Podnesen zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke na 176 stranica – o presudi sudije pojedinca sada odlučuje tročlano vijeće Kantonalnog suda u Tuzli
Piše: Dr. sc. Mirnes Ajanović
Političke i režimsko medijske poruke da je za Evropski univerzitet „Kallos“ Tuzla sve završeno i da više nema pravne borbe – bile su preuranjene.
Protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli od 24.07.2026. godine o zabrani rada podnesen je zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke na 176 stranica, kojim se traži ukidanje nezakonite presude pred vijećem Kantonalnog suda u Tuzli.
Sudski proces – nije završen.
ISTI SUD, ISTI UNIVERZITET, ISTA PROCESNA PRAVA I ISTI ZAKONI – DVIJE SUPROTNE PRESUDE U DVA MJESECA
Suština zahtjeva može se jednostavno objasniti:
– Kantonalni sud u Tuzli 8. maja 2026. godine presudio je da je Rješenje Ministarstva o oduzimanju licence nezakonito jer Univerzitetu nije uopšte omogućeno učešće u upravnom postupku – a samo dva i po mjeseca kasnije ista okolnost onemogućavanja učešća u postupku u gotovo istom Rješenju – postala je prihvatljiva i zakonita, bez promjene zakona i bez obrazloženja zašto se odstupa od prethodne presude.
Kantonalni sud je 8. maja jasno utvrdio da se teška upravna mjera zabrane rada ne može donijeti bez posebnog ispitnog postupka, potpunog utvrđivanja činjenica i omogućavanja Univerzitetu da se učešćem u postupku upozna sa rezultatima Komisije i o njima izjasni. Sud je u maju uspostavio jasan pravni standard.
Međutim, samo dva i po mjeseca kasnije, postupajuća sudija Mihaela Jovanović odbila je tužbu Univerziteta i prihvatila trajnu zabranu rada, iako ponovo nije dostavljen Univerzitetu Izvještaj Komisije na kojem je Ministarstvo samo četiri dana kasnije odredilo trajnu zabranu rada.
Dakle, Univerzitet opet nije imao mogućnost učešća u upravnom postupku, a sudija to smatra nebitnim, što je protivno ne samo već zauzetoj sudskoj praksi nego i Zakonu u upravnom postupku i Zakonu o upravnim sporovima FBiH, Zakonu o zabrani diskriminacije BiH, brojnim presudama Evropskog suda za ljudska prava ali i Krivičnom zakonu FBiH i profesionalnim standardima Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH.
KAKO OSPORITI IZVJEŠTAJ KOMISIJE KOJI NIKADA NIJE DOSTAVLJEN?
Sudija Mihaela Jovanović u presudi ne raspravlja o dokazima Univerziteta proglašavajući ih „novim“ i presuđuje da je kriv Univerzitet što u upravnom postupku nije osporio izvještaj Komisije koji nikada nije dostavljen Univerzitetu, a na kojem je zasnovana zabrana rada!?
Zahtjevom za vanredno sudsko preispitivanje upravo se traži odgovor tročlanog sudskog vijeća i na ove činjenice ali i:
Zašto je nedostavljanje izvještaja Komisije Univerziteta, na kojim su zasnovana oba rješenja Ministarstva, bilo nezakonito u maju, a onda nebitno što je nezakonito u julu iste godine?
U zahtjevu se zato postavlja pitanje sudskom vijeću koje nije moguće zaobići:
Kako stranka može osporiti dokaz koji nikada nije dobila i kako joj se poslije može zamjeriti što nije dokazala da su nepoznati obračuni nastavnog kadra pogrešni?
176 STRANICA NISU NAPISANE RADI BROJA, NEGO RADI PROVJERLJIVOSTI SVAKOG ARGUMENTA
Na 176 stranica izvršeno je neposredno poređenje:
– pravosnažne Presude Kantonalnog suda u Tuzli od 08.05.2026. godine;
– pobijane Presude od 24.07.2026. godine;
– svih relevatnih propisa, kao i domaće i sudske prakse Evropskog suda za ljudska prava.
Svako odlučno pitanje povezano je sa konkretnim dokumentom, datumom, zakonskom normom, citatom iz presuda i pravnim standardom.
Zahtjevom je, između ostalog, obrazloženo:
– da je Kallosu uskraćeno pravo da dobije i ospori odlučni Izvještaj Komisije;
– da je sudija pojedinac sudila protivno pravnom standardu koji je isti Sud uspostavio dva i po mjeseca ranije;
– da je Sud naknadno nezakonito vlastitim razlozima dopunjavao ono što Ministarstvo nije obrazložilo;
– da je postupajuća sudija preuzela ulogu stručnog vještaka prihvatajući i samostalno ocjenjujući sporne matematičke i stručne obračune koji nikada nisu kontradiktorno provjereni;
– da su u obračun navodno nedostajućeg nastavnog kadra uključene i dvije studijske godine za koje Ministarstvo nije dozvolilo upis, pa se profesori nisu ni mogli angažovati;
– da pobijana presuda nije ni odgovorila na niz odlučnih tužbenih navoda;
Ne tvrdi se da se unaprijed zna kakvu će odluku tročlano Vijeće donijeti.
Ali se preko pravnih činjenica i protivrječnosti više ne može zakonito preći jednom općom rečenicom i politički obojenom kvalifikacijom, umjesto potpunog, nepristrasnog i obrazloženog sudskog odlučivanja.
