PRIČE

TIŠINA KAO DOKAZ PR(LJ)AVOSUĐA: ZAŠTO INSTITUCIJE ĆUTE KAD BI MORALE GOVORITI

21 Januara, 2026

U ozbiljnom pravnom sistemu, institucije ne govore samo kada im je ugodno.
One su dužne govoriti onda kada je neprijatno, onda kada je teško, onda kada je odgovornost neizbježna.

Upravo zato – tišina nikada nije neutralna.
Tišina je stav.
Tišina je izbor.
A u određenim okolnostima – tišina je dokaz.

Piše: Danijel Senkić / Dokumentovano.ba

KADA SVE ZNAJU – A NIKO, ZA SADA, NE REAGUJE NA SLUČAJ SVETLANE STEVANOVIĆ

U ovom predmetu institucije sve znaju.

Znaju ko je sutkinja Svetlana Stevanović.
Znaju koje je odluke donosila.
Znaju kako su te odluke završile pred višim sudovima – oborene – nezakonite.

Znaju da je sudska odluka sutkinje Svetlane Stevanović:

– bila javna,
– dva puta poništena kao nezakonita,
– predmet javne, argumentovane i dokumentovane kritike.

Znaju i da se ista sutkinja Svetlana Stevanović:

– javno predstavlja kao „žrtva“ objave vlastitih sudskih odluka,
– sudsku i medijsku kritiku kvalifikuje kao „dehumanizaciju“,
– sopstvenu odgovornost pokušava prevesti u disciplinski pritisak na advokata i medij.

Znaju, dakle, da je riječ o konkretnom imenu.
O konkretnim postupcima.
O konkretnom obrascu ponašanja.

Znaju i ono najvažnije:
da Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH, u članu 75.,

– izričito prepoznaje emocionalnu i mentalnu (ne)sposobnost za vršenje sudijske dužnosti,
– propisuje obavezu postupanja po službenoj dužnosti,
– uključujući i prestanak mandata.

I pored svega toga – u slučaju sutkinje Svetlane Stevanović – institucije šute.

ŠTA ZNAČI TA TIŠINA KADA JE U PITANJU SVETLANA STEVANOVIĆ

Ta tišina ne znači da problema nema.
Ta tišina znači da se problem odgađa.

Ne znači da je sve u redu sa postupanjem sutkinje Svetlane Stevanović.
Znači da se čeka da neko drugi prvi progovori.

Ne znači da se štiti pravo.
Znači da se štiti komfor sistema koji ne želi da se suoči sa imenom, funkcijom i odgovornošću.

A komfor nikada nije bio ustavna kategorija.

VISOKO SUDSKO I TUŽILAČKO VIJEĆE BIH – OBAVEZA KOJA NE ZAVISI OD MEDIJA, NI OD IMENA

Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH nema luksuz izbora kada je u pitanju sutkinja Svetlana Stevanović:

– hoće li reagovati ili ne,
– hoće li govoriti ili šutjeti,
– hoće li „sačekati da se slegne“.

Zakon je jasan:
kada postoje indicije koje dovode u pitanje sposobnost sudije da vrši dužnost – postupanje je obavezno.

Ne nakon presude.
Ne nakon skandala.
Ne nakon međunarodnog pritiska.

Nego odmah.

Svako odlaganje u slučaju Svetlane Stevanović je poruka.
A poruka je da se tišina cijeni više od odgovornosti.

TIŠINA KAO SAUČESNIŠTVO U SLUČAJU SVETLANE STEVANOVIĆ

Institucionalna tišina, u ovakvim slučajevima, prestaje biti neutralna.
U slučaju sutkinje Svetlane Stevanović ona postaje:

– saučesništvo u relativizaciji sudijske odgovornosti,
– saučesništvo u zastrašivanju legitimne kritike,
– saučesništvo u urušavanju povjerenja u pravosuđe.

Jer kada javnost vidi da:

– sutkinja Svetlana Stevanović javno ne može podnijeti kritiku,
– institucije to vide,
– i niko ne reaguje,

onda poruka nije upućena samo jednoj sutkinji.

Poruka je upućena svim građanima:

„Ćutite.
Ne dirajte.
Ne pitajte.“

ŠTA PRAVO KAŽE – I ZAŠTO SE TO ODNOSI NA SVETLANU STEVANOVIĆ

Pravo kaže:

– pitajte,
– provjeravajte,
– kritikujte,
– objavljujte.

Jer bez toga nema pravosuđa.
Ima samo zatvorenog kruga samoodbrane – u kojem se ime zamjenjuje funkcijom, a funkcija koristi kao štit.

Zato je institucionalna tišina u slučaju Svetlane Stevanović u ovom trenutku glasnija od svake izjave.
I zato ona neće ostati zabilježena kao neutralnost,
nego kao propust da se djeluje kada je bilo obavezno.

ZAVRŠNA PORUKA

Ovdje se više ne postavlja pitanje:
„Da li je sutkinja Svetlana Stevanović pogriješila?“

Ovdje se postavlja pitanje:
„Zašto institucije šute kada zakon nalaže da govore – upravo u ovom slučaju?“

I na to pitanje će, prije ili kasnije, morati odgovoriti:

– pred javnošću,
– pred pravom,
– i pred vlastitim pravilima.

Jer tišina možda traje neko vrijeme.
Ali u pravnoj istoriji – uvijek ostaje zapisana.

Serijal se nastavlja.

Vezani tekstovi:

Urednik Dokumentovano.ba i sutkinja Svetlana Stevanović na službenom dejtu. Provodadžija – Regionalna advokatska komora Tuzla

UVOD U FELJTON: SUD I JA – Svetlana Stevanović

POČETAK KRAJA SUDSKOG NASILJA NAD PRAVOM NA SLOBODU GOVORA

LAŽE LI SUDIJA – ILI ADVOKAT?