KADA SUDIJA TRAŽI TIŠINU – A ZAKON ZAHTIJEVA GLAS

Dođe vrijeme u svakom institucionalnom slomu kada se više ne traži pravda,
nego – tišina.

Ne tišina radi mira.
Ne tišina radi dostojanstva.
Nego tišina radi prikrivanja.

U tom trenutku sudija više ne kaže:
„Odlučila sam po zakonu“,
nego počne slati prijeteću poruku:
„Nemojte o tome pisati.“

U slučaju sutkinje Svetlane Stevanović, upravo je ta, prijeteća – uz pokušaj odmazde, poruka postala javno prepoznatljiva.
I to je tačka u kojoj zakon i sudija kreću u suprotnim smjerovima.

Piše: Danijel Senkić / Dokumentovano.ba

TIŠINA NIJE NEUTRALNA – ONA JE POZICIJA SVETLANE STEVANOVIĆ

Kada sutkinja Svetlana Stevanović traži tišinu, ona:

– ne traži red,
– ne traži profesionalnost,
– ne traži zakonitost.

Ona traži izostanak kontrole – da se šuti kako sudi.

Jer tamo gdje nema glasa javnosti,
tamo nema pitanja.
A gdje nema pitanja –
odgovornost umire prva.

Zakon, međutim, ne poznaje pravo sudije na tišinu.
Poznaje samo obavezu javnosti rada suda.

ZAKON NE VOLI ŠAPAT – ZAKON TRAŽI JAVNOST

Sudije nisu tajna služba.
Sudovi nisu zatvoreni krug.
Sudske odluke nisu privatna prepiska.

Odluke sutkinje Svetlane Stevanović, kao i svake druge sudije, jesu:

– javni akti,
– doneseni u ime građana,
– i podložni javnoj, medijskoj i stručnoj provjeri.

Kada sutkinja Svetlana Stevanović traži da se o njenim odlukama ne govori,
ona ne traži zaštitu ličnosti.

Ona traži ukidanje osnovnog principa vladavine prava.

KADA TIŠINA POSTANE ZAHTJEV – POČINJE PROBLEM

U ovom slučaju, sutkinja Svetlana Stevanović:

– doživljava objavu javnih sudskih rješenja kao napad,
– kritiku kvalifikuje kao „dehumanizaciju“,
– pravnu analizu opisuje kao poniženje.

Drugim riječima,
ono što je zakon definisao kao transparentnost,
sutkinja Svetlana Stevanović doživljava kao nasilje.

To nije pravna kvalifikacija.
To je emotivna reakcija.

A sudijska funkcija ne smije reagovati emocijom.

TIŠINA KAO STRATEGIJA SAMOZAŠTITE

Zašto se u slučaju Svetlane Stevanović traži tišina?

Zato što:

– njene odluke nisu izdržale drugostepenu sudsku kontrolu,
– obrazloženja su pala pred Kantonalnim sudom,
– a javnost je to vidjela i dokumentovala.

I tada se javlja refleks:
„Ako se ne govori – možda će se zaboraviti.“

Neće.

Jer zakon pamti.
Spisi pamte.
A javnost – pamti najduže.

SATIRIČNA, ALI PRECIZNA DIJAGNOZA SLUČAJA SVETLANE STEVANOVIĆ

Sudija koja traži tišinu ponaša se kao
vozač koji zahtijeva da se uklone saobraćajni znakovi
jer ga nerviraju kazne – kada krši propise.

Problem nije u znakovima.
Problem je u vožnji.

PRAVNI OKVIR JE OPET NA STRANI GLASA – NE TIŠINE

Zakon o VSTV BiH ne štiti sudije od javnosti.
On štiti javnost od sudija koje ne mogu podnijeti javnost.

Ako sutkinja Svetlana Stevanović:

– traži tišinu umjesto odgovora,
– prijavu umjesto obrazloženja,
– sankciju umjesto rasprave,

onda zakon ima mehanizam.

I on je jasan.

Ne radi se o disciplini medija.
Ne radi se o utišavanju javnosti.

Radi se o procjeni sposobnosti sudije za vršenje sudijske funkcije.

ZAVRŠNI STAV

Tišina nikada nije bila neutralna.
U pravosuđu, ona je uvijek znak slabosti.

A kada sutkinja Svetlana Stevanović traži tišinu,
to znači samo jedno:

da više ne vjeruje ni sopstvenim odlukama.

Zakon, srećom, ne šuti.
I neće.

Serijal se nastavlja.

