SVETLANINA PRAVOSUDNA JOGA
Ako ste mislili da ste sve vidjeli — niste.
Ako ste mislili da sudija ne može Kodeks advokatske etike pretvoriti u sudoku — može.
Ako ste mislili da će jedna prijava sudije Svetlane Stevanović protiv advokata Mirnesa Ajanovića biti barem dosljedna — neće.
Piše: Danijel Senkić / Dokumenotvano.ba
Jer kad je Svetlana krenula da tumači Kodeks, desilo se nešto što bih nazvao pravosudna joga:
zavrnula je propis, presavila ga napola, odbacila šta joj smeta i ostavila samo ono što može poslužiti za disciplinsku prijavu.
Ako ste mislili kroz ovaj serijal da je pravosuđe u Tuzli doseglo maksimum pravnog akrobatskog potencijala — evo nastavka.
I ovoga puta u režiji sudije Svetlane Stevanović, koja je Kodeks advokatske etike pretvorila u švedski sto:
uzima samo ono što joj se sviđa, a ostalo preskače kao da nikada nije postojalo.
ŠTA JE SUDIJA SVETLANA NAPISALA U DISCIPLINSKOJ PRIJAVI?
Citiram doslovno, da ne kaže da izmišljamo:
CITAT SUDIJE SVETLANE IZ PRIJAVE:
„Istim poglavljem, tačkom 1, stavom 4. Kodeksa advokatske etike propisano je da u odnosu prema sudu, drugim državnim organima i njihovim predstavnicima, advokat ne smije da tok ili ishod postupka pravda pripisivanjem korupcije i drugih vidova zloupotreba sudijama, tužiocima i predstavnicima drugih organa vlasti, što je navedeni advokat nesporno uradio“
Lijepo zvuči, jel’ tako? … ne valja advokat.
Ali ima jedna sitnica:
NEMA NASTAVAK REČENICE.
Svetlana ga je – prešutila – nije napisala – je l’ to ona misli da kada sudija napiše disciplinsku prijavu da se advokati koji vode disciplinski postupak trebaju praviti blentavi da ne znaju pročitati vlastiti Kodeks.
Šta zaista piše u Kodeksu advokatske etike?
Evo DOSLOVNO kako glasi sporni član:
CITAT IZ KODEKSA – VI tačka 1:
„U odnosu prema sudu, drugim državnim organima i njihovim predstavnicima advokat ne smije:
da tok ili ishod postupka pravda pripisivanjem korupcije i drugih vidova zloupotreba sudijama, tužiocima i predstavnicima drugih organa vlasti, ili da podržava takvo uvjerenje klijenta, osim ako on ili klijent raspolažu dokazima koji bi im davali pravo na podnošenje prijave nadležnim organima krivičnog ili disciplinskog gonjenja”
Dakle — kad advokat ima dokaze → smije i mora govoriti.
U Kodeksu:
– postoji osim
– postoji dokazi
– postoji pravo na prijavu
– postoji disciplinski ili krivični osnov.
Svetlana je sve to — preskočila.
Uzela je samo ono što joj treba za napad – podmuklo lažni. Faktički je ukrala dio teksta.
To je pravosudna verzija „COPY → DELETE HALFU → PASTE“.
Ona bi najradije precrtala drugi dio rečenice Kodeksa i napisala svoj:
„Advokat ne smije govoriti, posebno ako je u pravu.“
A SADA LOGIKA NJENOG NAPADA NA ADVOKATA
Šta mi imamo?
- sudska rješenja koja dokazano ukidaju njene odluke,
• dvije presude Kantonalnog suda koje njena rješenja označavaju kao „nezakonita“ i „neodrživa“,
• stotine studenata koji su zbog njenog postupanja ostali bez nastave, zdravstvene zaštite i prava na obrazovanje,
• i predmet u Federalnom tužilaštvu – Posebni odjel za korupciju (POSKOK), broj: T 21 0 KT 000483 25 protiv nje i njenog ministra TK Ahmeda Omerovića, plus je zaradila i disciplinsku prijavu, nekoliko njih.
Šta Kodeks kaže?
Ako imaš dokaze — smiješ govoriti – da je tok sudskog postupka nezakonit i rezultat korupcije – i smiješ prijaviti organima i krivičnog i disciplinskog gonjenja.
