Kako smo najavili, Dokumentovano portal kreće sa serijalom tekstova o pedofiliji, razvratu, zločinima i ubistvima u Srpskoj pravoslavnoj crkvi.
Od Vasilija Kačavende do Pahomija, njihovih jataka u mantijama, njihovih žrtvi, likvidiranih mladića koji su bili opasnost po pedofile u mantijama, do svjedočanstava i konkretnih inicijativa o zakonskom kažnjavanju ove (z)vjerske institucije koju je pokrenuo bivši đakon Bojan Jovanović, direktni svjedok Kačavendinih zvjerstava.
Priča prva autorsko je djelo bosanskohercegovačkog novinara i kolumniste Dragana Bursaća objavljeno na crnogorskom portalu cdm.me, koju prenosimo u cijelosti.
Piše: Dragan Bursać
Uvod: “Kako sjajno reče Nenad Čanak, suština je u činjenici da Crkva Srbije NEMA problem sa pedofilijom. Problem imaju žrtve i njihove porodice. Problem ima čitava zemlja jer su mantija i navijački dres POUZDANA zaštita od primene zakona.“
“…Onda je počeo da me ljubi po vratu, da me vata po intimnim delovima i u ropcu me molio da se skinem da vidi kako sam građen, da zna kakav krst da mi kupi. Taj pakao je prekinuo nečiji dolazak i u šoku sam otišao u svoju sobu. Šta dalje?…“
Mirno spavaj Kačavenda, sve je zaključano
Ovo je samo djelić, samo atomska čestica u Kosmosu besčašća najviših velikodostojiika Crkve Srbije prema mladićima i dječacima, koji su se zamonašili ili stupli u njene redove. Konkretno, ovo što se mogli pročitati radio je penzionisani vladika Vasilije Kačavenda, a svjedok je zlostavljani, bivši đakon, Bojan Jovanović.
Jovanović već godinama svojim pisanjem, svojim predavanjima, svojom istinom pokušava da dokaže, prokaže i pokaže zlo, koje se krije u najvišim crkvenim redovima Crkve Srbije. Konkretno svjedočnje je staro 11 godina i prvi put je objavljeno za portal Radiosarajevo.
U međuvremenu, desilo se mnogo štošta, a zapravo se sa pravne strane nije se desilo ništa.
Kako?
Pa konkretno, vladika Vasilije Kačavenda je godinu dana poslije iskaza samo penzionisan, bez vidljivog objašnjenja, mada su “svi znali sve“. Tako se taj isti Kačevanda nakon svega pojavljivao po RS-u, a kasnije i Srbiji i Crnoj Gori, potpuno legalno sa najznačajnijim velikodostojicima Crkve Srbije. Bez zazora, potpuno legalno, participirao je u vjerskom i ne samo vjerskom životu. I to radi i danas.
A sad jedna mala “sitnica“, bitna za nastavak priče: Današnji mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske Joanikije je, za one koji ne znaju, tada bio u „istražnoj komisiji” SPC koja, ispostavilo se, nije raskrinkala bludničku mrežu unutar eparhije. Na temelju te ili slične istrage, Vasilije Kačavenda nije, dakle, raščinjen. Kačavenda je prije par godina kazao: „I dalje mirno spavam, Crkva (SPC) je rekla svoje!”
Nije ni krivično odgovarao zbog pedofilije; niti zbog navodnih finansijskih pronevjera, koje su ga učinile najbogatijim srpskim vladikom. Srpska štampa je objavljivala da su „dokazi protiv vladike Vasilija Kačavende završili u fioci”.
Drugi slučaj, poznatiji u Srbiji je bio slučaj razvratnika Pahomija, koji na koncu, paradoskalno i nije postao slučaj, jer je sa jedne strane zataškan, i onda je volšebno zastario.
Dakle iskazi i svjeočenja su (p)ostali ništavni.
(Samo)ubistvo bogoslova Milića Blažanovića
Najflagrantniji primjer posljedice potencijalnog zlostavljanja od strane crkvenih velikodostojnika je (samo)ubistvo bogoslova Milića Blažanovića.
Bojan Jovanović, bivši đakon i čovjek koji je najznačajnije svjetlo u rasvjetljavanju ovog crkvenog zla, nema dilemu šta se Blažanoviću desilo. U jednom svom inetrvjuu on kaže:
“Klasično ubistvo. Dečko je posle neuspelog silovanja poslat u kažnjenički manastir Papraću [kod Šekovića, Bosna i Hercegovina, op. a.]. Lepše uslove za život imali su ljudi u logoru, nego oni tamo. Jeli su iz zamrzivača u kom sam našao pacova koji je bio težak preko kilogram. Brašno su jeli iz sobe gdje je bilo hiljade pacova, a u sobi pored je bila smeštena monahinja. To je bilo neizdrživo. Pošto je počeo da priča po selu o svom iskustvu sa Kačavendom, morao je biti sklonjen…
..Po zvaničnoj verziji Milić se razneo bombom, ali to sigurno nije istina. On je bio dete, bombu nije imao i nije bio samoubica. Kada sam saznao tu strašnu vest, otišao sam do Kačavende i pitao šta ima novo, a on mi kaže da nema ništa. Pitam ga ponovo šta ima novo, a on kaže ništa. A Milić, pitam. A, to, kaže Kačavenda… Ma, mi o tome nećemo ni da pričamo, on je bio bolestan to je njegova stvar mi sa tim nemamo ništa...“
Sve ostale strašne detalje možete pročitati u knjizi Bojana Jovanovića: „Ispovest kako smo ubili Boga“. Knjigu je izdala Nevladina organizacija „Montenegro internešenel“ koja se odazvala apelima Jovanovića da se neko uključi i podrži njegovu višegodišnju borbu da silovatelji budu procesuirani i kažnjeni.
