dozvolu da postoje…

113. OPOZICIJA – Kako akademska zajednica postaje nova moralna vertikala u društvu bez institucija

…kada institucije padnu, a moć izgubi smisao, na scenu stupaju oni koji još misle, pamte i vjeruju.
To su profesori, istraživači, pravnici i novinari – ljudi koji nemaju oružje ni funkciju, ali imaju nešto što sistem ne može oduzeti: intelektualnu hrabrost.

114. NOVA AKADEMSKA ETIKA – Kako znanje, istina i karakter postaju politički otpor u vremenu moralne relativizacije

Sistem koji se boji znanja, već je izgubio svaku moć.
Jer nijedna vlast ne može opstati tamo gdje su činjenice slobodne i gdje riječ profesora ima veću težinu od izborne kampanje.
Tuzla danas postaje laboratorij društvene promjene: mjesto gdje univerzitet, javna riječ i dokumentovana istina ponovo postaju osnova moralnog poretka.

RANIJE NAJAVLJENI NASTAVCI SERIJALA

Zbog ozbiljnosti podnesene krivične prijave, redoslijed ranije planiranih tekstova je pomjeren — ali ovi nastavci ostaju ključni za razumijevanje šire slike i biće objavljeni. U njima se razotkrivaju pravne, društvene i ljudske posljedice „Šejlizma“ i pravne nesigurnosti koja pogađa sve građane.
Ovo nije borba samo za kupce „Lamele B2“ — ovo je borba za sve građane koji pred sudovima traže pravdu, danas i ubuduće.

115. GLAS GRAĐANA: KAKO IZGLEDA SVAKODNEVNA AGONIJA KUPACA STANOVA U „LAMELI B2“

…ljudi plaćaju kredite i kirije, gube zdravlje i porodice, a još uvijek ne mogu ući u stanove koje su već platili…

116. CRNO NA BIJELO: DOPIS „DŽENEXA“ I ODLUKA SUTKINJE ŠEJLE ĆATIĆ!

…treći dopis „Dženexa“ od 07.07.2025. s prijetnjom sudskim troškovima gotovo se preklapa s obrazloženjem sutkinje Šejle Ćatić, otvarajući pitanje mogućeg nezakonitog uticaja…

117. KO PROFITIRA OD AGONIJE KUPACA?

…dok kupci gube zdravlje i dostojanstvo, jedini direktni dobitnik apsurdne odluke sudije Šejle Ćatić je „Dženex“, koji kroz prolongiranje procesa može nastaviti vršiti pritiske i ucjene…

118. GLAS JAVNOSTI: SLUČAJ SUDIJE ŠEJLE ĆATIĆ I „DŽENEXA“ KAO SIMBOL PRAVNE NESIGURNOSTI

…građani su zgroženi, a konkurentske građevinske firme već koriste skandal Dženexa u svojim reklamama: „Kod nas sigurno dobijate stan koji kupite!“…

119. SUDSKI PARADOKSI: KAKO JEDNO RJEŠENJE RUŠI POVJERENJE U SVE SUDIJE

…ako isti sud na istim dokazima i činjenicama donosi potpuno suprotne odluke, građani gube svaku vjeru da zakon vrijedi jednako za sve…

120. OD PRIVREMENE MJERE DO KONAČNE PRESUDE: ŠTA DALJE ČEKA KUPCE STANOVA U „LAMELI B2“

…sudbina kupaca sada zavisi od Kantonalnog, Vrhovnog suda FBiH i Ustavnog suda BiH, pa i od ESLJP, ali i od Federalnog tužilaštva – Posebnog odjela za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala (POSKOK)…

121. SVJEDOČANSTVA KUPACA: KAKO IZGLEDA ŽIVOT U PODSTANARSTVU DOK STE VEĆ PLATILI SVOJ STAN – PRIJE DVIJE GODINE?

…pred sudom su ispričane potresne priče kupaca stanova plaćenih prije dvije godine: gubitak kilograma zbog stresa, porodični sukobi, selidbe djece iz škole u školu – agonija koja nema cijenu…

…

SERIJAL SE NASTAVLJA

Serijal će se i dalje nastaviti — istina će izlaziti na vidjelo, korak po korak, sve dok se ne obezbijedi pravda za sve kupce Dženexove Oaze „Lamelae B2“, ali i za sve građane Bosne i Hercegovine koji pred sudovima traže zaštitu svojih prava …i nalete na udar “ŠEJLIZMA”.

