- Piše: Renata Radić-Dragić (CIN)
Suđenje vlasniku firme „Jaspot“ iz Mrkonjić Grada Željku Ubiparipu, optuženom za prevaru radnika, okonačno je bez utvrđene pravde.
Sudski postupak nije završen u zakonom predviđenom roku pa je predmet zatvoren zbog zastare.
Krivični zakoni u Bosni i Hercegovini (BiH) propisali su period od 3 godine do 40 godina za okončanje krivičnog postupka i izvršenje sudske presude nakon čega dolazi do zastare i u predmetu se ne može postupati, osim u slučajevima genocida, ratnog zločina i doživotnog zatvora.
Od 2018. godine do kraja 2023. na bh. sudovima došlo je do zastare u 1713 predmeta u toku krivičnog postupka ili izvršenja presude. Samo u 27 predmeta je utvrđeno da su za zastaru odgovorne sudije.
U Visokom sudskom i tužilačkom vijeću (VSTV) koje nadzire rad pravosuđa ne vide problem u broju zastarjelih krivičnih predmeta niti imaju plan za njihovo smanjenje. Oni na zastare gledaju u kontekstu ukupno riješenih predmeta kojih ima na desetine hiljada, ali i kao zakonom predviđenu mogućnost koja se ne može izbjeći. Predmeti zatvoreni zbog zastare ulaze u radnu normu sudija.
Novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) su pogledali oko 200 krivičnih predmeta koji su ušli u zastaru. Nastupala je, uglavnom, zbog: bijega, bolesti ili smrti optuženih ili osuđenih, ali i neefikasnog i dugog postupanja te promjene sudija. Radi se o krivičnim djelima poput: krađe, lake tjelesne ozljede, prevare, trgovine narkoticima, pokušaja ubistva i drugih djela sa predviđenim blažim kaznama i kraćim rokovima zastare.
„Zastara je institut kojim se gasi pravo države na kažnjavanje“, navodi penzionisani sudija Miloš Babić u stručnom članku „Institut zastarjelosti u Bosni i Hercegovini“, uz napomenu da se pogoduje počiniocima, a zanemaruju žrtve i pravda.
Devet neodržanih ročišta
Radnicima firme „Jaspot“ izgledao je obećavajući početak rada 2009. godine. Vlasnik firme Željko Ubiparip dobio je povoljne kredite i poticajna sredstva pa je u Mrkonjić Gradu pokrenuo proizvodnju tapaciranog namještaja.
„To se proizvodilo, to se lupalo, baš išlo i meni je, iskreno, godilo. Drago mi je bilo“, prisjeća se bivša radnica Milja Busin Grabež.
Međutim, već iduće godine je počela kasniti plaća.
Busin Grabež kaže da je tada njoj i nekim drugim radnicima Ubiparip predložio da podignu kredite od 5.000 KM i da mu daju novac da uloži u poslovanje, a on će otplatiti rate za nekoliko mjeseci. Najmanje osam radnika je pristalo.
„To su neki ekspresni krediti koji za dan se mogu sve srediti i papiri da se sredstva isplate na naše račune“, kaže Busin Grabež. Rok otplate je bio od dvije do tri godine, bez žiranata.
Kaže da je poput drugih Ubiparipu dala novac u koverti, onako kako ga je i dobila u banci. „Nikome nije palo na um da kaže hajde da mi sastavimo nekakav ugovor, nešto, da imamo dokaz da smo mi te novce predali vama.“
Postalo im je jasno da se situacija ne odvija po dogovoru kada im je banka počela slati opomene i prijetiti pljenidbom imovine. Ubiparip je platio dio rata, ali većinu nije, kaže Busin Grabež.
U septembru 2015. godine jedan radnik je slučaj prijavio Okružnom javnom tužilaštvu Banja Luka koje je tri godine saslušavalo svjedoke i prikupljalo dokumente o kreditima i radnim ugovorima.
