PRIČE

167 UVODNIH PITANJA ZA SVETLANU

9 Februara, 2026

U pravosuđu se često pokušava podvala:
da je veliki broj pitanja znak pritiska,
da opširno ispitivanje znači „lov na vještice“,
da dubina znači zlonamjernost.

U slučaju sutkinje Svetlane Stevanović, ta podvala ne prolazi.

Jer 167 uvodnih pitanja nisu dokaz snage optužbe.
Ona su dokaz dubine problema.

Piše: Danijel Senkić / Dokumentovano.ba

NASTAVAK DISCIPLINSKOG POSTUPKA – I ZAŠTO JE ON NEIZBJEŽAN

Disciplinski, a posebno krivični postupak protiv sutkinje Svetlane Stevanović nije počeo zato što je neko „bio uvrijeđen“.
Niti zato što je neko „pisao tekstove“.
Počeo je zato što se:

– sudske odluke ukidaju kao nezakonite,
– sudijska funkcija miješa s ličnom povrijeđenošću,
– javna kritika proglašava nasiljem,
– a zakon pokušava potisnuti emocijom.

U takvom kontekstu, nastavak postupka nije izbor.
On je obaveza –

da bi se srušio protiv advokata a završio smjenom sudije Svetlane.

KAD SUDIJA SVETLANA SHVATI DA SE SUDI NJOJ – ALI PREKASNO

ZAŠTO 167 PITANJA – A NE 3 ILI 5

Kada je problem površan, dovoljna su kratka pitanja.
Kada je problem sistemski, pitanja se gomilaju sama.

U ovom slučaju, svako pitanje proizlazi iz prethodnog:

– iz ukinutih rješenja,
– iz javnih izjava sutkinje Svetlane Stevanović,
– iz zapisnika s ročišta,
– iz disciplinskih podnesaka,
– iz kontradikcija koje niko nije razjasnio.

167 pitanja nije broj izabran proizvoljno.
To je broj koji je nametnula stvarnost.

BROJ PITANJA KAO OGLEDALO STANJA – I DODATNI OSNOV ZA SMJENU SUDIJE

Da je ponašanje sutkinje bilo jasno, stabilno i profesionalno,
pitanja bi se svela na minimum.

Ali ovdje se otvara čitav niz dilema:

– gdje prestaje sudijska nezavisnost, a počinje lična netrpeljivost,
– kako se javna funkcija pretvara u privatnu povredu,
– zašto se drugostepene odluke ignorišu,
– i zašto se kritika tumači kao prijetnja.

Svako od tih pitanja traži odgovor.
A odgovori se ne mogu svesti u jednu rečenicu.

OVO NIJE PRITISAK – OVO JE METODOLOGIJA

Tvrdnja da veliki broj pitanja predstavlja „pritisak na sudiju“ ima jednu osnovnu manu:
ona negira samu suštinu disciplinskog postupka.

Disciplinski postupak postoji upravo zato da se:

– razjasne sumnje,
– utvrde činjenice,
– i procijeni sposobnost nosioca funkcije.

Ako sudija ne može izdržati 167 pitanja o vlastitom radu,
postavlja se mnogo ozbiljnije pitanje:
kako može izdržati sudbinu stranaka o kojima odlučuje?

ZAŠTO OVO JOŠ NIJE KRAJ

167 uvodnih pitanja su tek uvod.
Ne zato što neko želi da ih bude više,
nego zato što svako izbjegnuto pitanje rađa novo.

I tu dolazimo do ključne tačke ovog feljtona:

Ako se disciplinski postupak provede zakonito i do kraja –
odgovori će odlučiti sudbinu ovog slučaja.

Ako se pokuša skratiti, relativizirati ili utišati –
pitanja neće nestati.

Umnožavaće se.

ZAVRŠNI STAV OVOG NASTAVKA

Broj pitanja ne govori o agresivnosti postupka.
Govori o dubini pukotine.

A 167 pitanja upućenih sutkinji Svetlani Stevanović govore samo jedno:
da se problem više ne može prekriti formalizmom,
niti svesti na priču o „uvrijeđenosti“.

Jer pravo ne broji pitanja.
Pravo traži odgovore.

Serijal se nastavlja.

DISCIPLINSKA PRIJAVA SUDIJE PROTIV ADVOKATA MIRNESA AJANOVIĆA ODBAČENA – ADVOKATSKA KOMORA UTVRDILA POTPUNU NEOSNOVANOST PRIJAVE SUDIJE ŠEJLE ĆATIĆ

STALNI FOOTER FELJTONA

Feljton „SUD I JA – Svetlana Stevanović“ traje sve dok se u njenom slučaju ne primijeni član 75. Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH i dok, po sili zakona, ne prestane njen sudijski mandat.

Ako se zakon primijeni – feljton se završava.
Ako se zakon ne primijeni – feljton se nastavlja.

(Feljton prestaje isključivo po zakonu.)

Vezani tekstovi:

Urednik Dokumentovano.ba i sutkinja Svetlana Stevanović na službenom dejtu. Provodadžija – Regionalna advokatska komora Tuzla

UVOD U FELJTON: SUD I JA – Svetlana Stevanović

POČETAK KRAJA SUDSKOG NASILJA NAD PRAVOM NA SLOBODU GOVORA

LAŽE LI SUDIJA – ILI ADVOKAT?

KO NAM SUDI? – SVJEDOČENJE KAO UPOZORENJE!

PRIZOR PONAŠANJA SUDIJE S ROČIŠTA KOJI TREBA UĆI U UDŽBENIKE – ALI POD RUBRIKU: UPOZORENJE, NE METOD!

SUDIJA KOJA PRIJAVLJUJE NEISTINU A NA ROČIŠTU NE PITA ŠTA JE NETAČNO – OTKRIVA STRAH OD ISTINE

MENE NE INTERESUJE DANIJEL – SAMO ME INTERESUJE MIRNES

„JE L’ SE OVAKO I SUDI, SVETLANA?“