WHEN A CASE IS RETURNED, JUSTICE STANDS STILL – AND TIME IS LOST
How formalism can become an ally of the stronger party – and why courts must prevent it
…and why the “correlation with the lawsuit” of interim measures filed before a lawsuit must not become a new unlawful judicial practice

Series: WHO JUDGES US
Dokumentovano.ba

There are court decisions that are read by their operative part – and those that are read by their consequences.
In the Oaza – Lamela B2 / Dženex case, the Cantonal Court in Tuzla issued a decision that formally does not reject the interim measure, yet in practice produces serious effects on citizens’ rights.

The case was returned to the first-instance court.
The interim measure was not annulled.
But time was lost.

In proceedings where time is the essence of protection, lost time is never neutral.

WHAT HAPPENED – WITHOUT DRAMATIZATION

The appellate court returned the file to the Municipal Court in Tuzla for service of the lawsuit, in order to assess the “expediency of the interim measure in relation to the claim.”
Viewed in isolation, such a decision may appear technically correct.

But law does not operate in a vacuum.
In interim-measure proceedings, every procedural step directly affects the balance of power between the parties.

And this is where the core of the problem lies.

WHO BENEFITS FROM RETURNING THE FILE?

Apartment buyers – no.

Their situation is already critical:
– apartments paid for two years ago,
– access denied for two years,
– threats of contract termination,
– additional demands for money – enormous sums – for Dženex amounting to millions.

Dženex and its director, Dževad Sakić – yes – this clearly benefits them – extortion under fear continues.

Because every delay means continued de facto control over the properties, without a judicial ban on disposal.

So the question is not whether the court had the right to return the file,
but whether it had to be aware of the consequences of such a decision.

A court is not a mathematical formula.
A court is a corrective of inequality.

WHAT THE CANTONAL COURT ACTUALLY DID

In the act of the Cantonal Court in Tuzla dated 04 November 2025, it is stated that the file is returned to the Municipal Court because:
– the lawsuit was not attached to the interim-measure file,
– nor was the civil-litigation file in which that lawsuit was allegedly filed,
– and this was deemed necessary so that the court could “assess the expediency of the measure in relation to the stated claim.”

We quote the key part of the reasoning:
“…so that this court may decide on the appeal of the opposing party and assess the expediency of the proposed interim measure in relation to the stated claim within the meaning of Article 269(1) of the Civil Procedure Act…”

As a result, the interim-measure proceedings are returned, time is lost, and the case is “reopened” for reasons that are not legally necessary.

The act is procedurally correct in form — but problematic in legal concept.

WHY THIS IS A SUBSTANTIVE ISSUE, NOT A FORMAL ONE

An interim measure is an urgent procedure.
That is precisely why the law clearly separates, especially where the measure is filed before a lawsuit – i.e., where no lawsuit exists yet:
– interim-measure proceedings (IM),
– from civil-litigation proceedings (CL).

Accordingly, the Civil Procedure Act provides:
• short deadlines,
• a lower standard of proof (probability),
• and the possibility to request a measure before filing a lawsuit.

Returning a case to “include the lawsuit” at a stage where the measure was lawfully filed before any lawsuit produces three serious consequences:

1. time is lost in a procedure that must be urgent;
2. the litigation stands still, because the file is physically with the appellate court;
3. the opposing party (here, Dženex) gains room to continue pressure, disposal, and extortion.

This is not a neutral procedural act — it has real consequences for citizens’ rights.

THE LINE BETWEEN FORMALISM AND THE PURPOSE OF THE LAW

Interim measures exist precisely to prevent situations in which the stronger party exploits procedural space to exhaust the weaker one.

If, in an urgent procedure:
– a case is unnecessarily, and especially unlawfully, returned,
– deadlines are extended,
– the litigation is effectively “frozen” because the file is physically absent,

then the interim measure ceases to be a means of protection and becomes a procedural loop with no exit.

That is not the intention of the law.
It is its opposite.

