Mogu me prijavljivati domaćim i međunarodnim organizacijama, proglašavati prijetnjom i nasilnikom te tvrditi da vršim pritisak samo zato što objavljujem dokumente i dokaze i podnosim tužbe.
Mogu pokušavati diskreditovati mene i svakoga ko odbije šutjeti.
Ali će morati shvatiti: neću šutjeti i ne znam se povući, pognuti glavu, predati niti odustati!
Autor: Dr. sc. Mirnes Ajanović, advokat
Ima ih koji još čekaju da se umorim.
Da nakon dovoljno prijava, saopćenja, etiketa, međunarodnih apela i prijetnji – i pokušaja javne diskreditacije zaključim da je lakše šutjeti.
Da prestanem objavljivati dokumente i dokaze.
Da povučem tužbe.
Da se prestanem boriti za istinu i pravdu.
Da odustanem od zaštite vlastitog ugleda i časti.
Da prestanem braniti ljude koje zastupam.
Da prestanem braniti sebe i građane od vladajućeg političkog zla.
Da pognem glavu pred političko-režimskim i medijskim centrima moći i prihvatim da je njima dopušteno sve, a meni nije dopušteno ni da odgovorim, pa ni da podnesem tužbu sudu.
Prevarili su se – ili su prevareni.
Neću se povući.
Neću šutjeti.
Neću pristati da se demanti proglašava pritiskom, objavljivanje dokumenata i dokaza targetiranjem, a podnošenje tužbe zastrašivanjem i nasiljem.
Neću prihvatiti sistem u kojem je nekome dopušteno da javno klevetnički optužuje, diskredituje i presuđuje, dok se onome ko objavi demanti i zatraži sudsku zaštitu prijeti novim prijavama, kampanjama i javnim linčem.
NJIMA SMETAJU ISTINA I DOKAZI
Suština njihove klevetničke kampanje nije u tome što sam preoštar.
Ne smeta im moj direktan način izražavanja.
Smetaju im istina i dokumenti.
Smeta im što ne pristajem da njihove klevetničke optužbe ostanu bez odgovora.
Smeta im što sam javno ukazao da je izjava saradnika SDA, iznesena u ozbiljnom postupku pred državnom institucijom – neistinita i što sam za to predstavio dokaz – sudsku presudu.
Umjesto odgovora na taj dokaz, već narednog dana uslijedili su napadi.
Najprije pojedinačni.
Zatim organizovani.
Potom su uslijedila saopćenja, prijave, etikete i tvrdnje da nekoga zastrašujem, uznemiravam i targetiram.
Kada sam odgovorio – optužili su me za pritisak.
Kada sam objavio dokumente – optužili su me za blaćenje, targetiranje i uznemiravanje.
Kada sam podnio tužbu i zatražio da sud utvrdi ko govori istinu – proglasili su to zastrašivanjem i „pravnim nasiljem“.
Dakle, problem nije u navodnom kršenju zakona.
Problem je što sam se usudio koristiti zakon.
VEĆ SAM BIO U SITUACIJI U KOJOJ SU SVI ŠUTJELI
Ovakvo stanje za mene nije novo.
Tokom najtežeg civilizacijskog perioda restriktivnih antikovid mjera, kada su se mnogi bojali javno progovoriti, prvi sam u cijelom svijetu otvoreno ukazivao na kršenje ljudskih prava, demokratskih principa i vladavine prava.
Dok su se odluke vlasti i kriznih štabova predstavljale kao nedodirljive, tvrdio sam da ni tzv. epidemija, ni kriza, ni strah ne mogu osloboditi vlast obaveze da poštuje Ustav i građane.
Mjesecima sam, zajedno s hrabrim saradnicima, novinarima i portalima iz Bosne i Hercegovine i brojnih drugih država, svakodnevno vodio javnu i pravnu borbu za pravo da mislimo, govorimo, slobodno se krećemo i radimo – da živimo.
Bio sam svjestan svih mogućih posljedica.
Bio sam svjestan da se protiv mene mogu pokretati postupci.
Da moje djelovanje mogu pokušati predstaviti kao ugrožavanje javne ili zdravstvene sigurnosti.
Da sistem može krenuti i represivnim putem protiv osobe koja se usuđuje javno osporavati njegove odluke.
Nisam stao – i pobijedio sam.
Po mojim apelacijama u predmetu AP-3932/21, Ustavni sud Bosne i Hercegovine donio je odluku koja je potvrdila ono na šta sam upozoravao – da ni krizni štabovi ni vlade nisu iznad Ustava. Ustavni sud BiH presudio je da su vlasti i krizni štabovi antikovid mjerama kršili vladavinu prava, demokratske principe i demokratski poredak te da su ozbiljno kršili ljudska prava.
https://www.ustavnisud.ba/uploads/odluke/_hr/AP-3932-21-1315006.pdf
Kada sam krenuo u borbu za prava svih a protiv svjetske političko-medijske i farmaceutske mafije, koja je ostvarivala promet od više stotina milijardi dolara, nisam znao kakav će biti konačan ishod.
