Prosječno trajanje sudskih postupaka u predmetima visoke korupcije iznosi nešto više od četiri godine, dok predmeti sitne korupcije u prosjeku traju oko tri i po godine.
Kada se trajanju predmeta dodaju niske kazne, jasno je zašto je povjerenje u pravosuđe u BIH na najnižim granama.
No osim niskih kazni i dugotrajnih procesa, postoji još jedan zabrinjavajući trend u bh. pravosuđu i stanuje na adresi raznih tužilaštava – neprovođenje istrage.
Redakcija Vijesti je u posjedu niza paradoksalnih odluka Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo. Evo primjer.
Tužilaštvo KS je donijelo Naredbu o neprovođenju istrage protiv prijavljenog lica (identitet poznat redakciji) zbog krivičnog djela krađe. Prijavljeni je policiji priznao krađu, a policijski službenici su prije priznanja uvidom u video nadzor utvrdili o kome se radi. Da utvrdimo – počinitelja krađe je policija identifikovala na video nadzoru, a nakon privođenja počinitelj je priznao djelo.
No, Tužilaštvo KS je donijelo odluku o neprovođenju istrage navodeći da “ne postoje osnove sumnje da je prijavljeni počinio navedeno krivično djelo”. U obrazloženjuu se navodi “da je priznanje dato na zapisnik bez prisustva branioca prijavljenog. I da se kao takvo priznanje ne može smatrati dokazom”.
Osim toga, novi nonsens ogleda se u činjenici da Tužilaštvo cijeni da policijski službenici nisu stučni utvrditi izvršitelja djela krađe putem video nadzora. Tužiteljstvo ovaj logički nonsens crpi iz stava Kantonalnog suda Sarajevo, gdje u jednoj presudi bstoji: ,, Pregled snimak s nadzorne kamere vrše lica koja ne posjeduju stručno znanje za eventualno vještačenje video snimka, te sam pregled snimka s video nadzornog sistema bez vještačenja ne predstavlja dokaz kojim se može utvrditi identitet lica. Za utvrđivanje identiteta potrebno je izvršiti vještačenje posjedovanjem adekvatne opreme, softvera i znanja iz oblasti antropometrije uz pomoć nesporne fotografije, optužnog koja se uspoređuje sa spornim snimcima”.
Slučaj je ovo iz marta tekuće godine. Sličan slučaj 2021. godine. Tužilaštvo KS donosi odluku da prijavljeno djelo krađa nije krađa, nego beznačajno djelo. Praktično, Tužilaštvo je utvrdilo da se radi o djelu krađa iz čtana 286. KZFBIH, ali ga nije kvalifikovala kao krivično djelo jer je prema procjeni Tužilaštva ukradeni iznos beznačajan.
Neprovođenje istrage je odluka donesena i 2022. godine, kada su dva lica uhvaćena u krađi. Radilo se o krađi artikala iz jedne radnje vriejdnosi do 150 KM. Tužilaštvo KS u svojoj odluci navoda da je “shodno navedenim dokazima utvrdilo da iako sadrži zakonom obilježja krivičnog djela, ali zbog prirode, težine, načina i izvršenja djela te neznatnosti štetnih posljedica i niskog stepena krivice, ne predstavlja počinjenoj djelo, te primjenjuje institut beznačajnog djela”.
Samo ovih nekoliko primjera pokazuje kako pravosuđe omogućava i ohrabruje upuštanje u krivična djela, s obzirom da krivci I pored utvrđene odgovornosti ne snose posljedice za počinjeno. Bilo bi interesantno vidjeti kako bi neki tužioc ili sudija reagovao da mu neko od, primjera radi, gore navedenih izvršitelja krađi izbuši jednu gumu na autu ili ukrade 50 KM – da li bi i to bilo beznačajno djelo.
(Vijesti.ba)
