Ovaj tekst nije napisan zbog teorije.
Nije ni zbog apstraktnih rasprava o slobodi medija.
Ovaj tekst postoji zato što je sudija Svetlana Stevanović, u disciplinskoj prijavi i na ročištima, kritiku svog rada proglasila progonom, a javnost – neprijateljem.
Piše: Danijel Senkić / Dokumentovano.ba
Zato idemo redom.
Bez emocija.
Bez privatnosti.
Bez ijedne riječi viška.
Samo lekcije.
LEKCIJA 1: KRITIKA SE BAVI DJELOM – PROGON SE BAVI ČOVJEKOM
Ako se piše o:
- sudskom rješenju sudije Svetlane Stevanović,
- njegovoj zakonitosti ili nezakonitosti,
- njegovim posljedicama po građane, studente i institucije,
- njegovom ukidanju od strane Kantonalnog suda u Tuzli – dva puta ista odluka,
→ to je kritika.
Ako se piše o:
- privatnom životu sudije Svetlane Stevanović,
- njenoj porodici,
- zdravstvenom stanju,
- neprovjerenim privatnim glasinama,
→ to bi bio progon.
U ovom feljtonu se ne piše ni o čemu od navedenog privatnog.
Piše se isključivo o:
- javnim sudskim aktima koje je potpisala sudija Svetlana Stevanović, a koje je kao nezakonite ukinuo Kantonalni sud u Tuzli
- njenim javnim izjavama datim u zapisnicima,
- njenom javnom postupanju kao nosioca sudijske vlasti.
Dakle – progona nema.
I nikada ga nije ni bilo.
Postoji samo ogledalo.
LEKCIJA 2: JAVNA FUNKCIJA NE POZNAJE PRAVO NA UVRIJEĐENOST
Ovo je najteža lekcija za vlast.
A izgleda posebno teška za sudiju Svetlanu Stevanović.
Onog trenutka kada preuzmete javnu funkciju:
- ne gubite ljudsko dostojanstvo,
- ali gubite pravo da vas javnost „štedi“.
Sudija nema pravo da kaže:
„Ovo me vrijeđa.“ – posebno da je vrijeđa objavljivanje njene javne sudske odluke.
Sudija ima obavezu da kaže:
„Ovo ću objasniti pravno.“
Kada sudija Svetlana Stevanović umjesto pravnog odgovora nudi:
- povrijeđenost,
- emocionalne kvalifikacije, da je dehumanizirana, ona to tako doživljava kritiku,
- narativ žrtve,
to više nije sudijska uloga.
To je lični nakardni doživljaj funkcije – a to pravo sudija nema.
LEKCIJA 3: OBJAVA JAVNOG RJEŠENJA NIJE DEHUMANIZACIJA
Ovdje dolazimo do tačke u kojoj je sudija Svetlana Stevanović zakoračila u vlastiti multiverzum – koji uporno namjerava nametnuti svima.
Tvrdnja da objava njenog javnog sudskog rješenja:
- „ponižava sudiju“,
- „vrijeđa njen integritet“,
- „dehumanizira“,
nije samo pogrešna.
Ona je opasna po sam pojam pravosuđa.
Jer ako je objava sudske odluke dehumanizacija, onda:
- sudovi ne smiju imati web-stranice,
- presude se ne smiju objavljivati,
- javnost mora biti slijepa.
A to se ne zove sud.
To se zove zatvoreni sistem.
I to više nije metafora – nego pravni problem.
LEKCIJA 4: KRITIKA NIJE NASILJE – NASILJE JE ZLOUPOTREBA MOĆI
Kritika:
- ne hapsi,
- ne prijeti,
- ne sankcioniše.
Ali krivični i disciplinski postupak – da.
Zato je razlika jasna i brutalno jednostavna:
Ako neko koristi:
- funkciju sudije,
- autoritet institucije,
- mehanizme sile,
da bi ušutkao tekstove o vlastitim odlukama –
to nije zaštita dostojanstva.
To je zloupotreba moći.
I to je upravo ono o čemu pišemo kada pišemo o sudiji Svetlani Stevanović.
LEKCIJA 5: KO NE MOŽE PODNIJETI KRITIKU – NE MOŽE VRŠITI VLAST
Ovo važi za sve:
- ministre,
- sudije,
- tužioce,
- političare.
Ako neko:
- javnu kontrolu doživljava kao napad,
- transparentnost kao prijetnju,
- novinarsko pitanje kao progon,
onda problem nije u medijima.
Problem je u kapacitetu za vlast tih osoba.
A sudijska vlast je najteža od svih.
POSEBNA NAPOMENA (ZA SUDIJU SVETLANU STEVANOVIĆ)
Sudija nije iznad kritike.
Sudija je u njenom centru.
Jer sudija odlučuje:
- o slobodi,
- o imovini,
- o sudbinama ljudi.
Ako sudija ne može izdržati tekst kritike njene odluke –
kako onda odlučuje o ljudima?
To nije pitanje uvrede.
To je pitanje funkcionalne sposobnosti.
ZAVRŠNI TEST (BEZ PAPIRA, BEZ EMOCIJA)
Ako vam se, dok čitate ovaj tekst, čini da ste „meta“ –
a:
- nigdje niste pomenuti privatno,
- nijedna činjenica nije netačna,
- nijedna odluka nije izmišljena,
onda niste žrtva progona.
Vi ste subjekt kritike.
A to je cijena vlasti u demokratskom društvu.
Feljton se nastavlja.
Vezani tekstovi:
UVOD U FELJTON: SUD I JA – Svetlana Stevanović
POČETAK KRAJA SUDSKOG NASILJA NAD PRAVOM NA SLOBODU GOVORA
KO NAM SUDI? – SVJEDOČENJE KAO UPOZORENJE!
SUDIJA KOJA PRIJAVLJUJE NEISTINU A NA ROČIŠTU NE PITA ŠTA JE NETAČNO – OTKRIVA STRAH OD ISTINE
MENE NE INTERESUJE DANIJEL – SAMO ME INTERESUJE MIRNES
„JE L’ SE OVAKO I SUDI, SVETLANA?“
NIJE JE ADVOKAT MIRNES PONIZIO – SUDIJA SVETLANA JE PONIZILA SAMU SEBE!
SUD I JA – EPIZODA: „DA SMO OBJAVILI SLIKU SUTKINJE SVETLANE, BI LI SAMA SEBE PRIJAVILA?“
SVETLANIN KODEKS: KAD SUDIJA PRESKOČI POLA REČENICE DA BI NAPAKOVALA PRIJAVU ADVOKATU
ADVOKAT TREBA DA ŠUTI – JER AKO BRANI KLIJENTA, TO JE PO SUTKINJI SVETLANI DEHUMANIZACIJA SUDIJE
PRED NASTAVAK DISCIPLINSKOG ROČIŠTA: “HOĆU LI UĆI – ILI ĆU OSTATI ISPRED VRATA?
KAD SUDIJA IZGUBI SIGNAL: INDISPONIRANJE I DRUGE PRAVOSUDNE FANTAZIJE SVETLANE STEVANOVIĆ“
KAD JE POSTOJANJE FACEBOOKA – DISCIPLINSKI PREKRŠAJ ADVOKATA
SVETLANA VS. DOKAZI: KAD SUDIJA ZAMIJENI ZAPISNIK SA MAŠTOM
KAD SUDIJA KRENE DA RUŠI MEDIJE, USTAV I REALNOST — PA ZAVRŠI RUŠEĆI SAMU SEBE
SUDIJA SVETLANA STEVANOVIĆ PREDMET KRIVIČNE ISTRAGE



