PRAZNICI SU GOTOVI: SVETLANA STEVANOVIĆ JE I DALJE SUDIJA – A TO VIŠE NE MOŽE ČEKATI

Praznici su završeni.
Lampice su ugašene.
Čestitke su arhivirane.
Neradni dani su potrošeni.

Institucije rade.
Sud radi.
Sistem se, barem formalno, vratio u „normalu“.

Ali javni problem nije nestao.
Naprotiv — tek je sada ogoljen.

Piše: Danijel Senkić / Dokumentovano.ba

Sudija Svetlana Stevanović je i dalje sudija.
I dalje sudi.
I dalje odlučuje o pravima građana.
I dalje potpisuje rješenja.
I dalje govori iz pozicije autoriteta.

A istovremeno:

– kritiku doživljava kao napad,
– javnost kao prijetnju,
– transparentnost kao nasilje,
– objavu sudskih odluka kao poniženje,
– a sopstveni emocionalni doživljaj stavlja ispred sudijske funkcije.

I tu više nema dileme.

OVDJE NIJE PROBLEM U TEKSTOVIMA

Ovdje se ne piše o privatnom životu.
Ne piše se o tračevima.
Ne piše se o insinuacijama.

Piše se o:

– sudskim odlukama,
– zapisnicima,
– citatima,
– javno izrečenim stavovima sudije Svetlane Stevanović,
– i reakcijama institucija — ili, preciznije, njihovom upornom ćutanju.

Ako je sudija u stanju da javnu kritiku rada nazove „dehumanizacijom“,
ako objavu vlastitog rješenja opisuje kao „poniženje“,
ako zakonitu javnost rada tumači kao „psihičko nasilje“,

onda problem nije u onome ko piše.
Problem je u onome ko sudi.

SUŠTINA PROBLEMA: PERCEPCIJA MOĆI

Sudija nije privatno lice dok obavlja dužnost.
Sudija nije zaštićena od javnosti.
Sudija nema pravo na emocionalni imunitet.

Sudijska funkcija nije:

– titula,
– štit,
– ni lična zona komfora.

Sudijska funkcija je javna služba.

Ako sudija:

– ne može izdržati javnu kontrolu,
– ne može tolerisati objavu vlastitih odluka,
– doživljava zakonitu kritiku kao lični napad,
– i vlastitu emocionalnu reakciju postavlja iznad institucionalne uloge,

onda Zakon o VSTV BiH u članu 75. mora biti jača od pojedinca – mandat sudije se mora oduzeti po sili zakona.

To nije stav feljtona.
To je osnovni princip vladavine prava – zakoni važe za sve.

ZAŠTO SMJENA VIŠE NE MOŽE ČEKATI

Praznici su često izgovor za odlaganje.

„Sačekaj da prođu praznici.“
„Nećemo sad, poslije Nove godine.“
„Vidjećemo u januaru.“

Evo, januar je došao.
Peti je dan godine.
Radni dan.

A pitanja su i dalje ista:

– Može li sudija koja sebe zbog kritike njenog nezakonitog rješenja vidi kao žrtvu javnosti obavljati funkciju?
– Može li sudija koja kritiku doživljava kao nasilje suditi nepristrasno?
– Može li sudija koja transparentnost doživljava kao prijetnju čuvati povjerenje javnosti?

Zakon na ta pitanja već ima odgovor.
Ne emocionalni.
Ne politički.
Ne medijski.

Zakonski.

SMJENA!

ZATO SE OVAJ FELJTON NE ZAUSTAVLJA

Ovaj feljton nije lični obračun.
Nije kampanja.
Nije trenutna reakcija.

Ovo je dokumentovanje jednog institucionalnog problema.

Ne pravi pauzu.
Ne povlači se.
Ne čeka „pogodniji trenutak“.

Jer zakon ne staje.
Jer odgovornost ne zastarijeva.
Jer povjerenje u pravosuđe se ne obnavlja tišinom.

ZAVRŠNA RIJEČ MINI-SERIJE

Mini-serija je završena.
Ali tema nije.

Praznici su prošli.
Izgovori su potrošeni.

Sada ostaje samo ono što je uvijek presudno:
odgovornost.

Feljton SUD I JA – Svetlana Stevanović
od danas više ne upozorava.

On bilježi.
A bilješke ostaju.

Feljton tek ulazi u punu snagu.

VSTV BIH – DA LI JE VAS SRAMOTA? – KO NAM SUDI I ŠTA VI RADITE DOK SUDIJA SVETLANA PROGANJA TRANSPARENTNOST SUDA

KAD SUDIJA SVETLANA SHVATI DA SE SUDI NJOJ – ALI PREKASNO

KAD SUDIJA NE MOŽE IZDRŽATI JAVNOST SVOG RADA – I KAD JOJ SE OBJASNI DA BI KRIVIČNA PRIJAVA BILA SUDIJSKO SAMOUBISTVO

KADA KRITIKA SUDIJE SVETLANE POSTANE „DEHUMANIZACIJA“, A OBJAVA JAVNOG RJEŠENJA „NAPAD I PONIŽENJE“ – DA LI SU ZAKONSKI USLOVI VEĆ ISPUNJENI – ZA PRESTANAK SUDSKOG MANDATA?

KADA SILA SUDIJI UDARI U GLAVU – A ZID SE ZOVE ZAKON

UPUTSTVO ZA SUDIJU SVETLANU: KAKO NE UDARATI U ZID (PRAVNI PRIRUČNIK ZA OČUVANJE GLAVE I FUNKCIJE)