Posljednjeg dana 2025. godine UKC Tuzla objavio je rezultate konkursa za izbor kandidata za dodjelu specijalizacija. Za neke je to bio sretan, za neke tužan dan. A za one kojima je specijalizacija, prema ranijim najavama, već bila obećana, sasvim običan dan.
Još od dana objave konkursa, na hodnicima ove zdravstvene ustanove među uposlenicima se govorilo da je sinu predsjednika Upravnog odbora unaprijed namijenjena specijalizacija iz plastične hirurgije. Takve priče su se kontinuirano mogle čuti u periodu između objave konkursa i objave rezultata, ali su ih mnogi odbijali prihvatiti, vjerujući da u vodećoj zdravstvenoj ustanovi u državi ipak postoji minimum profesionalne i moralne odgovornosti.
Tada je postalo jasno da je “najbolji” kandidat upravo sin predsjednika Upravnog odbora, za kojeg je prethodno zatraženo i da bude primljen u radni odnos. Odluke su, kako se vidi iz konačnih rezultata, u potpunosti išle u tom pravcu.
Time je poslana poruka svim mladim i perspektivnim doktorima koji godinama pokušavaju dobiti neku od specijalizacija da se trud, znanje i odricanje ne vrednuju na jednak način za sve. Poslana je poruka da su godine učenja, rada u teškim uslovima, dežura i ličnih žrtava manje važne od političkih i porodičnih veza. Takva poruka kod mladih ljekara ne izaziva samo razočarenje, već i osjećaj duboke nepravde, obesmišljavanja profesionalnog puta i gubitka nade da se u ovoj ustanovi uspjeh može postići poštenim radom.
Nažalost, ovo nije prvi put da se u javnosti i među ljekarima otvaraju ozbiljna pitanja o regularnosti procesa dodjele specijalizacija u UKC Tuzla. I ranije su doktori ukazivali na netransparentnost i sumnje u pravičnost konkursa, ali su takve primjedbe uglavnom ostajale bez adekvatne institucionalne reakcije. Iako je javnosti ostalo gotovo nepoznato, doktori koji aktivno učestvuju na konkursima pamte da je, tokom nekoliko prethodnih ciklusa, jedan od “najboljih” kandidata bio sin aktuelne ministrice zdravstva. Upravo zbog takvih iskustava postoji opravdana bojazan da se radi o ponavljajućoj praksi, a ne o izolovanom incidentu, te nada da će ovaj slučaj konačno označiti kraj takvih pojava.
Ovakva praksa ne nanosi štetu samo pojedincima koji su nepravedno isključeni iz procesa, već dugoročno urušava zdravstveni sistem, podstiče odlazak mladih ljekara iz zemlje i direktno utiče na kvalitet zdravstvene zaštite građana Tuzlanskog kantona.
Pozivam Tužilaštvo Tuzlanskog kantona da po hitnom postupku razmotri kompletan proces dodjele specijalizacija, jer reakcije i suze razočaranih doktora i njihovih roditelja ispred zgrade uprave UKC-a Tuzla jasno ukazuju na to da sin predsjednika Upravnog odbora, po svemu sudeći, nije jedini kandidat koji je imao povlašten položaj. Među zaposlenima je uvjerenje da su i druge specijalizacije dodijeljene na osnovu veza i poznanstava, a ne isključivo na osnovu znanja, rada i postignutih rezultata.
Očekujem od premijera Tuzlanskog kantona i Skupštine Tuzlanskog kantona, kao politički i institucionalno odgovornih aktera, da hitno reaguju na navedene okolnosti i preispitaju zakonitost provedenog konkursa. Javnost s pravom očekuje da zaštite integritet zdravstvenog sistema i povjerenje građana. Posebna odgovornost u ovom slučaju, po svim dostupnim okolnostima, leži na predsjedniku Upravnog odbora UKC Tuzla Emiru Softiću, čiji lični i porodični interes baca ozbiljnu sumnju na regularnost cijelog procesa i predstavlja klasičan primjer sukoba interesa koji se ne smije tolerisati u javnoj ustanovi.