Firma je u međuvremenu prestala raditi zbog iznenadnog požara u halama čiji uzrok nije otkriven, a Ubiparip je kao kadar Socijalističke partije postavljen za direktora Centra za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje invalida u Banjoj Luci.
On je policiji tokom istrage rekao da radnicima nije savjetovao dizanje kredita niti je od njih uzimao novac, već im je samo potpisao kreditnu dokumentaciju. „Ti radnici su samoinicijativno dizali kredite za svoje potrebe.“
Ubiparip nije odgovarao na poruke i pozive novinara za razgovor.
Tužilaštvo ga je u oktobru 2018. optužilo za prevaru. Na teret mu je stavljeno da je radnike prevario, da je od njih osmero uzeo po 5.000 KM koje su podigli u banci i da je ostvario korist od 40.000 KM.
Predmet je zadužila sutkinja Osnovnog suda u Mrkonjić Gradu Neđija Šehalić.
Do oktobra 2019. godine su saslušani svjedoci i tužilac je dao završnu riječ. Očekivalo se da i odbrana brzo iznese završne riječi te sutkinja donese konačnu presudu, ali se to nije desilo. Suđenje je nastavljeno u narednih godinu i po jer su ročišta čak devet puta odgađana i to, uglavnom, po zahtjevima advokata odbrane Dina Tešića ili optuženog Ubiparipa: advokat je išao na seminar, imao je druga ročišta, optuženi je slomio ruku, morao je na liječenje pa u izolaciju zbog korone i sl.
„Sve se radilo da dođe do zastare“, kaže sutkinja Šehalić.
Do toga je i došlo u aprilu 2021. kada je sutkinja donijela rješenje o odbijanju optužnice zbog apsolutne zastare krivičnog postupka jer je prošao rok od deset godina za donošenje pravosnažne presude za djelo za koje se može izreći zatvorska kazna preko tri godine.
Rokovi zastare se računaju od dana kad je djelo počinjeno do okončanja postupka, odnosno od dana pravosnažne presude do izvršenja kazne. Utvrđuju se u svakom postupku posebno, pri čemu se uzimaju u obzir sve informacije od utjecaja, a najviše visina kazne i vrijeme kada je djelo počinjeno, odnosno presuda izrečena. Dok novčane ili kraće zatvorske kazne imaju kraći rok, strožije kazne imaju duži rok zastare.
„Kriv je ovdje branilac optuženog, sto posto“, kaže sutkinja Šehalić, objašnjavajući da nije uvijek imao opravdane razloge za odgodu ročišta. „A, znate, k’o kolega kolegi izađemo u susret. Ako je on advokat, ako ima već, navodno, zakazane druge rasprave, onda odgodimo. Samo što odgodim tu, zakažem novu, onda on putuje negdje u Rumuniju pa onda bolestan jedan, bolestan drugi.”
Sutkinja ukazuje na dokumentaciju o zakazanim i odgođenim raspravama, njenoj borbi da se ročišta održe, nalozima policiji da se optuženi privede u Sud, ali priznaje da advokata ipak nije kaznila sa 5.000 KM što joj je na raspolaganju kada advokat odugovlači postupak.
„Ja smatram da tom kaznom ne bih ništa učinila jer bi on nastavio da me izigrava i da odugovlači ovaj postupak, tako da nisam se odlučila na to. Nisam do sada nikoga kaznila od advokata pa, eto, da znate da nisam ni njega”, kaže sutkinja Šehalić.
Za advokata Tešića to je potvrda da je ispravno postupao: „Čim ja nisam kažnjen u predmetu, govori da su bila opravdana odlaganja“.
Šehalić je podnijela izvještaj o zastari VSTV-u u kojem je navela podatke o zakazanim i otkazanim ročištima, ali ne i sumnje o zloupotrebi procesnog prava.
„Ne mogu ja to sve u tom izvještaju napisati“, kaže sutkinja.