VSTV BIH – DA LI JE VAS SRAMOTA? – KO NAM SUDI I ŠTA VI RADITE DOK SUDIJA SVETLANA PROGANJA TRANSPARENTNOST SUDA

KAD SUDIJA SVETLANA SHVATI DA SE SUDI NJOJ – ALI PREKASNO

KAD SUDIJA NE MOŽE IZDRŽATI JAVNOST SVOG RADA – I KAD JOJ SE OBJASNI DA BI KRIVIČNA PRIJAVA BILA SUDIJSKO SAMOUBISTVO

KADA KRITIKA SUDIJE SVETLANE POSTANE „DEHUMANIZACIJA“, A OBJAVA JAVNOG RJEŠENJA „NAPAD I PONIŽENJE“ – DA LI SU ZAKONSKI USLOVI VEĆ ISPUNJENI – ZA PRESTANAK SUDSKOG MANDATA?

KADA SILA SUDIJI UDARI U GLAVU – A ZID SE ZOVE ZAKON

UPUTSTVO ZA SUDIJU SVETLANU: KAKO NE UDARATI U ZID (PRAVNI PRIRUČNIK ZA OČUVANJE GLAVE I FUNKCIJE)

LEKCIJA 1–5: KAKO SE RAZLIKUJE KRITIKA OD PROGONA – i zašto sudija Svetlana Stevanović tu razliku uporno ne vidi

NOVOGODIŠNJE UPUTSTVO ZA SUDIJU – KAKO PREŽIVJETI JAVNOST TOKOM PRAZNIČNE PAUZE

UREDNIK NE IDE NA ODMOR – SUDIJA SVETLANA STEVANOVIĆ NE IDE SA NASLOVNICA

PRVI DAN NOVE GODINE – ISTA BORBA, ISTI ZAVJET

DRUGI DAN GODINE: SUD NE RADI, ALI ZAKON VAŽI – Ni za sudiju Svetlanu Stevanović nema pauze

TREĆI JANUAR – SUBOTA: SUD NE RADI, ALI PITANJA O SVETLANI STEVANOVIĆ NE IDU NA VIKEND

NEDJELJA – SUD NE RADI, A DIJAGNOZA OSTAJЕ: KADA SVETLANA STEVANOVIĆ KAŽE DA JE ŽRTVA – A ZAKON POSTAVLJA DIJAGNOZU

PRAZNICI SU GOTOVI: SVETLANA STEVANOVIĆ JE I DALJE SUDIJA – A TO VIŠE NE MOŽE ČEKATI

OD PRAZNIKA DO PRESJEKA: ŠTA JE SISTEM PROPUSTIO DA URADI U SLUČAJU SUDIJE SVETLANE

ZLATNA MALINA PRAVOSUĐA – JAVNI POZIV ZA IZBOR „NAJGOREG SUDIJE GODINE“

KARTONI NOMINACIJE: ZLATNA MALINA PRAVOSUĐA 2025 – IZBOR NAJGOREG SUDIJE

PRAVILA JAVNOG GLASANJA – KAKO BIRAMO „NAJGOREG SUDIJU GODINE”

ZLATNA MALINA PRAVOSUĐA 2025 – NAJGORI SUDIJA: KAKO ĆE SE VODITI PROCES NOMINACIJE, GLASANJA I PROGLAŠENJE POBJEDNIKA

PRAVOSUDNA KACIGA KADA SILA UDARI U GLAVU – Zašto ne postoji – i zašto neće pomoći

ZAŠTO SUDIJA SVETLANA STEVANOVIĆ MIJEŠA AUTORITET SA NEDODIRLJIVOŠĆU – I ZAŠTO TO UVIJEK ZAVRŠI ISTO

KADA SUDIJA POSTANE STRANKA U VLASTITOJ ODLUCI – PRAVNI I INSTITUCIONALNI LOM

KADA SUDIJA TRAŽI ZAŠTITU OD JAVNOSTI – A JAVNOST TRAŽI ZAŠTITU OD SUDIJE – SMJENA – JAVNOSTI ILI SUDIJE

KADA SUDIJA POČNE DOKAZIVATI DA JE ŽRTVA – A SISTEM POKAŽE SUPROTNO

AUTORITET BEZ ODGOVORNOSTI: KAKO SE RAĐA INSTITUCIONALNA SAMOPOVREDA

SUD I JA – Balada o čekiću, egu i multiverzumu

OD SATIRE KA ČINJENICAMA: KAKO ĆEMO OBJEKTIVIZIRATI IZBOR „NAJGOREG SUDIJE GODINE“

OD JAVNE KRITIKE DO ČINJENICA: ZAŠTO JE DOKUMENTOVANO.BA ZATRAŽILO PODATKE O RADU SUDIJA