Znao sam samo jedno:
Ne mogu šutjeti dok se ugrožavaju prava, zdravlje i životi ljudi, bez obzira na to što svi drugi spuštaju glavu – i šute …i poturaju rame.
ČETIRI DECENIJE POLITIČKOG DJELOVANJA, DVIJE DECENIJE ADVOKATSKOG I POLA DECENIJE NOVINARSKOG ISKUSTVA
Gotovo četrdeset godina aktivno djelujem u politici.
Dvadeset godina bavim se advokaturom.
Pola decenije bio sam novinar u više listova – tokom rata u Dnevnom avazu, a nakon rata u Walteru, Ljiljanu, Bošnjaku i drugim novinama.
To iskustvo za mene nije privilegija.
To je obaveza.
Tokom svih tih godina upoznao sam način na koji funkcionišu politički, pravosudni, upravni i medijski sistemi.
Znam kako se proizvode javnu klevetničku optužbu.
Znam kako neistinu ponavljaju sve dok se ne pokuša pretvoriti u „općepoznatu činjenicu“.
Znam kako institucije koriste za iscrpljivanje ljudi koji se suprotstave političkoj ili finansijskoj moći.
Znam da zloupotrebe, koruptivni uticaji i interesne veze mogu postojati i tamo gdje bi morali postojati samo zakon, nepristrasnost i profesionalna etika.
Upravo zato svoje političko, pravno i novinarsko iskustvo koristim kao sredstvo odbrane.
Odbrane sebe.
Odbrane svih koje zastupam.
Odbrane ljudi koji nemaju političku, finansijsku ili medijsku moć da se sami suprotstave sistemu.
Moje sredstvo nije prijetnja.
Moje sredstvo nije nasilje.
Moja sredstva su Evropska konvencija, zakoni, dokumenti, dokazi, argumenti, javna riječ, tužilaštva i sudovi.
OPASAN KVAZINOVINARSKI MODEL: PRVO VAS LAŽNO OPTUŽE, A ONDA PROGLASE NASILNIKOM AKO SE SE BRANITE
Nakon svih ovih godina, zar ima bilo ko u Bosni i Hercegovini da misli da se neću braniti – svim zakonitim i pravnim sredstvima.
Ovo više nije samo moja lična borba.
Ako se opštom šutnjom uspostavi model prema kojem pojedinci ili određene grupe mogu javno iznijeti teške klevetničke optužbe, odbiti da ih dokažu, prešutjeti demanti, a zatim osobu koja radi zaštite ugleda i časti podnese tužbu proglasiti nasilnikom i neprijateljem slobode medija – onda niko nije siguran.
Danas to rade meni.
Sutra to mogu uraditi tužiocu koji se zamjeri kriminalcu, kriminalnoj grupi, tajkunu ili vladajućem političaru – ili, ne daj Bože kakvom – „medijskom profesionalcu“.
Sudiji koji odbije politički nalog.
Advokatu koji odlučno brani klijenta.
Novinaru koji istražuje korupciju.
Privredniku koji se suprotstavi tajkunu.
Građaninu koji javno kaže da vlast laže i da je nenarodna.
Dovoljno je da politički, finansijski ili kriminalni centar moći ima pristup podobnim medijima, a očito je da se neki takvim centrima javno stavljaju na raspolaganje.
Prvo će iznijeti klevetničku optužbu.
Zatim će odbiti demanti.
Ako objavite dokumente i dokaze, proglasit će vas manipulatorom.
Ako podnesete tužbu, proglasit će vas nasilnikom.
Ako nastavite govoriti, uključit će domaće i međunarodne organizacije kako bi stvorili privid da je istina već utvrđena.
To nije zaštita novinarstva.
To je pokušaj stvaranja sistema u kojem režimski novinar ili novinarsko udruženje mogu lažno optuživati bez odgovornosti, dok se osobi koja zahtijeva dokaze pokušava oduzeti pravo na odgovor i odbranu.
MEĐUNARODNI AUTORITET NE MOŽE ZAMIJENITI DOKAZ
U ovu klevetničku kampanju uključene su i njima srodne evropske novinarske organizacije.
Zaboravljaju da i one imaju obavezu da ne dopuste da njihov autoritet bude iskorišten u političke svrhe kao zamjena za činjenice i dokaze.
Nije ljudski primiti jednostrano saopćenje, a zatim skandalozno pozvati sud da odbaci tužbu prije nego što sasluša stranke i izvede dokaze.
Nije civilizacijski nekoga proglasiti prijetnjom novinarima samo zato što je podnio tužbu kojom traži da sud utvrdi istinu.
