Nakon odluke disciplinskog vijeća kojom je optužnica protiv advokata Mirnesa Ajanovića odbačena bez izvođenja dokaza, ostalo je pitanje koje se samo nameće:
Ako optužnica nije mogla izdržati ni početak postupka – zašto je uopšte podignuta?
To pitanje danas više nije retoričko.
Ono je suštinsko.
Piše: Danijel Senkić / Dokumentovano.ba
POSTUPAK KOJI JE POČEO – A NIJE IMAO ŠTA DOKAZATI
Disciplinski postupak mjesecima je predstavljan kao ozbiljan i težak predmet protiv advokata.
Govorilo se o pritiscima.
Govorilo se o napadima, dehumanizaciji, indiosponiranju i svemu i svačemu što je naumpalo sudiji Svetlani.
Govorilo se o ugrožavanju pravosuđa.
A onda je, u sudnici, sve završeno jednom rečenicom:
„Optužnica se odbacuje.“
Bez provođenja bilo kakvih dokaza, a ozbiljnih Svetlaninih nije ni bilo.
Bez rasprave.
Bez merituma.
To znači samo jedno:
Optužnica nije imala procesni ni činjenični temelj – nezakonita.
BRUTALAN PREOKRET NA DISCIPLINSKOM ROČIŠTU – OPTUŽNICA PROTIV ADVOKATA AJANOVIĆA ODBAČENA
PRAVI POVOD – A NE NAVODNI RAZLOZI
Kada se sagledaju činjenice, postaje jasno da stvarni povod disciplinskog postupka nije bio ono što je navedeno u optužnici.
Pravi povod bio je nešto drugo:
– bijes zbog javnog ukazivanja na nezakonita sudska rješenja,
– podnošenje disciplinskih i krivičnih prijava protiv sudije,
– objavljivanje činjenica i sudskih odluka koje su već bile javne,
– insistiranje na zakonitosti postupaka i zaštiti prava stranaka.
Drugim riječima:
Disciplinski postupak nije bio odgovor na nezakonitost advokata.
Bio je reakcija zloupotrebe službenog položaja sudije Svetlane na zakonitost njegovog rada advokata.
GRANICA IZMEĐU KRITIKE I PRITISKA
U disciplinskoj optužnici i javnim istupima više puta se pokušalo predstaviti da javna kritika sudskih odluka predstavlja pritisak na pravosuđe.
To je opasna teza.
Jer u pravnoj državi:
– sudske odluke su javne,
– njihova kritika je dozvoljena,
– advokat ima pravo i dužnost da ukazuje na nezakonitosti.
Bez toga nema ni odbrane, ni pravde, ni prava.
Ako bi kritika bila zabranjena, sudske odluke bi postale nedodirljive.
A to nije pravosuđe.
To je sistem bez kontrole.
REČENICA KOJA JE OTKRILA MOTIV
Na kraju ročišta, dok se čekalo štampanje zapisnika, izgovorena je rečenica koja je možda više od svega razotkrila suštinu postupka.
Disciplinski tužilac advokat Selmir Selimbešić se obratio advokatu Mirnesu Ajanoviću riječima:
„Ti možeš završiti samo tako da odeš iz advokature.“
Ta rečenica ne govori o pravu.
Ta rečenica govori o motivu i cilju.
Jer cilj disciplinskog postupka ne može biti uklanjanje advokata iz profesije zato što zastupa svoje klijente i ukazuje na nezakonitosti.
Ako to postane cilj, onda disciplinski postupak prestaje biti pravni instrument i postaje sredstvo pritiska.
Cilj je bio uklanjanje Mirnesa!?
ZAŠTO JE ODLUKA DISCIPLINSKOG VIJEĆA VAŽNA
Odluka disciplinskog vijeća, iako kratka – DISCIPLINSKA OPTUŽNICA ODBACUJE SE, ima šire značenje.
Ona pokazuje da:
– optužnica nije mogla opstati pred procesnim pravilima,
– tvrdnje nisu imale dokaznu snagu,
– postupak nije mogao biti nastavljen.
Drugim riječima:
Institucija je, makar u tom trenutku, ipak primijenila zakon.
