Tuzlanski Općinski sud se našao u centru pažnje zbog dopisa od 26.11.2024. godine, kojim su upućene svojevrsne prijetnje uredništvu Dokumentovano.ba kako bi izbjegli odgovoriti na zahtjev za dodatno izjašnjenje u vezi sa proceduralnim aspektima dodjele predmeta o zaštiti prava studenata i profesora Evropskog univerziteta “Kallos”. Umjesto jasnih i preciznih informacija, sud je ponudio površne odgovore praćene ljutitim tonom i selektivnim objašnjenjima, otvarajući niz pitanja o (ne)transparentnosti i (ne)odgovornosti sudskih zvaničnika.
Dimne bombe pravosuđa: Izgovori umjesto odgovora u „slučaju Šljivić i Jusupović“
Umjesto da pruži detaljne odgovore koji bi otklonili sumnje, sud koristi strategiju “dimnih bombi”, nastojeći zamagliti ključna pitanja i preusmjeriti pažnju javnosti sa „slučaja sudija Samire Šljivić i Rukije Jusupović“.
- CMS sistem kao “magijski štit”
Jedna od centralnih tvrdnji suda jeste da je predmet automatski dodijeljen sudiji putem CMS sistema, što nije bilo niti sporno u upitu koji smo dostavili sudu. Međutim, umjesto odgovora skretanje teme na CMS sistem zvuči tehnički uvjerljivo, ali nije potkrijepljeno konkretnim dokazima. Sada, usput, postavljamo novo pitanje: kako sud dokazuje da CMS sistem nije podložan ljudskom uticaju? Nedostatak detalja o funkcionisanju i nadzoru nad CMS sistemom dodatno podstiče sumnje da se tehnologija koristi kao izgovor, a ne kao garant nepristrasnosti. Ovakvo prebacivanje odgovornosti na tehnologiju predstavlja klasičnu dimnu bombu – pokušaj stvaranja iluzije transparentnosti, bez odgovora na ključna pitanja.
- Izbjegavanje odgovornosti za kontakte među sudijama
Izjava predsjednika suda Muhameda Tulumovića da “ne vodi evidenciju o međusobnim kontaktima sudija” ozbiljno kompromituje povjerenje u proceduralnu čistoću. Komunikacija između sudija, posebno u osjetljivim predmetima, ključna je tačka za sprječavanje potencijalnih manipulacija ili dogovora iza zatvorenih vrata. Umjesto da preduzmu korake ka većoj transparentnosti, sud ovu temu prepušta neformalnosti, čime dodatno izaziva sumnje u regularnost postupaka.
- Kodeks novinarske etike kao sredstvo zastrašivanja da bi se izbjegao odgovor
Prijetnje Kodeksom novinarske etike u dopisu djeluju kao još jedna dimna bomba. Sud optužuje medije za moguću netačnost (u dopisu kojim se traži odgovor na pitanja), ali istovremeno ne pruža potrebne podatke koji bi omogućili tačno izvještavanje. To se može tumačiti kao pokušaj skretanja pažnje sa sopstvenih nedostataka na navodne greške medija, čime se smanjuje opravdani javni pritisak na sud da objasni svoje postupke.
- Nepotpuno objašnjenje uloge sudije Jusupović u „slučaju sudije Šljivić“
Sudija Rukija Jusupović, iako izričito pomenuta u zahtjevu, ostaje u sjeni sudačkog kolegijuma. Sud tvrdi da ona nije imala nikakvu ulogu u dodjeli predmeta, ali istovremeno izbjegava da pruži širi kontekst o njenom eventualnom uticaju na predmet. Ovo djeluje kao pokušaj ograničenja informacija koje bi mogle izazvati dalja pitanja o proceduralnoj nepristrasnosti.
- Neposredna komunikacija – izlaz iz javnog fokusa
Poziv na neposrednu komunikaciju sa sudom, umjesto pružanja sveobuhvatnog pisanog odgovora, još je jedan potez koji ukazuje na želju da se izbjegne opravdani javni pritisak za transparentnost u radu suda. Umjesto da javno objasne i dokumentuju postupke, sud pokušava smjestiti rješavanje problema u privatne kanale komunikacije, čime se smanjuje mogućnost za javnu kontrolu i kritiku.
Sud izbjegava odgovornost: Dimne bombe otkrivaju slabosti pravosudnog sistema
Dopis Tuzlanskog Općinskog suda predstavlja primjer kako institucije pokušavaju izbjeći odgovornost. Koristeći tehničke izgovore, selektivna objašnjenja i moralne normative, sud zamagljuje stvarne probleme i preusmjerava pažnju sa ključnih pitanja o regularnosti svojih postupaka.
Umjesto stvarne transparentnosti, sud se oslanja na strategije koje podgrijavaju nepovjerenje javnosti i otvaraju dodatna pitanja:
- Kako predsjednik suda garantuje nepristrasnost CMS sistema?[1]
- Zašto se ne vodi evidencija o kontaktima među sudijama, što je osnov za dokazivanje regularnosti postupaka?
- Da li sudija Jusupović zaista nije imala nikakvu ulogu u ovom predmetu, i zašto nema detaljnijeg objašnjenja njenog potencijalnog uticaja?
Javnost ima pravo na jasne, precizne i argumentovane odgovore. Pravda ne može biti selektivna, niti zatvorena u zidove institucija. Transparentnost i odgovornost moraju biti temeljne vrijednosti svakog pravosudnog sistema, a ovakvo ponašanje institucija samo dodatno narušava povjerenje građana u pravdu.
Ako pravosuđe zaista želi povratiti povjerenje javnosti, mora prestati koristiti dimne bombe i početi raditi u interesu građana, nudeći stvarnu odgovornost i dokaze o regularnosti svojih postupaka.
Nastavak feljtona sutra: Raskrinkavanje (ne)istine o manipulacijama u Općinskom sudu Tuzla!
U nastavku ekskluzivnog feljtona koji objavljujemo sutra, donosimo nepobitne dokaze koji razotkrivaju neistinite tvrdnje predsjednika Općinskog suda Tuzla iznesene u odgovoru na zahtjev za dodatno izjašnjenje. Prezentirani dokazi će ukazati na namjeru da se zaštite sudije Samira Šljivić i Rukija Jusupović, čime se otvara pitanje sistemskih nepravilnosti i manipulacija unutar pravosuđa.
Kroz analizu dokumentacije i proceduralnih tokova, otkrivamo:
- Kako su ključne činjenice iskrivljene da bi se izbjegla odgovornost?
- Na koji način su sudije Šljivić i Jusupović postale centralna figura kontroverznog predmeta?
- Šta ovi nalazi znače za vjerodostojnost pravosudnog sistema u BiH?
Ovaj feljton nije samo priča o jednom slučaju – ovo je priča o pravu, (ne)pravdi i (ne)transparentnosti. Ne propustite sutrašnje.
Saznajte istinu – jer javnost ima pravo na odgovore!
(Dokumentovano.ba/Danijel Senkić)