U nastavku serije feljtona na portalu Dokumentovano.ba, donosimo detaljnu analizu tvrdnji sudije Svetlane Stevanović o „javno izazvanom linču“ zbog javne kritike njenog sudskog rješenja, koje je javni akt, a zbog čega je sudija u podnesku „zadrečala“ da ju je advokat ponizio objavom tog rješenja medijima. Ove tvrdnje da je kritika sudije javni linč, iznijete u njenom podnesku, ukazuju na zabrinjavajuće tumačenje medijske kritike – kao ličnog napada, a ne profesionalne analize. Postavlja se ključno pitanje: da li sudije u Bosni i Hercegovini razumiju da javnost ima pravo na slobodu izražavanja i kritiku, naročito kada su u pitanju postupci koji utiču na sudbine građana?
“Javni linč” kao manipulativni odbrambeni mehanizam
Iz podneska sudije Svetlane Stevanović od 17.1.20250. godine izdvajamo ključnu tvrdnju:
“Naime, zbog Rješenja broj 32 0 P 474281 24 Mo 3 koje je Općinski sud u Tuzli donio, trpim neprimjeren pritisak plasiran putem medija, a koji zasigurno prerasta u javni linč.”
Sudija Stevanović ovdje ne samo da interpretira kritiku svoje odluke kao napad na lični integritet, već implicira da su mediji, ukazujući na proceduralne propuste sudije, aktivno doprinosili „linču“. Međutim, dokazi koje posjedujemo pokazuju drugačiju priču. Medijski izvještaji nisu sadržavali lične uvrede niti klevetu, niti bilo kakav „linč“ već su se bavili isključivo analizom suđenja i pravnih posljedica njenih odluka.
Pitanje je jednostavno: Ako profesionalna kritika izaziva osjećaj linča, da li to govori o javnosti ili o sudijinoj nesposobnosti da prihvati odgovornost? …i da li uopšte takva osoba može biti sudija.
Medijska kritika: Napad ili demokratija na djelu?
Sloboda izražavanja, zaštićena članom 10. Evropske konvencije o ljudskim pravima, i članom II Ustava BiH, ključna je za demokratsko društvo. Javnost ima pravo analizirati sudske odluke, posebno kada one utiču na širu zajednicu. U tom kontekstu, reakcije medija na odluke sudije Svetlane Stevanović bile su legitimne, utemeljene na činjenicama i pravnoj analizi i usmjerene ka informisanju građana.
Tvrdeći da je takva medijska kritika „javni linč“, sudija Stevanović otvara vrata za opasan presedan – da se svaka analiza ili javno ukazivanje na greške suda treba tumačiti kao napad na ličnost. Ovaj pristup ne samo da brutalno narušava demokratske procese, već i šteti ugledu pravosuđa koje bi trebalo da bude transparentno i odgovorno.
Interpretacija kritike: Profesionalni izazov ili lični napad?
Sudija Stevanović u svom podnesku iznosi tvrdnje koje impliciraju ličnu povrijeđenost zbog opravdane kritike, što je zabrinjavajuće za nekoga ko obavlja jednu od najvažnijih javnih funkcija. Umjesto da odgovori na kritiku argumentovano i profesionalno, a očito ne može, sudija koristi termin „linč“ kako bi diskreditovala svaku analizu svojih odluka.
Da li je, prema sudiji Stevanović, zadatak medija i javnosti da prećutkuju nepravilnosti kako se sudija ne bi osjećala poniženo, kako to sama tvrdi u podnesku, i kako bi sačuvali njen osjećaj, po njenom subjektivnom sudu, nepristrasnosti? Ako da, gdje onda pravosuđe crpi svoj legitimitet – iz obavezne transparentnosti ili iz neosjetljivog egoizma?
Javnost ima pravo znati: Ključna uloga medija, pogotovo kada sudija sudi uz nos i zakonima i Kantonalnom sudu
Medijska kritika nije luksuz demokratskog društva, već osnovni princip demokratije. U ovom slučaju, mediji su djelovali odgovorno, ukazujući na pravne posljedice odluka sudije Stevanović, koje je i Kantonalni sud poništio kao nezakonite, ali je sudija u ponovljenom postupku sudija sudila isto, idući uz nos i zakonima i sudskoj praksi i drugostepenom sudu. Medijska analiza nije bila usmjerena na lične karakteristike sudije, već na profesionalne i pravne aspekte njenih odluka.
Izjave sudije, koje interpretiraju medijsku kritiku kao “linč”, ne štete samo njenoj ličnoj reputaciji, jer ona nije niti bitna osim samoj sebi – one narušavaju povjerenje u pravosudni sistem. Umjesto da gradi transparentnost, ovakvo ponašanje sudije dodatno podriva integritet institucija.
Najava narednih tekstova – Uskoro NOVA SEZONA SERIJALA! …potrajaće! …još jače!
U narednim tekstovima feljtona nastavljamo analizirati profesionalne “biserke” sudije Svetlane Stevanović i njenu interpretaciju javne odgovornosti. Fokusirat ćemo se na dodatne dijelove podneska i postupke koji pokazuju zabrinjavajući trend – pravdu koja sve više služi ličnim interesima umjesto građanima.
Pratite nas svakodnevno dok razotkrivamo detalje koje pravosudni sistem pokušava sakriti iza velikih riječi poput „linč“ i „poniženje“. Prava istina tek izlazi na vidjelo.
Slijedi već napisanih šest tekstova ovog posebnog serijala u feljtonu od gotovo 100 tekstova, koji traje već tri mjeseca svakodnevno.
…biće još! …potrajaće! …još jače, kada nakon ovog serijala otvorimo NOVU SEZONU SERIJALA sa brojnim citatima Svetlaninog podneska od 17.1.2025. godine, a posebno sa disciplinsko-krivičnim posljedicama po sudiju, i već pripremljenim podnescima na 74 stranice! …a SUD JAVNOSTI, e, pa, to su tek posebne priče!!!
…ne, nismo zaboravili predsjednika suda Muhameda Tulumovića, partnera sudije u podnesku od 17.1.2025. godine
Sutra: “Sudija Svetlana Stevanović i predsjednik Muhamed Tulumović: Tandem u zaštiti ličnih interesa?”
Prekosutra: “Kada sudska stolica postaje tron: Ego sudije Svetlane Stevanović kao prepreka pravdi”
Zakosutra: “Kada predsjednik suda zaboravi svoju ulogu: Muhamed Tulumović kao zaštitnik sudije Svetlane Stevanović”
- “Hijerarhija ili paravan? Kako predsjednik Tulumović i sudija Stevanović koriste sistem za lične obračune”
- “Pravda na čekanju: Kada proceduralne greške postaju alat sudije Svetlane Stevanović”
- “Svetlana Stevanović: SUD I JA – Kada sudska funkcija postaje lični projekat”
Vezani tekstovi:
Sudija Svetlana Stevanović: “Advokat me ponizio plasirajući građanima moje rješenje putem medija”
PRAVDA ILI POVRIJEĐENI PONOS: KAKO SUDIJA SVETLANA STEVANOVIĆ REDEFINIŠE “NEPRISTRASNOST”
