KADA KRITIKA SUDIJE SVETLANE POSTANE „DEHUMANIZACIJA“, A OBJAVA JAVNOG RJEŠENJA „NAPAD I PONIŽENJE“ – DA LI SU ZAKONSKI USLOVI VEĆ ISPUNJENI – ZA PRESTANAK SUDSKOG MANDATA?

Nakon svega što je javnost već mogla vidjeti, čuti i pročitati – nakon niza izjava sudije Svetlane Stevanović, sadržaja njene disciplinske prijave, zapisnika sa ročišta i njenih vlastitih formulacija – dolazimo do tačke na kojoj se više ne radi o stilu, emociji ili ličnom doživljaju.

Piše: Danijel Senkić / Dokumentovano.ba

Radi se o pravnom pitanju.

I ono glasi:
da li su, prema važećem zakonu, već nastupile okolnosti koje zahtijevaju postupanje po članu 75. Zakona o VSTV BiH?

ŠTA JE SUDIJA SAMA NAPISALA I IZJAVILA

Ne interpretiramo.
Ne pretpostavljamo.
Samo podsjećamo na ono što je sama rekla i potpisala.

Sudija Svetlana Stevanović je u postupku tvrdila da:

• je kritika njenog rada „dehumanizira“,
• da je uvrijeđena jer su objavljena njena javna sudska rješenja,
• da je objavljivanje tih rješenja doživjela kao napad na čast i integritet i poniženje,
• da joj je medijsko izvještavanje „teško palo“,
• da se osjeća lično pogođenom zbog profesionalne kritike.

A zatim je, u zapisniku sa ročišta, izjavila i sljedeće:

„Ovdje optuženi Ajanović Mirnes sve objave, a neke i prije nego budu objavljene na stranici Dokumentovano.ba, dijelio je na svom profilu.“

Ta rečenica – sama po sebi – već otvara ozbiljna pitanja o percepciji realnosti, razumijevanju medijskog rada, političkog djelovanja i elementarne logike.

Ali ovdje se ne bavimo satiričnim aspektom te izjave.
Ovdje se bavimo pravnim posljedicama njenih tvrdnji.

KADA SUDIJA TVRDI DA JE KRITIKA PSIHIČKI UGROŽAVA – ZAKON VIŠE NE ĆUTI

Član 75. Zakona o VSTV BiH izričito propisuje:

(1)

„Ured disciplinskog tužioca istražuje i zastupa predmete koji se odnose na fizičku, emocionalnu, mentalnu ili drugu nesposobnost sudije ili tužioca koja zahtijeva trajno ili privremeno udaljavanje sudije ili tužioca od vršenja dužnosti ili prestanak mandata.“

(2)

„Ured disciplinskog tužioca u istrazi i prikupljanju informacija u vezi sa nesposobnošću sudije ili tužioca da vrši dužnost ima sva prava i ovlaštenja prema odredbama ovog poglavlja.“

Ovdje nema prostora za subjektivni osjećaj.
Nema prostora za „meni je teško jer pišu o mom sudačkom radu“.
Nema prostora za „uvrijedila me kritika“.

Nema prostora za „advokat Mirnes Ajanović me je ponizio jer je objavio moje rješenje“

Ako sudija sama tvrdi – i to i napiše – da:

• javnost njenog rada narušava njen psihički integritet,
• profesionalna kritika ima na nju efekat dehumanizacije,
• objava zakonitih ili nezakonitih odluka izaziva emocionalni slom,

onda zakon ne pita za motive.

Zakon pita samo jedno:
može li ta osoba i dalje obavljati sudijsku funkciju?

OVDJE VIŠE NE ULAZIMO U DALJU ANALIZU – A IMA JE ZA 100 DANA – i još

Namjerno se ovdje zaustavljamo.

Ne ulazimo sada u:

• sve kontradikcije iz zapisnika,
• sve nelogičnosti iz disciplinske prijave,
• sve izjave koje će tek doći,
• sve odluke koje su već poništene,
• sve paralele sa drugim predmetima.

Za to ima vremena.
I biće ga – najmanje narednih 100 dana – i do naredne godine.

Ali za ovaj trenutak je dovoljno reći:

okolnosti koje zakon prepoznaje kao osnov za postupanje – već postoje.

LIČNA NAPOMENA (U PRVOM LICU)

Iskreno?
Meni nekad bude i žao.

Ne zbog funkcije.
Ne zbog pozicije.
Nego zbog pitanja koje se samo nameće:

ako je ovako teško onome ko sudi – kako je tek onima kojima sudi?

Ako je kritika „dehumanizacija“,
ako je objava sudskog rješenja „napad“,
ako je javnost „psihičko zlostavljanje“ –
šta je onda presuda za stranku u postupku?

To više nije retoričko pitanje.
To je pitanje pravne sigurnosti.

ŠTA SLIJEDI

Mi ne „prijavljujemo“ – za sada.
Mi ne „prozivamo“.

Mi dokumentujemo.

I kako smo već javno rekli –
set po set tekstova iz feljtona „SUD I JA“ Svetlana Stevanović biće dostavljan:

• Visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH,
• Uredu disciplinskog tužioca,
• POSKOK-u,
• domaćim i stranim medijima,
• relevantnim institucijama.

Prvi tekst feljtona objavljen je 28.11.2025. godine, a svi naredni, svakodnevni, su javno dostupni i povezani u jednu cjelinu, pa ćemo je zaključno sa 31.12.2025. godine dostaviti – svima.

Nije taj datum slučajan, namjeran je – jer je prošle godine, 31.12.2024. Kantonalni sud u Tuzli rekao DOSTA i stavio van snage zabranu rada KALLOS-a – nakon što je sutkinji Svetlani dva puta ukinuo nezakonita rješenja kojima je proglašavala sud nenadležnim i produžavala agoniju 350 studenata, profesora uposlenika KALLOS-a – odbijajući mjeru osiguranja, isto kao što je sudila i sada odbijajući mjeru osiguranja u slučaju kupaca Oaza Lamela B2 protiv Dženexa koje je ostavila u agoniji ucjene i reketa – sa punom milosrdnošću (šizi ako bi napisali – bez milosti, i to je stavila na teret u disciplinskoj prijavi advokatu – za tekst naš tekst koji smo pisali i objavili).

Ovo nije ni blizu kraja.
Ovo je tek faza u kojoj se zakon sam počinje javljati.

Serijal se nastavlja.
Svaki dan.