Posebno je paradoksalno kada takvu klevetničku odlučnost danas pokazuju organizacije koje tokom najtežih antikovid ograničenja nisu pokazivale bilo kakav stepen javnog protivljenja ugrožavanju ljudskih prava, iako su te mjere pogađale i novinare, njihove porodice i sve građane.
Neka znaju: mene u odbrani časti i ugleda neće zaustaviti ni domaće ni međunarodno saopštenje, niti bilo kakav njihov stav.
Neće me zaustaviti prijetnja novom prijetnjom.
Neće me zaustaviti namjera da me predstave kao neprijatelja slobode medija.
Ja slobodu medija ne ugrožavam.
Koristim slobodu izražavanja zagarantovanu Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i svoje pravo da pred sudom zaštitim čast, ugled i dostojanstvo.
NE PRIJETIM NIKOME – ALI NIKOME NEĆU DOPUSTITI DA ME UŠUTKA
Potpuno sam svjestan i ovog stanja u kojem se sada nalazim.
Znam da ovaj političko-režimski (SDA) rat protiv mene može potrajati, ali sam spreman – i zato što je takva borba dio moje profesionalne rutine i svakodnevnog posla, jer sudski postupci traju mjesecima, pa i godinama.
Svjestan sam da se protiv mene koriste mediji, institucije, prijave i drugi mehanizmi pritiska.
Svjestan sam i da u svakom sistemu postoje ljudi koji razumiju šta se radi, ali šute jer se boje posljedica.
Znam da se ljudi mogu uplašiti.
Znam da neko može pogrešno postupati zbog straha za posao, porodicu, slobodu ili egzistenciju.
Ali – šutjeti neću!
ZAUSTAVIT ĆEMO KVAZINOVINARSKU DIKTATURU
Dokazalo se i da postoje ljudi koji su svjesni da će ONI sutra krenuti na svakoga ako im se dopusti da rade šta hoće – u konkretnom slučaju, ako im uspije uspostaviti kvazinovinarsku diktaturu.
Upravo zato neću stati.
Ne tvrdim da sam neustrašiv zato što ne razumijem opasnost.
Ne odustajem upravo zato što opasnost razumijem.
Neću na prijetnju odgovoriti prijetnjom.
Neću na neistinu odgovoriti nasiljem.
Odgovorit ću dokumentom.
Dokazom.
Zakonom.
Tužbom sudu.
Krivičnom prijavom.
Javnim pitanjem i stavom.
I svaki put kada pokušaju da me ušutkaju, govorit ću još snažnije i dokumentovanije!
MOŽE LI OVAJ POLITIČKO-REŽIMSKI MEDIJSKI RAT STATI?
Pitali su me može li ova političko-režimska medijska kampanja protiv mene biti zaustavljena.
Može.
Ali to ne zavisi od mene.
Od onih koji su je pokrenuli zavisi hoće li prestati s klevetničkim optužbama, prijavama, etiketiranjem i pokušajima javne diskreditacije.
Od mene zavisi:
Hoću li se povući?
Neću.
Hoću li pognuti glavu?
Neću.
Hoću li šutjeti?
Neću.
Hoću li odustati od dokaza, tužbi sudu, krivičnih prijava, zaštite svog ugleda, odbrane svih koje zastupam i obespravljenih građana?
Neću.
Dok god budu išli dalje, odgovarat ću konkretno, zakonito, javno i dokumentovano – još jače.
Neću određivati dokle će ONI ići.
Ali sigurno je da neće određivati dokle ću ja braniti istinu, čast, pravo, pravdu i slobodu izražavanja.
NE RAZUMIJU DA PROBLEM ZA NJIH NIJE ŠTO NE ŽELIM ODUSTATI – PROBLEM JE ŠTO TO NE ZNAM
Još uvijek se iščuđavaju zašto nisam stao.
Zašto nisam ušutio i odustao nakon njihovog prvog saopštenja.
Prve prijave.
Prve osude i od strane nekog evropskog udruženja.
Prvog pokušaja diskreditacije.
Odgovor je jednostavan.
Kada se borim za javni interes, potpuno mi je nevažno šta će o meni misliti oni koji se protive objavljivanju dokaza i utvrđivanju istine.
Ne razumiju da njihov problem nije to što ne želim odustati.
Njihov problem je što neću šutjeti i što se ne znam povući, pognuti glavu, predati niti odustati kada znam da sam na strani istine, prava i pravde.
Branit ću svoj ugled i čast.
Branit ću svakoga koga zastupam.
Branit ću građane od samovolje i zloupotrebe vlasti.
Branit ću pravo svakog čovjeka da odgovori na optužbu, objavi dokaz i zatraži sudsku zaštitu.
Bez mržnje.
Bez nasilja.
Bez straha.
Zakonom, dokumentima i istinom.
IDEMO DALJE.