Šta Svetlana kaže?
Ako govoriš istinu o njoj — kriv si – zabranite mu da bude advokat, jer to i traži prema advokatu Mirnesu – tereti ga za tešku povredu advokatske dužnosti, ali o tome u nekom od narednih tekstova, gdje će biti obrađen i advokat Selmir Selimbašić, disciplinski tužilac, koji je takođe zaradio krivičnu prijavu, a kada citiramo šta je on napisao i kakve je povrede učinio da bi se dodvorio sutkinji – ima da se kupa u znoju, gore nego na ročištu, a ja sam mislio da ja imam problem sa znojenjem.
JOŠ APSURDNIH DIJELOVA NJENE PRIJAVE
CITAT SUDIJE SVETLANE:
„Trpim neprimjeren pritisak plasiran putem medija… u naslovu se pominjem imenom i prezimenom… označena sam kao sudija koja je svojim nezakonitim postupanjem ugrozila pravo na obrazovanje…“
Dakle:
Ne smeta joj što je nezakonito postupila.
Smeta joj što je to neko — napisao.
Da stvar bude još karikaturalnija:
u prijavi navodi da je „slika Mirnesa Ajanovića“ u tekstu dokaz pritiska.
Dakle — Mirnes na slici = disciplinska prijava.
Dobro, hajde opet jedno legitimno pitanje:
Da smo objavili sliku Svetlane, a mogli smo, tekst je o njoj — da li bi sama sebe prijavila?!
Ako je granica ovako nisko postavljena, možda je i to realno očekivati.
A EVO I KLJUČNIH SUDSKIH CITATA KOJI RUŠE NJENU KONSTRUKCIJU
Ubacujem ih ponovo — sa datumima i brojevima presuda koje ruše njene nezakonite odluke:
Kantonalni sud Tuzla, 06.12.2024. – Rješenje 32 0 P 474281 24 Mož
„Prvostepeni sud odbacio rješenjem… koje je UKINUTO rješenjem Kantonalnog suda… sa uputom da donese novu na zakonu zasnovanu odluku.“
Kantonalni sud Tuzla, 16.01.2025. – Rješenje 32 0 P 474281 24 Mož 2
„Osnovano se žalbom ukazuje da na ovako datim razlozima pobijano rješenje nije održivo.“
To nisu komentari.
To nisu uvrede.
To nije „pritisak“.
To su — presude – o Svetlaninim presudama.
I one su najveći problem za Svetlanu.
BAŠ KAO ŠTO JE PALA PRIJAVA ŠEJLE ĆATIĆ PROTIV MIRNESA – PAST ĆE I OVA
Sudija Šejla Ćatić je pokušala isto.
Na potpuno istoj osnovi.
Protiv istog advokata.
Zbog tekstova na Dokumentovano.ba.
I završila ovako:
Rješenje Regionalne advokatske komore Tuzla broj 5-DT-031/25 od 14.11.2025. – PRIJAVA ODBIJENA KAO NEOSNOVANA NA 24 STRANE.
Svetlana ide istim putem.
Ali strmoglavo.
…i ovo je važno reći:
to neće zaustaviti njen moralni pad.
Jer pad ne počinje kada te institucije isprave.
Pad počinje kada pomisliš da institucije postoje da štite tebe — a ne pravdu.
Ali – i to je bitno – kad sudija počne prijavljivati advokata zbog svojih nezakonitih sudskih odluka, slika u članku, i teksta koji nije napisao on nego portal — onda nije problem advokat.
Problem je ogledalo.
A ogledalo je Svetlana sama sebi razbila.
A ŠTA JE NAŠ STVARNI „GRIJEH“?
To što smo objavili istinu.
To što smo priložili sudska rješenja.
To što smo ukazali na nezakonito postupanje – a potvrdio Kantonalni sudu u Tuzli.
A najteži grijeh — što smo objavili sliku iz članka Dokumentovano.ba, na kojoj je advokat jedne stranke u postupku o kojem pišemo.
I onda je, gle apsurda, sudija podnijela prijavu protiv advokata zato što se na slici u tekstu o njenoj odluci pojavljuje kao ilustracija.