OVO NIJE REFERENDUM O TOME DA LI NEKO VOLI PRIVATNE ILI JAVNE UNIVERZITETE
Javnost ne mora voljeti Kallos niti podržavati privatne univerzitete.
Može zagovarati i akademski monopol da se o sudbinama studenata odlučuje isključivo na javnim univerzitetima, koje vlast tretira kao vlastiti prostor političkog upravljanja.
Javnost može smatrati prihvatljivim i javno izrečeni stav premijera TK Irfana Halilagića da se treba obračunati sa privatnim univerzitetima zbog nedostatka studenata za Kampus, u koji se namjerava uložiti i do 700 miliona KM budžetskog novca – umjesto u zdravstvo, postojeće škole i fakultete, nova radna mjesta, puteve, pomoć borcima i socijalno ugroženim građanima.
Može i ne mora vjerovati ni advokatima, ni Ministarstvu, ni političarima, ni medijskim naslovima.
Ali mora imati pravo vidjeti dokumente i očekivati da za svakoga važe isti zakoni i ista procesna pravila.
Pravo na zakonit postupak nije nagrada rezervisana samo za popularne ustanove i ljude sa poželjnim medijskim imidžom.
Ako se jednoj ustanovi mogu ukinuti procesne garancije zato što su režimski mediji prethodno oblikovali javnu presudu i stvorili atmosferu u kojoj je ona unaprijed osuđena, sutra se isti model može primijeniti na bilo koju kompaniju, medij koji se usudi objaviti istinu, udruženje ili građanina.
Ni politički interes, ni medijska kampanja, ni mogući “IMT” projekat u koji će se skrhati stotine miliona maraka ne mogu biti iznad zakona.
PORUKA STUDENTIMA I RODITELJIMA: STANJE JE OZBILJNO, ALI PRAVNA BORBA NIJE ZAVRŠENA
Studentima, bivšim studentima, roditeljima i profesorima ne treba davati lažnu nadu, ali im se ne smije oduzimati ni stvarna pravna nada.
Činjenica je da postoji Presuda Kantonalnog suda u Tuzli od 24.07.2026. godine i da ona proizvodi ozbiljne pravne posljedice.
Ali je jednako tako činjenica da je protiv te presude podnesen zakonom propisan zahtjev za vanredno sudsko preispitivanje i da o njemu nije odlučeno.
Zato niko nema pravo javnosti predstavljati da je sudski postupak definitivno završen.
Nije završen.
Jedna presuda nije posljednji zvižduk.
Univerzitet je ušao u pravne produžetke, a o najtežim pravnim pitanjima sada neće odlučivati sudija pojedinac, nego tročlano vijeće Kantonalnog suda u Tuzli.
NEĆEMO NAGAĐATI O MOTIVIMA – OBJAVLJIVAT ĆEMO DOKUMENTE
Nećemo nagađati o motivima zbog kojih je postupajuća sudija Mihaela Jovanović prihvatila zakonitim procesno postupanje koje je isti Kantonalni sud, samo dva i po mjeseca ranije, ocijenio nezakonitim.
Objavit ćemo uporedni prikaz odlučnih dijelova obje presude.
Objavit ćemo pravne standarde koje je Kantonalni sud uspostavio u maju, a zatim ih sudija Mihaela bez obrazloženja napustila u julu.
Objavit ćemo i dijelove zahtjeva koji pokazuju zbog čega se takvo odstupanje smatra suprotnim zakonu, pravnoj sigurnosti i obavezi dosljednog sudskog odlučivanja.
Nakon odluke tročlanog vijeća, javnost će biti upoznata i sa svim narednim pravnim i institucionalnim koracima.
KALLOS NIJE OTPISAN
Ovo je pravna borba da se odluka koja gasi jednu visokoškolsku ustanovu ne može donijeti bez prava te ustanove da vidi, provjeri i ospori dokaze na kojima je zasnovana.
Ovo je borba da isti sud u uporedivim predmetima primjenjuje iste pravne standarde ili da jasno, javno i pravno obrazloži zbog čega od njih odstupa, bez ličnih dojmova sudije.
Ovo je borba da medijska presuda ne zamijeni sudsku, a režimski proizvedena politička i društvena nepopularnost ne ukine pravo na zakonit i pravičan postupak
Kallos nije otpisan.
Sudska utakmica nije završena.
Zahtjev za vanredno preispitivanje je podnesen.
Sada odlučuje tročlano vijeće Kantonalnog suda u Tuzli.
NAPOMENA: NIKADA, PA NI U OVOM POSTUPKU, NIJE UTVRĐENO DA JE KALLOS PRODAVAO DIPLOME
Kantonalni sud u ovom postupku nije utvrđivao niti je utvrdio da je Kallos prodao bilo koju diplomu.
Nikada nijedan sud, tužilaštvo, inspekcija, ministarstvo niti drugi nadležni organ nije utvrdio da je Kallos prodavao ili „štancao“ diplome.
Nije utvrđena nijedna nezakonita diplome bez propisno završenog studija i položenih ispita.
Zato politička i režimsko-medijska nametnuta etiketa „prodavnice diploma“ ne može biti zamjena za činjenice, dokaze, zakon i pravično suđenje.
Zbog klevetničkog javnog povezivanja Kallosa sa navodnom „prodajom“ i „štancanjem diploma“ pred Općinskim sudom u Tuzli već je protiv medija podnesena tužba zbog klevete.
Pred sudom će se dokazati da ne postoji nijedna prodata diploma, jer ne postoji nijedna odluka nadležnog organa kojom je utvrđeno da je Kallos trgovao diplomama.