I to je činjenica koja se mora konstatovati.
ŠTA OSTAJE NAKON ODLUKE
Nakon ovakvog raspleta ostaju tri pitanja:
Prvo – ko snosi odgovornost za pokretanje neosnovanog – nezakonitog postupka?
Drugo – šta je bio stvarni motiv? …sve se samo kazalo.
Treće – kako spriječiti da se ovakvi postupci ponavljaju – u namjeri ušutkivanja svih advokata?
Ta pitanja tek dolaze na red.
ZAŠTO OVA PRIČA NE ZAVRŠAVA
Jer disciplinski postupak protiv advokata bio je samo jedan dio šire priče.
Drugi dio odnosi se na postupanje sudije i odluke koje su već bile predmet ukidanja od strane viših sudova.
Treći dio odnosi se na način na koji je disciplinski postupak vođen.
A upravo tu počinje nastavak.
Serijal se nastavlja.
Vezani tekstovi:
UVOD U FELJTON: SUD I JA – Svetlana Stevanović
POČETAK KRAJA SUDSKOG NASILJA NAD PRAVOM NA SLOBODU GOVORA
KO NAM SUDI? – SVJEDOČENJE KAO UPOZORENJE!
SUDIJA KOJA PRIJAVLJUJE NEISTINU A NA ROČIŠTU NE PITA ŠTA JE NETAČNO – OTKRIVA STRAH OD ISTINE
MENE NE INTERESUJE DANIJEL – SAMO ME INTERESUJE MIRNES
„JE L’ SE OVAKO I SUDI, SVETLANA?“
NIJE JE ADVOKAT MIRNES PONIZIO – SUDIJA SVETLANA JE PONIZILA SAMU SEBE!
SUD I JA – EPIZODA: „DA SMO OBJAVILI SLIKU SUTKINJE SVETLANE, BI LI SAMA SEBE PRIJAVILA?“
SVETLANIN KODEKS: KAD SUDIJA PRESKOČI POLA REČENICE DA BI NAPAKOVALA PRIJAVU ADVOKATU
ADVOKAT TREBA DA ŠUTI – JER AKO BRANI KLIJENTA, TO JE PO SUTKINJI SVETLANI DEHUMANIZACIJA SUDIJE
PRED NASTAVAK DISCIPLINSKOG ROČIŠTA: “HOĆU LI UĆI – ILI ĆU OSTATI ISPRED VRATA?
KAD SUDIJA IZGUBI SIGNAL: INDISPONIRANJE I DRUGE PRAVOSUDNE FANTAZIJE SVETLANE STEVANOVIĆ“
KAD JE POSTOJANJE FACEBOOKA – DISCIPLINSKI PREKRŠAJ ADVOKATA
SVETLANA VS. DOKAZI: KAD SUDIJA ZAMIJENI ZAPISNIK SA MAŠTOM
KAD SUDIJA KRENE DA RUŠI MEDIJE, USTAV I REALNOST — PA ZAVRŠI RUŠEĆI SAMU SEBE
SUDIJA SVETLANA STEVANOVIĆ PREDMET KRIVIČNE ISTRAGE
KAD SUDIJA SVETLANA SHVATI DA SE SUDI NJOJ – ALI PREKASNO
KADA SILA SUDIJI UDARI U GLAVU – A ZID SE ZOVE ZAKON
UPUTSTVO ZA SUDIJU SVETLANU: KAKO NE UDARATI U ZID (PRAVNI PRIRUČNIK ZA OČUVANJE GLAVE I FUNKCIJE)
NOVOGODIŠNJE UPUTSTVO ZA SUDIJU – KAKO PREŽIVJETI JAVNOST TOKOM PRAZNIČNE PAUZE
UREDNIK NE IDE NA ODMOR – SUDIJA SVETLANA STEVANOVIĆ NE IDE SA NASLOVNICA
