PRIČE

AUTORITET NIJE ŠTIT: ZAŠTO SUDIJSKA FUNKCIJA NE PODNOSI EMOCIONALNI IMUNITET

27 Januara, 2026

Postoji jedna opasna zabluda u domaćem pravosuđu:
da autoritet štiti od kritike,
da funkcija proizvodi imunitet na javnost,
i da sudija – kada joj se ne sviđa ono što se piše o njenim odlukama – može reći:

„Ovo me vrijeđa – dakle, ovo je zabranjeno.“

U slučaju sutkinje Svetlane Stevanović, ta zabluda je javno izgovorena.
I upravo zato je postala predmet ovog feljtona.

Ne može.
I ne smije.

Piše: Danijel Senkić / Dokumentovano.ba

AUTORITET NIJE EMOCIONALNA ZONA KOMFORA

Sudijska funkcija nije fotelja s naslonom za ego.
Nije zaštitna kaciga protiv javnosti.
Nije jastuk za povrijeđena osjećanja.

Autoritet sudije proizlazi iz:

– zakonitosti donesenih odluka,
– njihove pravne održivosti pred višim sudovima,
– i sposobnosti da se podnesu posljedice sopstvenog rada.

On ne proizlazi iz lične osjetljivosti.

Kada sutkinja Svetlana Stevanović tvrdi da je:

– „dehumanizirana“ zato što je njena odluka javno objavljena,
– „ponižena“ jer je javnost vidjela sudsko rješenje,
– „napadnuta“ jer se njeni postupci pravno analiziraju,

onda problem nije u javnosti.

Problem je u pogrešnom shvatanju sudijske funkcije.

EMOCIONALNI IMUNITET NE POSTOJI U PRAVU – NI U SLUČAJU SVETLANE STEVANOVIĆ

Ne postoji član zakona koji kaže:
„Sudija ima pravo da se ne osjeća loše.“

Ne postoji norma koja štiti sudiju – pa ni Svetlanu Stevanović – od:

– neprijatnih pitanja,
– neugodne istine,
– javne analize nezakonite ili poništene odluke.

Postoji samo jedno mjerilo:
da li je odluka zakonita ili nije.

Ako je zakonita – izdržaće kritiku.
Ako nije – kritika je njena prirodna i zakonita posljedica.

Sve ostalo je psihologija.
Ne pravo.

KADA SUDIJA AUTORITET BRANI EMOCIJOM – AUTORITET SE RUŠI

Onog trenutka kada sudija:

– umjesto prava koristi lični doživljaj,
– umjesto argumenata koristi uvrijeđenost,
– umjesto sudijske distance koristi prijave,

autoritet prestaje biti autoritet.

Postaje subjekt spora.

I to je tačka loma.

Jer sudija ne smije biti:

– stranka u vlastitoj odluci,
– žrtva vlastitog rješenja,
– ni tužilac protiv javnosti koja analizira njen rad.

SATIRIČNA, ALI TAČNA SLIKA: SLUČAJ SVETLANE STEVANOVIĆ

Ako bismo logiku koju zastupa sutkinja Svetlana Stevanović doveli do kraja, sudnica bi izgledala ovako:

– Sudija Svetlana Stevanović donese odluku.
– Viši sud je poništi kao nezakonitu – DVA PUTA, jer je ignorisala uputu suda.
– Javnost objavi Svetlanino nezakonito rješenje.
– Sudija kaže: „Ovo me pogađa.“
– Kritika se proglašava nasiljem.
– Istina se pokušava disciplinovati.

To nije pravosuđe.

To je psihodrama s pečatom suda.

ŠIRI KADAR: ZAŠTO SE POMINJE I BRKIĆ EMINA

U širem okviru, slučaj Brkić Emina, mr. sc., pokazuje da Svetlana Stevanović nije izolovan slučaj.

Presude Brkić Emine – naročito ona od 24.12.2025. godine – koje tek ulaze u višesedmičnu analizu, ukazuju na isti obrazac:

– lična percepcija iznad prava,
– autoritet iznad kontrole,
– emocija iznad norme.

Ali razlika mora ostati jasna:

Brkić Emina je dio šire slike.
Svetlana Stevanović je tema feljtona.

PRAVNI OKVIR JE JASAN – I OPASAN PO ONOGA KO GA IGNORIŠE

Zakon o VSTV BiH ne poznaje kategoriju
„emocionalno nedodirljiv sudija“.

Naprotiv.

Član 75. jasno govori o: