Dokumenti koje su objavili na svojoj zvaničnoj stranici nalažu tačnost, ispravljanje neistina, predstavljanje svih strana i jasno razlikovanje činjenica od mišljenja – ali ta pravila nestaju kada Mirnes Ajanović dokumentima i dokazima odgovori na njihove optužbe i pred sudom zatraži da dokažu ono što su javno iznijeli
SUD JAVNOSTI – PROTIV ZLOUPOTREBA NOVINARSTVA
KOMENTAR UREDNIKA
Autor: Danijel Senkić, novinar i glavni i odgovorni urednik portala Dokumentovano.ba
NOVINARSKI KODEKS DOKAZUJE ZLOUPOTREBU NOVINARSTVA OD STRANE UDRUŽENJA BH NOVINARI
Ovaj tekst nije kritika svih novinara u Bosni i Hercegovini.
Predmet ovog teksta jeste isključivo postupanje Udruženja/udruge BH novinari, njihovog rukovodstva i osoba koje u ime Udruženja objavljuju saopćenja, pokreću domaće i međunarodne kampanje te javno iznose teške optužbe protiv Mirnesa Ajanovića i medijskog portala Dokumentovano.ba.
Nećemo ih ocjenjivati prema pravilima portala Dokumentovano.ba.
Nećemo ih ocjenjivati ni prema mišljenju Mirnesa Ajanovića.
Ocijenit ćemo ih prema dokumentima koje su sami prihvatili, objavili i ponudili javnosti kao standarde profesionalnog novinarstva.
Na njihovoj zvaničnoj stranici nalaze se Kodeks za štampu i online medije BiH, Deklaracija Vijeća Evrope o slobodi političke debate u medijima i drugi materijali o slobodi izražavanja, odgovornosti medija i kleveti.
Ti dokumenti obavezuju novinare na poštivanje istine, tačno i pravično izvještavanje, ispravljanje netačnih informacija, predstavljanje svih strana u sporu i jasno razlikovanje činjenica, pretpostavki i komentara.
Deklaracija Vijeća Evrope istovremeno potvrđuje da sloboda izražavanja sa sobom nosi obaveze i odgovornosti te da i političke ličnosti imaju pravo koristiti pravne lijekove kada mediji povrijede njihova prava.
Udruženje BH novinari djeluje protivno vlastitim dokumentima u odnosu na ono što sada rade prema Mirnesu Ajanoviću i portalu Dokumentovano.ba.
KODEKS NALAŽE ISTINU – UDRUŽENJE BH NOVINARI JAVNOSTI NUDE KLEVETNIČKE TVRDNJE I ETIKETE BEZ DOKAZA
Kodeks za štampu i online medije BiH utvrđuje da je najvažnija odgovornost novinara i urednika poštivanje istine i prava javnosti da sazna istinu.
Kodeks zabranjuje objavljivanje netačnih i krivonavodećih sadržaja, zahtijeva blagovremeno ispravljanje netačnih informacija, predstavljanje svih strana u sporu i jasno razlikovanje činjenica, pretpostavki i komentara. Također predviđa mogućnost neposrednog odgovora osobe protiv koje su objavljene optužbe ili netačne informacije.
A šta Udruženje BH novinari rade prema Mirnesu Ajanoviću?
Javno ga predstavljaju kao čovjeka koji navodno predvodi „kampanju blaćenja“, targetira novinare, uznemirava ih, zastrašuje i diskredituje „medijske profesionalce“, samo zato što je podnio tužbu zbog klevete.
Potom tvrde da nad njima vrši „kontinuirano pravno i online nasilje“.
Navode i da su Mirnes Ajanović i portal Dokumentovano.ba objavili „više od stotinu“ huškačkih i manipulativnih sadržaja, ali javnosti nisu predočili spisak tih sadržaja, označili konkretnu huškačku rečenicu niti naveli koja je činjenica izmanipulisana.
Ako su njihove tvrdnje činjenice – gdje su dokazi?
Ako su mišljenje – zašto ih domaćim i međunarodnim organizacijama predstavljaju kao već utvrđenu istinu?
Ako je riječ o pretpostavkama – zašto ne primjenjuju vlastiti Kodeks i jasno ne navedu da su to samo njihove pretpostavke?
Kodeks zahtijeva istinu, tačnost i jasno razlikovanje činjenice od mišljenja.
Udruženje BH novinari javnosti nude teške optužbe i etikete bez konkretnih dokaza kojima bi ih potkrijepili.
PRAVO NA ODGOVOR I ISTINU NIJE NASILJE
Udruženje BH novinari dobro znaju da objavljivanje demantija nije nasilje.
Znaju da javno prozvana osoba ima pravo odgovoriti, objaviti dokumente i zatražiti ispravku.
Znaju i da se o eventualnoj kleveti odlučuje pred nadležnim sudom.
Ipak, javnosti prešućuju činjenicu da je Mirnes Ajanović ponudio povlačenje tužbe bez naknade štete i bez potraživanja sudskih troškova ukoliko tuženi objave potpunu ispravku i uklone sporne sadržaje.
Ne navode ni da je portal Dokumentovano.ba javno ponudio Udruženju BH novinari i Anisi Mahmutović da dostave svoje odgovore, činjenice i dokaze, uz garanciju da će biti objavljeni integralno i bez izmjene ijedne riječi.
Umjesto odgovora na dokumente i dokaze, slijede nove optužbe:
Ako Mirnes Ajanović objavi demanti – vrši pritisak.
Ako objavi dokumente – targetira.
Ako podnese tužbu – zastrašuje.
Ako zatraži da sud utvrdi istinu – vrši „pravno nasilje“.
Ako javnost obavijesti da je tužba podnesena – vrši „online nasilje“.
To nije primjena novinarskog Kodeksa.
To je pokušaj da se novinarima prizna pravo da javno optužuju druge, dok se drugima pokušava osporiti pravo da odgovore, objave dokaze, zatraže ispravku i koriste sudsku zaštitu.
KRITIKU TRAŽE ZA SEBE – ALI JE NE PODNOSE KADA JE NJIMA UPUĆENA
Udruženje BH novinari s pravom zahtijevaju da novinari mogu kritikovati političare, vlast i javne institucije.
Ali sloboda kritike nije jednosmjerna ulica.
Ako novinar smije kritikovati političara, onda i novinar smije kritikovati drugog novinara.
Ako Udruženje BH novinari smiju analizirati postupanje Mirnesa Ajanovića kao advokata i političara, onda i portal Dokumentovano.ba smije analizirati postupanje Udruženja BH novinari.
Ako oni smiju tvrditi da Mirnes Ajanović zastrašuje, targetira i vrši nasilje, onda javnost smije pitati:
Koju je konkretnu prijetnju izrekao?
Koga je zastrašivao?
Kojom radnjom je nekoga uznemiravao?
Koji konkretan sadržaj predstavlja nasilje?
Koja je činjenica objavljena na portalu Dokumentovano.ba neistinita?
Postavljanje pitanja nije targetiranje.
Objavljivanje dokumenata nije nasilje.
Demanti nije napad na slobodu medija.
Kritika novinarskog udruženja nije napad na sve novinare.
Podnošenje tužbe nadležnom sudu nije nasilje nad novinarima.
To je korištenje zakonom utvrđenog prava da se zatraži zaštita od mogućih neistinitih i klevetničkih tvrdnji.
Sloboda izražavanja koju Udruženje BH novinari traže za sebe mora pripadati i onima koji kritikuju njihovo postupanje. Ne mogu zahtijevati pravo da optužuju druge, a istovremeno osporavati drugima pravo da odgovore, objave dokaze i zatraže sudsku zaštitu.
EVROPSKE ORGANIZACIJE NE SMIJU PRESUDITI PRIJE SUDA
Posebnu odgovornost imaju Evropska federacija novinara – EFJ i druge evropske i međunarodne organizacije koje se bave zaštitom novinara i slobode izražavanja.
EFJ je, oslanjajući se na jednostrane navode Udruženja BH novinari i Anise Mahmutović, javno skandalozno tražila od Općinskog suda u Tuzli da odbaci tužbu prije provođenja dokaznog postupka, saslušanja stranaka i utvrđivanja odlučnih činjenica.
Od EFJ-a se ne traži da stane na jednu ili drugu stranu.
Traži se samo da primijeni evropske standarde koje zastupa: da sasluša obje strane, pregleda dokumente i ne donosi zaključke o osnovanosti tužbe prije nadležnog suda.
Evropske i međunarodne organizacije ne smiju postati pojačalo jednostranih saopćenja niti dozvoliti da njihov autoritet bude iskorišten za stranačko-političko svrstavanje, diskreditaciju pojedinca ili zaštitu bilo koga od odgovornosti za javno iznesenu riječ.
Zaštita novinara od stvarnih prijetnji, pritisaka i nasilja jeste civilizacijska obaveza.
Ali proglašavanje demantija, objavljivanja dokumenata i korištenja prava na tužbu „pravnim i online nasiljem“, bez navođenja konkretne prijetnje ili nasilne radnje, predstavlja zloupotrebu jezika kojim se štite novinari.
Time se stvarni napadi na novinare izjednačavaju s ustavnim pravom građanina da odgovori na optužbe, objavi dokaze i pred sudom zaštiti svoj ugled.
Zaštita slobode medija ne smije značiti presuđivanje prije suda niti automatsko svrstavanje na stranu osobe samo zato što se predstavlja kao novinar.
MEĐUNARODNE ORGANIZACIJE DOBIT ĆE I DRUGU STRANU
Ovaj tekst, zajedno s Kodeksom, priručnikom Udruženja BH novinari, Deklaracijom Vijeća Evrope, spornim saopćenjima, tužbenim navodima i dokazima, bit će dostavljen evropskim i međunarodnim novinarskim organizacijama i institucijama koje se bave zaštitom slobode izražavanja.
Ne da bi im se ponudila nova jednostrana presuda.
Nego da vide i onu stranu predmeta koju im Udruženje BH novinari i Anisa Mahmutović nisu predstavili.
Neka uporede njihove javne optužbe s pravilima Kodeksa koji su prihvatili i objavili.
Neka utvrde gdje su Mirnesu Ajanoviću omogućili pravo na odgovor.
Neka pronađu konkretnu prijetnju i radnju koja bi mogla predstavljati „pravno i online nasilje“.
Neka ispitaju zašto je od Općinskog suda u Tuzli traženo da odbaci tužbu prije izvođenja dokaza i utvrđivanja odlučnih činjenica.
I neka odgovore na jednostavno pitanje:
ŠTITE LI SLOBODU NOVINARSTVA ILI POJEDINE NOVINARE OD ODGOVORNOSTI ZA JAVNO IZNESENU RIJEČ?
NOVINAR SAM OD 10. APRILA 1994. GODINE
Ovaj tekst ne pišem kao neko ko novinarstvo posmatra izvana.
Novinar sam od 10. aprila 1994. godine, kada sam počeo raditi na Radio Soli u Tuzli.
Više od trideset godina svakodnevno se bavim poslom u kojem su pitanja često neugodna, kritike oštre, a odgovornost za javno iznesenu i napisanu riječ neizbježna.
Ne tražim da mi iko vjeruje na riječ.
Objavit ću dokument.
Navesti činjenicu.
Omogućiti odgovor.
Ako sam objavio neistinu – neka je dokažu.
Ako sam nekoga oklevetao – postoji sud.
Isto pravilo mora vrijediti za mene, za Udruženje BH novinari, za Anisu Mahmutović i za svakog drugog novinara, urednika i medij.
PRIJE NOVIH APELA EVROPI – PROČITAJTE VLASTITI NOVINARSKI KODEKS
Udruženje BH novinari mogu pisati Evropskoj federaciji novinara – EFJ.
Mogu obavještavati evropske i međunarodne organizacije.
Mogu podnositi prijave Centralnoj izbornoj komisiji Bosne i Hercegovine.
Ali prije novih saopćenja, prijava i apela Evropi, trebali bi pročitati dokumente koje su sami objavili i na koje se pozivaju kada drugima objašnjavaju pravila profesionalnog novinarstva.
Njihov vlastiti Kodeks ostaje jasan:
Poštujte istinu.
Ne objavljujte netačne i krivonavodeće tvrdnje.
Ispravite neistinu.
Omogućite pravo na odgovor.
Predstavite obje strane.
Jasno razlikujte činjenicu od mišljenja i pretpostavke.
Prihvatite odgovornost za javno iznesenu riječ.
Sve su sami objavili.
Sve preporučuju drugima.
Sve zahtijevaju od drugih.
Sada im preostaje još samo jedno:
DA I SAMI POČNU POŠTIVATI VLASTITI NOVINARSKI KODEKS.