Feljton ulazi u novu fazu
Disciplinski postupci su pali.
Optužnice su odbačene.
Godina dana pokušaja profesionalne zabrane rada završila je jednom riječju – ODBAČENO.
Ali time priča nije završena.
Jer sada više nije riječ o jednoj, pardon, dvije odbačene optužnice.
Nije riječ o jednom ročištu.
Nije riječ o jednom sudiji.
Sada je riječ o tome ko nadzire one koji sude.
Piše: Dokumentovano.ba
SUD JAVNOST I SUD I JA – ŠTA TO ZAPRAVO ZNAČI
„Sud i Ja“ nikada nije značilo lični sukob.
Nikada nije značilo polemiku sa jednim imenom.
To znači ono što svakome može da se desi.
Trenutak kada ostanete sami.
Sa sistemom nasuprot sebe.
Sa institucijom koja ima moć.
I sa sobom – bez te moći.
To je situacija u kojoj se svako može naći.
Građanin.
Novinar.
Sudija.
Advokat.
Jer (ne)sreća da se nađete u odnosu Sud i Ja nije rezervisana za profesiju.
To je pitanje države.
KADA SE MOĆ TESTIRA
U proteklih godinu dana pokušano je da se javna riječ kvalifikuje kao „teška povreda dužnosti“.
Pokušano je da se profesionalna egzistencija stavi pod znak pitanja – da bi se borba protiv nezakonitosti ušutkala.
Kazna koja je tražena nije bila simbolična.
Bila je od šest mjeseci do pet godina zabrane rada.
To nije bila opomena.
To je bila poruka.
Ali poruka nije prošla.
I tu počinje nova faza.
Jer kada sistem pokuša sankcionisati riječ – a ne uspije – tada više ne postoji samo Sud i Ja.
Tada postoji i treći element.
SUD JAVNOSTI
„SUD I JA“ je sada pod nadzorom jednog drugog suda.
Suda javnosti.
On nema zapisničara.
Nema disciplinskog tužioca.
Nema vijećanje iza zatvorenih vrata.
Ali ima nešto mnogo snažnije:
Pamćenje.
Razum.
I pravo da pita.
A javnost je već počela da pita:
– Kako je postupak trajao godinu dana?
– Ko je dozvolio da traje?
– Ko je pokrenuo najtežu kvalifikaciju?
– I zašto je sve palo bez izvođenja dokaza?
- Da li će se bilo ko usuditi da opet pokuša“
To su pitanja koja više ne nestaju.
SUD, JA – I DRŽAVA
Pravedan sud je temelj pravne države.
Bez toga nema sigurnosti.
Nema slobode.
Nema povjerenja.
Kada sud postane prostor lične moći – država slabi.
Kada sud ostane prostor pravde – država jača.
Zato „SUD I JA“ nije borba protiv suda.
To je borba za sud.
Jer sud bez nadzora javnosti lako postane sistem bez korektiva.
A sistem bez korektiva počne vjerovati da je nepogrešiv.
Istorija pokazuje da nijedan sistem koji povjeruje da je nepogrešiv – ne traje dugo.
ZAŠTO SE OVO NASTAVLJA
Feljton se nastavlja jer se stvari ne završavaju rečenicom „palo je“.
Godinu dana postupka ne može nestati u tišini.
Pokušaj profesionalnog uklanjanja ne može postati fusnota.
Ako se jednom pokuša – mora se analizirati.
Ako se jednom zloupotrijebi – mora se pokazati.
Ako se jednom prekorači granica – mora se označiti.
Ne zbog osvete.
Ne zbog lične polemike.
Nego zbog principa.
Da se ne ponovi ili dogodi bilo kome
OD SADA – JASNO – SUD JAVNOSTI
„SUD I JA“ ostaje naziv.
Ali od sada je jasno:
To je priča o odnosu pojedinca i sistema.
O granici između moći i pravde.
O tome šta se dešava kada se riječ pokuša kazniti.
I zato je pod nadzorom Suda javnosti.
Jer kada Sud i Ja stanemo jedno nasuprot drugom –
treći mora biti javnost.
Nastavlja se.
Vezani tekstovi:
KO NAM SUDI | SUD I JA | SUD JAVNOSTI – NEMA STAJANJA: TRI FELJTONA U JEDNOM – JEDAN CILJ
DOKUMENTOVANO.BA DOBILO VAŽNU PRAVOSUDNU BITKU – RAT ZA PRAVDU JOŠ TRAJE
ŠTA SE DEŠAVA KADA SUDIJA ZNA DA ZA “POGREŠNU PRESUDU” NEĆE SNOSITI POSLJEDICE
ZAŠTO SISTEM U KOJEM SUDIJE BIRAJU SUDIJE NE MOŽE OBEZBIJEDITI STVARNU ODGOVORNOST
OD SADA – SUD I JA U SUDU JAVNOSTI
NAJAVA: GRAĐANSKI PROTESTI PRED OHR-om ZBOG REFORME PRAVOSUĐA