Pa, opet, jedno ozbiljno pitanje, jer Svetlani se mora više puta ponoviti:
Da smo objavili tvoju sliku — bi li sama sebe prijavila?
Jer po logici prijave, ispada da se svaki pixel koji se koristi u članku računa kao disciplinski prekršaj.
Ako ima glava advokata → disciplinska.
To je jedina matematika koja je logična u Svetlaninom Kodeksu.
Zašto je ispitivala svjedoke kao da smo mi opljačkali Centralnu banku
Još pamtim kako je tresla glavom i fasciklom i pitala:
„Odakle vama moja prijava?“
Kao da se radi o državnoj tajni, a ne o dokumentu koji je sama poslala trećoj strani.
Kad se suočila sa citatima svjedoka, tek tada je postalo jasno:
– gdje god piše „nisam čitala“ — ona čita kao „nikada nije postojalo“,
– gdje god svjedok kaže „ako je Amela imala“ — ona čuje „sigurno nije imala“,
– gdje god stoji činjenica — ona vidi uvredu.
I onda sve to zamota u rečenicu koja je možda najiskrenije priznanje njenog stanja:
„Trpim neprimjeren pritisak.“
Pa naravno da trpi.
Kantonalni sud joj ruši odluku za odlukom, javnost vidi dokaze, a Kodeks ne može da joj pomogne jer ga je prepolovila.
Najjači udarac – neočekivan, ali sudski potkrijepljen
Ona navodi da je advokat „ponizio“ time što su objavljene njene odluke o njenom nezakonitom postupanju.
Ali postoji mali problem: te odluke su javne sudske odluke – poništene kao nezakonite od strane Kantonalnog suda u Tuzli.
Dakle — po Svetlani – pravda je sama sebe „ponizila“ kad je ukinula njen rad.
To nije sarkazam.
To je činjenica.
NAJKRAĆI ZAKLJUČAK KOJI JE ISTOVREMENO I NAJTEŽI
Ovo nije više pitanje:
– ko je napisao tekst,
– ko je bio na slici,
– ko je podnio prijavu – ima i protiv nje disciplinska prijava – i to zamjera prijavom advokatu, ko da smo u Indiji, pa se ne smije u sveto dirati.
Ovo je pitanje:
Da li sudija koja „pogrešno“ čita propise, „pogrešno“ citira Kodeks i „pogrešno“ razumije svjedoke — može pravilno suditi?
…i ako sudu trebaju ovakve konstrukcije da bi se advokat kaznio,
onda ne pada prijava.
Pada pravosuđe.
Mi ćemo — kao i do sada — sve dokumentovati.
ZA KRAJ – REČENICA KOJU ĆE ČITATI VIŠE PUTA
Jer sadržaj njenih odluka i odluka Kantonalnog suda – ruši cijelu konstrukciju u čijem je centru pokušaj stavljanja Općinskog suda u Tuzli u ralje ministra Ahmeda Omerovića, koji već ima predmet pred POSKOK-om, broj: T 21 0 KT 000483 25 – a i ona je u tom predmetu.
Ovo nije više pitanje prava.
Ovo je pitanje istine.
A istina, na veliku žalost nekih, ne može biti disciplinski kažnjena.
Sutra: Naravno, nastavak.
Vezani tekstovi:
UVOD U FELJTON: SUD I JA – Svetlana Stevanović
POČETAK KRAJA SUDSKOG NASILJA NAD PRAVOM NA SLOBODU GOVORA
KO NAM SUDI? – SVJEDOČENJE KAO UPOZORENJE!
SUDIJA KOJA PRIJAVLJUJE NEISTINU A NA ROČIŠTU NE PITA ŠTA JE NETAČNO – OTKRIVA STRAH OD ISTINE
MENE NE INTERESUJE DANIJEL – SAMO ME INTERESUJE MIRNES
„JE L’ SE OVAKO I SUDI, SVETLANA?“
NIJE JE ADVOKAT MIRNES PONIZIO – SUDIJA SVETLANA JE PONIZILA SAMU SEBE!
SUD I JA – EPIZODA: „DA SMO OBJAVILI SLIKU SUTKINJE SVETLANE, BI LI SAMA SEBE PRIJAVILA?“