U Uredu disciplinskog tužoca (UDT) su pogledali izvještaj i zaključili da nema osnove za pokretanje disciplinske tužbe protiv postupajuće sutkinje.
Predmet je zabilježen u njenu radnu normu, advokat Tešić je iz budžeta naplatio 7.500 KM za usluge zastupanja optuženog, Ubiparip je dobio čisti dosje, a oštećeni su ostali „kratkih rukava“.
„Ja u kompletan sistem bilo koje vrste uopšte, u kompletan državni aparat, u ovu državu (…), ja ne vjerujem ni u šta“, kaže Busin Grabež, samohrana majka troje djece koja danas za život zarađuje radeći u pekari.
Sudija Miloš Babić u stručnom radu piše da se primjenom instituta zastare podriva zaštitna funkcija krivičnog prava i slabi njegova generalna prevencija, što je suprotno načelu pravednosti.
„Neopravdano se pogoduje učiniocima krivičnih djela, a zanemaruju njihove žrtve i ostvarenje pravde“, piše sudija Babić u svom osvrtu.
Sudski službenici sa krivotvorenim svjedožbama
Zastara krivičnog postupka omogućila je službenicama Kantonalnog suda u Bihaću da rade sa krivotvorenim uvjerenjima o obrazovanju iz srednjih škola i nekoliko godina nakon što je slučaj otkriven.
Naime, 2019. godine predsjednica suda Fata Nadarević saznala je da tri daktilografkinje – Fatima Husarević, Mufida Hrnjić i Ismeta Havić – te službenik za informacionu i komunikacijsku tehnologiju Radoslav Bukarica imaju nevažeća uvjerenja o obrazovanju iz srednjih škola i sa fakulteta.
Obavijestila je Kantonalno tužilaštvo Unsko-sanskog kantona (USK) koje je do 2022. protiv njih podiglo optužnice za krivotvorene isprave. Predmeti su otišli na Općinski sud u Bihać gdje je u svakom predmetu utvrđena zastara krivičnog postupka i prije podizanja optužnica.
Sud je zaključio da su krivična djela počinjena u 2006. i 2007. godini kada su radnici zasnovali radne odnose sa spornim uvjerenjima, a od tada je prošlo deset godina − zakonski period za okončanje postupka u kojem se može dobiti više od tri godine zatvora.
Tužiteljica Alida Kadić kaže da su se žalili na takva sudska rješenja, smatrajući da se prilikom odluke o zastari mora uzeti u obzir i činjenica da su te diplome u dosjeima radnika koji su na osnovu njih dobili posao. Žalba je odbijena, a sudovi su ostali pri svom zaključku.
Tužilaštvo USK je potom pokrenulo postupke za oduzimanje i uništenje diploma.
„Uopšte nema spora da li su one krivotvorene“, kaže tužiteljica Kadić.
Sud je prihvatio taj zahtjev u slučaju daktilografkinja Hrnjić i Husarević pa su one ostale bez posla 2023. godine. Havić još radi i čeka odluku za svoj slučaj. Bez ovakvih odluka Suda niko od njih ne bi mogao ostati bez posla.
Bukarica je napustio Sud prije podizanja optužnice, još početkom 2020. godine.
Iako je njena odbrana insistirala na zastari, Husarević kaže da joj to nije koristilo i da bi više voljela da se u postupku utvrdila istina.
„Nije to osuđujuća presuda, ali u onom rješenju gdje oni govore da je diploma lažna, tamo je sada etiketa na meni da sam ja tu lažnu diplomu, kako kaže moja predsjednica, znajući da je ista lažna, upotrijebila kao pravu“, kaže Husarević, dodavši da je počela raditi kao maloljetnica, bez završene srednje škole i da je 2005. godine bilo rečeno da svi moraju imati adekvatne svjedožbe ako žele zadržati radno mjesto.
„Sekretar Suda je rekla do kraja godine ja hoću da imate, a do kraja godine ima tri i po mjeseca kad smo se vratili sa godišnjeg odmora. Kako? Snađi se. To znači haj’ kupi je“, kaže Husarević za CIN.