I tek sad dolazimo u vrijeme sadašnje. Ovaj uvod je bio ovako dugačak da bi samo u obrisima u krokijima shvatili kakvo se zlo krije u Crkvi Srbije, koja poput mašine melje ljudske živote i ima neku svoju unutrašnju nakaradnu, i još gore, nekažnjenu logiku.
A šta ćemo sa Joanikijem? Ništa…
Nedavo je u javnosti predstavljen listi A4 papira, bitniji od svih dosadašnjih. Ukratko, na njemu stoji da je Više državno tužilaštvo u Podgorici pokrenulo postupak protiv “Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori i mitropolita Joanikija“, zbog navodnog prikrivanja pedofilije.
Bivši đakon Bojan Jovanović u svojoj gore pomeutoj knjizi pominje i mitropolita Joanikija, za koga tvrdi da je zataškavao slučajeve pedoflije u crkvi.
„Svi dokazi postoje, ja imam na stotine iskaza, dokumenata i tako dalje, mogu reći da svi ljudi koji su prošli pakao pedofilije, zlostavljanja u Srpskoj pravoslavnoj crkvi imaju stoprocenta oštećenja i da su to ljudi koji više nikada ne mogu da vode normalan život“, rekao je Bojan Jovanović još u maju prošle godine.
I šta se sad dešava? Odgovor opet isti: Crkva Srbije sa indignacijom, silom i ohološću odbija da se suoči sa realnošću i sav talog zla nastavlja da krije kao zmija noge. Ne samo to, umjesto odgovora javnosti Crkva Srbije nudi taboidne priče za jedna dan, kako je riječ o navodnoj, pazite sad urtoti Crnogoraca i DPS-a protiv Crkve. Nije nego! Tome treba dodati i jedan patronizirajući ton, ton organizacije koja je do sada bila zakonski iznad ovog svijeta i kojoj se ne smije protivriječiti ni u slučajevima pedofilija ili čak potencijalnog ubistva.
“Ova slabašna i krhka pravna mašta ovih protagonista obiluje deficitom zdravog razuma. Naime, to lice, kome je stigao poziv da svedoči u Beogradu, treba da se sasluša kao svedok u postupku koji je zapodenuo izdavač njegove knjige po zamolnici Višeg državnog tužilaštva u Podgorici“, navodi nadobudo Mitropolija.
Zamsilite vi tu prepotenciju, zamislite vi tu nakaradu, u kojoj ljude koji se bore sa paklom pedofilije nazivate “krhkim“, “slabašnim“ i “bez zdravog razuma“.
Pa se sa pravom sjetih mudrih riječi Nenada Čanka, koji reče da je suština je u činjenici da Crkva Srbije NEMA problem sa pedofilijom. Problem imaju žrtve i njihove porodice. Problem ima čitava zemlja jer su mantija i navijački dres POUZDANA zaštita od primene zakona.
A porodice zlostavljane djece su nevidljive, njihovi glasovi se ne čuju, dok država Srbija hinjski ćuti.
I kad kažem ćuti, to znači da i vlast i tzv. opozija (čast izuzecima poput Nenada Čanka) gledaju u zemlju, prave se lude i broje kamenčiće ispred sebe, dok ne prođe još jedan “napad na njihovu Crkvu“.
A i tu perverziju treba razumjeti, jer je uz vlast i ogroman dio srbijanske opozicje podržavao kelrikalnu kontrarevoluciju u Crnoj Gori na čijem čelu je bila upravo Crkav Srbije sve sa optuženim Joanikijem na čelu, a prije toga sa mitroplitom Amfilohijem, koji je, po Jovanoviću, gle čuda, itekako bio umješan u pružanje zaštite sveštenim licima optuženim za pedofiliju.
I onda šta se sad dešava?
Dešava se još jedna perverzija u kojoj na Crnogorskoj državnoj televziji u jeku pedofilskog skandala gledamo popa Gojka Perovića koji nešto smara i smatra o abortusu, ali o pedofiliji ni slova, ni sekunde, ni mukajet…
I da, sitaucija je u Srbiji još gora, jer Tužilaštvu srbijanskom nije palo na pamet da pozove na sud vladike episkope i sve ostale iza kojih stoje otpužnice. A bilo bi lijepo da to urade, obzirom da se svi kunu u svoj obraz, nebesko čojstvo i crkvenu etiku.
Ako nisu krivi i nemaju oraha u džepovima, red je da i država i Crkva Srbije sa sebe istragom speru ljagu.
Međutim, imam ozbiljnih indicija da će u dogledno vrijeme sve ovo itekako interesovati baš i državu Srbiju, jer će ista biti pozvana na Sud!
Živi bili pa vidjeli!
I kako se ono kaže, zaklela se zemlja raju da se sve tajne doznaju!