PRVI DAN NOVE GODINE – ISTA BORBA, ISTI ZAVJET
DRUGI DAN GODINE: SUD NE RADI, ALI ZAKON VAŽI – Ni za sudiju Svetlanu Stevanović nema pauze
TREĆI JANUAR – SUBOTA: SUD NE RADI, ALI PITANJA O SVETLANI STEVANOVIĆ NE IDU NA VIKEND
PRAZNICI SU GOTOVI: SVETLANA STEVANOVIĆ JE I DALJE SUDIJA – A TO VIŠE NE MOŽE ČEKATI
OD PRAZNIKA DO PRESJEKA: ŠTA JE SISTEM PROPUSTIO DA URADI U SLUČAJU SUDIJE SVETLANE
ZLATNA MALINA PRAVOSUĐA – JAVNI POZIV ZA IZBOR „NAJGOREG SUDIJE GODINE“
KARTONI NOMINACIJE: ZLATNA MALINA PRAVOSUĐA 2025 – IZBOR NAJGOREG SUDIJE
PRAVILA JAVNOG GLASANJA – KAKO BIRAMO „NAJGOREG SUDIJU GODINE”
PRAVOSUDNA KACIGA KADA SILA UDARI U GLAVU – Zašto ne postoji – i zašto neće pomoći
ZAŠTO SUDIJA SVETLANA STEVANOVIĆ MIJEŠA AUTORITET SA NEDODIRLJIVOŠĆU – I ZAŠTO TO UVIJEK ZAVRŠI ISTO
KADA SUDIJA POSTANE STRANKA U VLASTITOJ ODLUCI – PRAVNI I INSTITUCIONALNI LOM
KADA SUDIJA POČNE DOKAZIVATI DA JE ŽRTVA – A SISTEM POKAŽE SUPROTNO
AUTORITET BEZ ODGOVORNOSTI: KAKO SE RAĐA INSTITUCIONALNA SAMOPOVREDA
SUD I JA – Balada o čekiću, egu i multiverzumu
OD SATIRE KA ČINJENICAMA: KAKO ĆEMO OBJEKTIVIZIRATI IZBOR „NAJGOREG SUDIJE GODINE“
OD JAVNE KRITIKE DO ČINJENICA: ZAŠTO JE DOKUMENTOVANO.BA ZATRAŽILO PODATKE O RADU SUDIJA
KADA AUTORITET UDARI U ZID – KURS ZA SUDIJU SVETLANU
TIŠINA KAO DOKAZ PR(LJ)AVOSUĐA: ZAŠTO INSTITUCIJE ĆUTE KAD BI MORALE GOVORITI
KO ŠTITI SUD OD JAVNOSTI – A KO ŠTITI JAVNOST OD SUDA?
OD SUDIJSKE NEZAVISNOSTI DO SUDIJSKE UVRIJEĐENOSTI – GDJE JE GRANICA?
ZAKON NE POZNAJE TIŠINU KAO INSTITUCIONALNI ALAT – NI U SLUČAJU SVETLANE STEVANOVIĆ
ZLATNA MALINA PRAVOSUĐA OSTAJЕ – ODGAĐA SE GLASANJE, NE IZBOR
KADA SE ODGOVORNOST ODGAĐA – A ISTINA PAMTI
AUTORITET NIJE ŠTIT: ZAŠTO SUDIJSKA FUNKCIJA NE PODNOSI EMOCIONALNI IMUNITET
KADA SUDIJA TRAŽI TIŠINU – A ZAKON ZAHTIJEVA GLAS
OVAJ FELJTON ĆE STATI: KADA PO SILI ZAKONA PRESTANE MANDAT SUDIJE SVETLANE STEVANOVIĆ
EPILOG KOJI NIJE EPILOG: FELJTON KOJI IMA SAMO JEDAN USLOV
OD RIJEČI DO ZAHTJEVA: SUD I JA – SADA JE PREDMET VSTV-a
SUD I JA: VISOKOM SUDSKOM I TUŽILAČKOM VIJEĆU BOSNE I HERCEGOVINE
POSEBNO OPASNA KONSTRUKCIJA: KRIMINALIZACIJA ADVOKATA KROZ IZMIŠLJENI „PRITISAK NA PRAVOSUĐE“
DOKAZ NARUŠENE NEPRISTRASNOSTI I INSTITUCIONALNOG „UVLAČENJA“