Otišla je u ispostavu travničke Srednje ekonomsko-ugostiteljske škole u Sanskom Mostu, platila tri hiljade maraka školarine u gotovini od kredita, ali kaže da priznanicu nije dobila niti je njeno ime bilo u evidenciji iako je išla u školu. Vjeruje da je neko u školi zadržao novac za sebe i podatke nije protokolisao.
U UDT-u, instituciji koja razmatra izvještaje o zastarama, smatraju da ni u ovom slučaju zastara nije nastupila zbog nečijeg subjektivnog propusta pa ni ne razmatraju pokretanje disciplinskog postupka.
Postupak pokreću kada imaju sumnju na propust u postupanju, a komisije utvrđuju odgovornost i izriču sankcije. Do sada su to bile javne opomene ili smanjenje plaće na nekoliko mjeseci.
Zatvor nakon zastare plaća država
Zamjenik glavne disciplinske tužiteljice Mirza Hadžiomerović kaže da se u većini slučajeva disciplinske tužbe ne podižu jer je zastara nastupila zbog subjektivnih okolnosti: bijega osobe za kojom je raspisana potjernica ili nemogućnosti utvrđivanja propusta pojedinaca u lancu institucija. Također, imali su i situacija u kojima postupak nisu pokrenuli i kada je bilo informacija da je bilo propusta „recimo, u situaciji u kojima je postupao sudija ili tužilac koji više ne obavlja pravosudnu funkciju”, objašnjava Hadžiomerović i dodaje da se dešavalo i da otkriju zastaru nakon odlaska sudije u mirovinu.
Tako je bilo i u predmetu protiv Dragana Makivića iz Banje Luke koji zbog zastare neće provesti tri godine u zatvoru zbog poreske utaje niti platiti novčanu kaznu od 10.000 KM. Za sada mu nije oduzeto ni 629.742 KM koristi stečene krivičnim djelom, o čemu se vodi poseban postupak.
Makivić je u januaru 2011. pravosnažno osuđen na Sudu Bosne i Hercegovine. Sudija Nenad Šeleda ga je uputio u zatvor, ali je Makivić zatražio i dobio odgodu odlaska. Ni u novom terminu se nije pojavio niti ga je policija pronašla na prijavljenoj adresi pa je za njim raspisana potjernica. Istovremeno je pokrenuo inicijativu da mu se suđenje ponovi radi zanemarivanja važnih detalja.
U novom postupku u augustu 2015. godine Makivić je dobio istu kaznu, a sudija je imao pet godina da pokrene njeno izvršenje.
No, sudija Šeleda je to učinio tek nakon šest i po godina. Makivić je uhapšen na Graničnom prelazu Kozarska Dubica i odveden u zatvor u Istočnom Sarajevu gdje je bio od marta do septembra 2022. godine. On je iz zatvora pisao Sudu BiH da se utvrdi zastara izvršenja presude, što je Sud i potvrdio pa Makivić izlazi na slobodu i tuži državu jer je bio u zatvoru tokom zastare.
U postupku je tražio po 100 KM odštete za svaki od 183 dana provedena u zatvoru. Sud BiH je uvažio njegovu tužbu, ali odbijaju dati podatke o visini dosuđene štete jer presuda nije pravosnažna.
Sudija Šeleda kaže za CIN da nije znao da se postupak ponavljao nakon pravosnažnosti presude i da predmet nije bio kod njega već u pisarnici. „Ne kažem ja da ja nisam kriv, ne kažem, ja sam kriv, ali nisam imao priliku da popravim grešku.”
On neće biti kažnjen za propust u radu jer je u međuvremenu otišao u mirovinu, Makivić neće ići u zatvor niti platiti 10.000 maraka kazne zbog utaje poreza, ali je izvjesno da će mu država morati platiti odštetu jer je bio u zatvoru nakon što je nastupila zastara izvršenja kazne.