PRIČE

KADA SE ODGOVORNOST ODGAĐA – A ISTINA PAMTI

Redakcija

26 Januara, 2026

Postoji još jedna iluzija na kojoj sistemi vole da opstaju:
da je vrijeme saveznik onih koji šute.

Nije.
Vrijeme je saveznik samo jedne stvari – istine.

A u ovom feljtonu, istina ima ime, prezime i funkciju.
I zove se: Svetlana Stevanović.

Piše: Danijel Senkić / Dokumentovano.ba

ODGODA NIJE RJEŠENJE – ODGODA JE PRIZNANJE SLABOSTI

Kada institucije odgađaju postupanje u vezi sa ponašanjem sutkinje Svetlane Stevanović, one:

– ne donose odluku,
– ne zauzimaju stav,
– ne reaguju na javno izgovoreno i dokumentovano.

Time se ne čuva stabilnost pravosuđa.
Time se samo kupuje vrijeme, u nadi da će se javnost umoriti.

Ali se dogodilo suprotno.

Svaki dan bez odgovora u slučaju Svetlane Stevanović:

– pojačava sumnju,
– učvršćuje zaključke,
– pretvara izjave i podneske u zatvoren dokazni krug.

Odgovornost koja se odgađa – ne nestaje.
Ona se samo gomila.

ISTINA NE TRAŽI HITNOST – ONA IMA STRPLJENJE

Sudski spisi ne žure.
Zapisnici ne zaboravljaju.
Citat ostaje citat – bez obzira kada se pročita.

Izjave koje je dala sutkinja Svetlana Stevanović:

– da javna kritika „dehumanizira“,
– da objava javnog sudskog rješenja „ponižava sudiju“,
– da advokat „objavljuje prije nego što postoji objava“,

ne blijede s vremenom.

Naprotiv – one sazrijevaju.

Što više vremena prolazi,
to je jasnije koliko su te tvrdnje pravno neodržive,
institucionalno opasne
i suštinski nespojive sa sudijskom funkcijom.

ODGOVORNOST SE MOŽE ODGODITI – ALI SE NE MOŽE IZBJEĆI

Institucionalna taktika „čekaj pa vidi“, primijenjena u slučaju Svetlane Stevanović, ima ograničen rok trajanja.

Jer kada se jednom otvori pitanje:

– profesionalne stabilnosti sudije,
– emocionalne sposobnosti da se nosi s javnom funkcijom,
– razumijevanja razlike između autoriteta i lične povrijeđenosti,

to pitanje se više ne zatvara administrativnom tišinom.

Može se ignorisati danas.
Može se preskočiti sutra.
Ali se uvijek vraća – ozbiljnije, šire i teže – dok ne dočeka primjenu člana 75. Zakona o VSTV BiH – i prestanak mandata po sili zakona.

ŠIRI KADAR: ZAŠTO SE POMINJE I BRKIĆ EMINA

U tom širem okviru, nemoguće je ne pomenuti i sutkinju Brkić Emina, da ne zaboravimo – mr.sc.

Ne zato da bi se fokus pomjerio,
nego zato što njene presude – naročito ona od 24.12.2025. godine – koja tek čeka na 30 svakodnevnih nastavaka analize – pokazuju da se ne radi o izolovanom incidentu,
nego o obrascu – nakaradnom.

Ali razlika mora ostati jasna:

Brkić Emina je dio šire slike.
Svetlana Stevanović je tema feljtona.

ISTINA PAMTI I KADA INSTITUCIJE POKUŠAJU ZABORAVITI

Najveća greška sistema je uvjerenje da arhive postoje samo u ladicama.

Ne postoje.

Postoje:

– u javnosti,
– u medijima,
– u digitalnom prostoru,
– u kolektivnom pamćenju.

Svaki tekst ovog feljtona je upravo to:
javna memorija onoga što se pokušava odgoditi.

ZAVRŠNI STAV

Odgovornost koja se odgađa ne znači da je uklonjena.
Znači samo da će se pojaviti u težem obliku.

A istina?

Ona ne viče.
Ne prijeti.
Ne traži.

Ona pamti.

I kada dođe trenutak da se konačno odgovori na pitanja vezana za postupanje sutkinje Svetlane Stevanović –
i da se utvrdi odgovornost –
istina će već imati sve zapisano.

Serijal se nastavlja.
(Ako je iko uopšte sumnjao.)

Vezani tekstovi:

Urednik Dokumentovano.ba i sutkinja Svetlana Stevanović na službenom dejtu. Provodadžija – Regionalna advokatska komora Tuzla

UVOD U FELJTON: SUD I JA – Svetlana Stevanović

POČETAK KRAJA SUDSKOG NASILJA NAD PRAVOM NA SLOBODU GOVORA

LAŽE LI SUDIJA – ILI ADVOKAT?

KO NAM SUDI? – SVJEDOČENJE KAO UPOZORENJE!

PRIZOR PONAŠANJA SUDIJE S ROČIŠTA KOJI TREBA UĆI U UDŽBENIKE – ALI POD RUBRIKU: UPOZORENJE, NE METOD!

SUDIJA KOJA PRIJAVLJUJE NEISTINU A NA ROČIŠTU NE PITA ŠTA JE NETAČNO – OTKRIVA STRAH OD ISTINE

MENE NE INTERESUJE DANIJEL – SAMO ME INTERESUJE MIRNES

„JE L’ SE OVAKO I SUDI, SVETLANA?“

NIJE JE ADVOKAT MIRNES PONIZIO – SUDIJA SVETLANA JE PONIZILA SAMU SEBE!