WHY THIS ISSUE CONCERNS MORE THAN A SINGLE CASE

Oaza – Lamela B2 is not an isolated case.
It is a model.

A model in which, through formal requirements:
– proceedings are prolonged,
– citizens are worn down,
– and the economically stronger party gains space to dictate terms.

If such a model becomes accepted, then tomorrow:
– every interim measure can be rendered meaningless,
– every urgency relativized,
– and courts turned into slow observers of real harm – and citizens’ agony.

THE RESPONSIBILITY OF THE APPELLATE COURT IS GREATER, NOT SMALLER

The Cantonal Court is not an extension of the first-instance court.
It is a filter.

Its role is not only to check whether something was formally done, but to:
– prevent formalism from producing injustice,
– and clearly distinguish lawful review from procedural delay.

In Tuzla, there already exists a serious public perception regarding a judicial quartet – Šejla Ćatić, Emir Sinanović, Svetlana Stevanović, and Samira Šljivić – and decision-making patterns that have favored Dženex.

In that context, every subsequent step by the appellate court must be especially careful.
Not because of the media.
But because of trust.

WHY THIS MATTERS RIGHT NOW

This issue is not academic.
It concerns cases in which:
– Oaza – Lamela B2 buyers have been unable to enter their apartments for two years,
– Dženex and director Dževad Sakić threaten contract termination,
– demand approximately 30,000 KM per apartment,
– and use time and the lifting or stalling of measures as tools of pressure.

The interim measure is the only legal shield against such conduct.

If judicial practice introduces a rule that a measure can be blocked because “there is no lawsuit,” even though the law expressly allows measures before a lawsuit, then:
– the institute of interim measures loses its meaning,
– courts become passive observers of extortion,
– and law is replaced by judicial improvisation – unlawfulness.

A CONTEXT THAT CANNOT BE IGNORED

At the same time, the public knows:
– that proceedings are pending before POSKOK (case no. T 21 0 KT 000483 25) against judges Samira Šljivić and Svetlana Stevanović for similar patterns of unlawful adjudication;
– that judicial practice concerning real estate and favoritism toward the powerful is under scrutiny;
– and that citizens no longer accept explanations such as “that’s the procedure.”

Judges cannot live under the illusion that everything ends in the case file.
Today, judgments are read outside the courtroom as well — and publicly analyzed, with judges’ names attached.

Judges of the Cantonal Court in Tuzla are not obliged to be “softer” or “stricter.”
They are obliged to be accurate.

Their role is not to:
– fix the law,
– introduce new conditions,
– or align measures with requirements the law does not demand.

Their role is to be the line of demarcation between:
– lawful judicial review, and
– arbitrary practice that favors the stronger party.

The appellate court must not become an extension of poor first-instance patterns, or it will lose its corrective function.

A MESSAGE WITHOUT THREATS

This text is not pressure.
Not an ultimatum.
Not an attempt to influence.

It is a call for responsibility.

If the appellate court allows an adopted interim measure to be exhausted through returns, supplements, and formal loops, then — even without intent — it will side with the stronger party.

And that is the one thing a court must never do.

WHY THIS IS NOT PRESSURE ON THE COURT

This text:
– does not demand a specific decision,
– does not prejudge the outcome,
– does not discredit judges.

But it is a serious legal warning.

CONCLUSION – THERE IS STILL TIME

Nothing is lost yet.
The measure was not rejected.
The proceedings are ongoing.

Precisely for that reason, now is the moment to draw a clear line:
– between law and improvisation,
– between review and delay,
– between a court as protection and a court as an obstacle.

The Oaza – Lamela B2 buyers will not give up.
Not out of spite — but because they have no alternative.

And the court, if it wishes to preserve its authority, must show that it understands justice does not depend solely on what is written in a decision, but also on what that decision produces in real life — all in accordance with the law.

The Oaza – Lamela B2 buyers are not seeking privilege.
They seek what the law already grants.

A court that applies the law has no reason to fear the public.
A court that invents conditions — does.

This text is not a threat.
It is a legal alarm.

If the institute of interim measures is emptied through “correlations” unknown to the law, tomorrow no one will be protected — not citizens, not entrepreneurs, not the weaker party.

Public scrutiny of courts exists.
But the law remains above all.