Ako jedno novinarsko udruženje želi drugima držati lekcije o demokratiji, odgovornosti, profesionalizmu i javnom interesu, onda je legitimno pitati koliko demokratije, smjenjivosti i prostora za nove ljude postoji unutar njega samog.
SUD JAVNOSTI – PROTIV ZLOUPOTREBA NOVINARSTVA
KOMENTAR UREDNIKA
Autor: Danijel Senkić, novinar i glavni i odgovorni urednik portala Dokumentovano.ba
Možda je sazrelo vrijeme da se u Udruženju BH novinari postavi pitanje koje se, izgleda, godinama izbjegava:
Koliko dugo isti ljudi trebaju upravljati organizacijom koja sebe predstavlja kao jednog od autoriteta novinarske profesije?
U satiričnom smislu, model sve više podsjeća na političku dugovječnost braće Castro na Kubi.
Borka Rudić u toj metafori ima ulogu Fidela.
Marko Divković – Raúla.
Funkcije se mogu mijenjati. Nazivi pozicija također. Ali oko samog vrha Udruženja godinama se pojavljuju ista imena.
Naravno, ovo nije poređenje političkih sistema niti tvrdnja da Udruženje BH novinari funkcioniše kao Kuba.
To je satirična metafora jednog mnogo jednostavnijeg problema:
dugotrajne koncentracije uticaja unutar Udruženja u rukama istih ljudi.
A za organizaciju koja drugima govori o demokratiji, slobodi, odgovornosti i profesionalnim standardima – to bi moralo biti sasvim legitimno pitanje.
Jer ako od političara tražite smjenjivost – morate biti spremni razgovarati i o vlastitoj smjenjivosti.
Ako od institucija zahtijevate transparentnost – morate je pokazati i unutar vlastite organizacije.
Ako drugima objašnjavate šta znači odgovornost – onda se mora moći postaviti pitanje i vaše odgovornosti.
I posebno:
ako nastupate u ime novinara, javnost ima pravo znati koliko novinara zaista stoji iza vas i koliko je stvarnog prostora dato drugim novinarima da preuzmu vođenje Udruženja.
Nakon svega što posljednjih mjeseci gledamo od rukovodstva Udruženja BH novinari, pojavljuje se još ozbiljnije pitanje.
Da li je upravo dugogodišnje zadržavanje istih ljudi na ključnim pozicijama dovelo do gubitka osjećaja za granicu između zaštite novinarske profesije i korištenja autoriteta Udruženja u obračunu sa onima koji javno osporavaju njihove tvrdnje i postupke?
Da li bi novo rukovodstvo bilo spremnije saslušati obje strane prije nego što nekoga javno osudi?
Da li bi novo rukovodstvo znalo razlikovati kritiku konkretnog novinara od napada na novinarstvo?
Da li bi razumjelo da podnošenje tužbe sudu nije „nasilje“, nego zakonom garantovano pravo?
I da li bi prestalo stvarati utisak da nekoliko funkcionera ima pravo govoriti u ime kompletne novinarske profesije?
NOVINARSKA PROFESIJA NIJE PRIVATNO VLASNIŠTVO NJENIH FUNKCIONERA
Udruženje BH novinari nije Borka Rudić.
Udruženje BH novinari nije Marko Divković.
Udruženje BH novinari trebali bi, prije svega, činiti njegovi članovi – novinari.
A novinarsku profesiju čine hiljade ljudi koji svakodnevno rade svoj posao, istražuju, izvještavaju, postavljaju pitanja i često rade u mnogo težim uslovima od onih koji u njihovo ime izdaju saopćenja.
Zato pitanje promjene na vrhu nije napad na Udruženje.
Naprotiv.
Možda je upravo promjena ono što bi Udruženju najviše koristilo.
Novi ljudi.
Nova energija.
Drugačiji pristup.
Više pluralizma.
Manje samoproglašenog autoriteta.
I mnogo više svijesti da niko – pa ni rukovodstvo novinarskog udruženja – nije iznad kritike, zakona ili odgovornosti.
Ako se funkcije predugo poistovjete sa ljudima koji ih obavljaju, organizacija prestaje izgledati kao institucija, a počinje ostavljati utisak zatvorenog kruga ljudi koji međusobno održavaju pozicije i pravo da govore u ime svih ostalih.
Zato pitanje više nije samo:
Koliko dugo Borka Rudić i Marko Divković trebaju ostati među ključnim ljudima Udruženja BH novinari?
Mnogo važnije pitanje glasi:
DA LI JE DOŠLO VRIJEME DA BH NOVINARI DOBIJU NOVO LIDERSTVO – LJUDE KOJI NEĆE KOMPROMITOVATI NOVINARSKU PROFESIJU POKUŠAJEM DA SEBE I UDRUŽENJE POSTAVE IZNAD ZAKONA?
Možda je vrijeme da nakon toliko godina završi i njihov novinarski model „Fidel i Raúl“.
Ne zato što bilo ko treba biti uklonjen zbog drugačijeg mišljenja.
Naprotiv – upravo zbog prava na drugačije mišljenje.
Jer smjenjivost, pluralizam, unutrašnja demokratija i stvarna mogućnost da dođu novi ljudi jesu vrijednosti koje bi jedno novinarsko udruženje, prije nego što ih zahtijeva od drugih, moralo demonstrirati na sebi.
Demokratija koju zahtijevate od drugih mora početi u vlastitoj kući.