ČLANOVI KOMISIJE ZA BORBU PROTIV KORUPCIJE PSBiH U ZAŠTITI INTERESA SDA – ZAŠTO SU PREŠUTILI SUDSKE ODLUKE

Komisija nije bila neobaviještena – dokumentacija im je dostavljena dvije sedmice prije sjednice

Autor: Dokumentovano.ba

Javnost sada mora znati jednu veoma važnu činjenicu:

Komisiji za borbu protiv korupcije Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine prije održavanja sjednice dostavljena je opsežna dokumentacija Evropskog univerziteta „Kallos“ Tuzla na 56 stranica, uključujući:

sudske odluke,
hronologiju postupanja Ministarstva obrazovanja i nauke TK,
informacije o postupcima pred sudovima,
dokaze o akreditaciji,
te upozorenja na političko-medijski narativ SDA koji se mjesecima vodi protiv Univerziteta.

Dakle, nije riječ o tome da članovi Komisije „nisu znali“.

Naprotiv. Dokumentacija je uredno dostavljena i poštom i elektronski prije sjednice Komisije.

Ko su članovi Komisije koji su učestvovali na sjednici?

Na sjednici Komisije održanoj 25.05.2026. godine učestvovali su:

Branislav Borenović – predsjedavajući Komisije
(PDP, državni poslanik u PSBiH)

2. Ermina Salkičević-Dizdarević – zamjenica predsjedavajućeg
(SDP BiH, zastupnica u PSBiH)

3. Jasmin Emrić – član Komisije
(NES, poslanik u PSBiH)

4. Nenad Grković – član Komisije
(Lista Za pravdu i red, lista Nebojše Vukanovića, poslanik u PSBiH)

Dakle, ne radi se o anonimnim „članovima komisije“, nego o aktivnim državnim parlamentarcima koji javno nastupaju kao „borci protiv korupcije i zaštitnici zakonitosti“.

Upravo zbog toga javnost ima pravo postaviti pitanje: Kako je moguće da Komisija za borbu protiv korupcije nije javnosti prezentovala ni jednu jedinu ključnu činjenicu iz dostavljene dokumentacije Kallosa?

Prešućena je ključna činjenica – Kantonalni sudu u Tuzli je poništio rješenje SDA ministra Ahmeda Omerovića.

Na sjednici 11.5.2026. i 25.5.2026. godine je stvoren javni utisak:

da Kallos nema licencu,
da je nezakonit,
da je riječ o ustanovi koja funkcioniše mimo zakona,
te je faktički stavljen u isti kontekst sa univerzitetima za koje postoje navodi o spornim diplomama iako Kallos nema ni jednu nezakonitu niti kupljenu diplomu.

A javnosti nije rečeno da je Kantonalni sud u Tuzli još 31.12.2024. godine stavio van snage rješenje Ministarstva obrazovanja TK od 28.10.2024. godine kojim je Kallosu oduzeta licenca i zabranjen rad.

Nije rečeno ni:

da je isto rješenje i poništeno Presudom Kantonalnog suda od 08.05.2026. godine;
da su upravni sporovi još u toku;
da odluke Ministarstva nisu pravosnažno okončane;
niti da je upravo zakonitost rada Ministarstva predmet ozbiljnih pravnih sporova i istrage POSKOK-a.

Posebno zabrinjava izjava Branislava Borenovića

Predsjedavajući Komisije Branislav Borenović javno se „čudio“: „Kako je moguće da univerzitet ima državnu akreditaciju, a nema licencu?“

Ali upravo je Komisiji prethodno dostavljena dokumentacija iz koje proizlazi:

da je problem nastao zbog osporenih nezakonitih odluka Ministarstva,
da su te odluke predmet sudskih postupaka,
te da je sud već utvrdio nezakonitosti u postupanju Ministarstva.

Zbog toga se sada postavlja ozbiljno pitanje: Da li je Komisija svjesno prešutjela dokumentaciju i sudske odluke ili članovi Komisije nisu ni pročitali materijal koji im je dostavljen, a iznosili su optužujuće stavove?

Borba protiv korupcije ne može biti selektivna

Ovdje više nije pitanje samo Kallosa.

Ovdje je pitanje:

da li parlamentarna komisija može ignorisati sudske odluke;
da li se javnosti mogu prezentovati polovične informacije;
da li se političko-medijski narativ može koristiti za institucionalni obračun;
i da li Komisija za borbu protiv korupcije smije postati instrument političkog i medijskog pritiska.

Jer ako Komisija:

ignoriše sudske odluke,
prešućuje dostavljenu dokumentaciju,
ne prezentuje drugu stranu,
a javnosti dopušta samo politički podoban narativ,

onda javnost ima pravo tražiti odgovornost i same Komisije.

Javnost sada očekuje odgovore

Javnost sada ima pravo pitati:

ko je odlučio da se prešuti dokumentacija Kallosa;
zašto nisu pomenute sudske odluke;
zašto nije prezentovano izjašnjenje Univerziteta;
i zbog čega je Komisija dozvolila stvaranje javnog utiska da je riječ o ustanovi bez pravnog osnova za rad, iako su sudovi već intervenisali protiv odluka Ministarstva.

Jer borba protiv korupcije ne može biti politički projekat.

Ili važe činjenice i sudske odluke za sve — ili Komisija gubi svaki kredibilitet služeći SDA.