Dana 13. 3. 2024. u organizaciji stranaka Hrvatsko bilo, Hrvatska stranka prava i Hrvatski suverenisti u Hrvatskom saboru održan je okrugli stol pod naslovom ”Utjecaj Srpske pravoslavne crkve na političke tijekove i događaje u Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori: jučer, danas, sutra“. Kratak zaključak bi bio da je SPC, fenomen razočarenja, Crkva koja nikad nije postala do kraja Kristova već prizemna ljudsko-klerikalna organizacija. To najbolje svjedoči suradnja SPC-a i vrha srbijanske vlasti, što danas predstavlja živu teološku kontroverzu i što je odvuklo SPC na stranputicu svjetovnog potvrđivanja i dokazivanja.
Rezultat je historija krcata loših i nerijetko skandaloznih odluka od kojih se naš današnji vjerski i duhovni senzibilitet gnuša, jer smo upoznali veličinu nepovrjedivog dostojanstva koje svoj korijen ima u slici Božjoj i obnovljenoj slici Božjoj u Isusu Kristu.
SPC se krije iza iskrivljenih povijesnih neistina poput svetosavlja
Razna politička uvjetovanja doprinijela su tomu da SPC izbjegne kaznene mjere. Srpska pravoslavna crkva mora konačno biti razotkrivena i kažnjena za poticanje mržnje, zločine i laži a ne da uz pomoć srbijanskog režima podiže optužnice protiv onih koji ukazuju na njihova đavolska nedjela. Ukazivanjem ne presuđujemo SPC-u brljotinama i zločinima, nego smo posvećeni dijalogu iz koga bi trebalo da se učimo da se ne ponavljaju iste grješke. Javnost, naročito ona koja sebe naziva pravoslavnom, treba se što više oglašavati trijezno, kritički i argumentirano da bi se i samom SPC-u pomoglo da se u jednom trenutku razdvoji izopačeno bolesno tkivo od zdravog.
Sad smo tu gdje jesmo, naime, da Crkva koja se naziva Kristova (Hristova) koja za sebe ispovijeda da je sveta, jer je od Krista, pa riječ svetost koristi bez obzira na jedinoga Svetog, nego i u odnosu na svoje zemaljske strukture i položaje, dakle da Ona nije u stanju raskrinkati zastrašujuće zlo u sebi i među svojima, nego poput Sotone smišlja razne smicalice kako zlo prešutjeti, zataškati i dalje napastovati slabe i nezaštićene.
Crkveno činovništvo SPC-a u velikoj mjeri ne dokazuje svetost, jer ne blista Kristom u mislima, osjećajima, riječima, djelima i cijelim životom. Jasno se nazire koliko je pred SPC-om teološkoga rada da sve te stvari temeljno pretresu i nazovu pravim imenom.
SPC je zatvoren na jednom jeziku koji podržava jednu crkvenu rutinu koja često nije usklađena s Evanđeljem. Zato se SPC često poštapa i krije iza iskrivljenih historijskih neistina poput svetosavlja čime se negira da je Crkva sveta samo od Krista i ne može primati svetost od ljudi, kako se oni zvali i što u životu učinili.
Pedofilija
SPC je također predugo u grijehu pedofilije i seksualnog zlostavljanja. Seksualno zlostavljanje djece i mladih od strane svećenstva (sveštenstva) SPC-a je predvorje pakla. Otvaraju se ljudski ponori i dvostruki morali. Za mnoge je to vijest na koju nakon nekog vremena samo oguglaju, i na sve to počnu gledati ravnodušno. Za razliku od mnogih koji to samo proprate, žrtve taj zločin nose sa sobom cijeloga života i za njih se više ništa ne odvija normalno.
O seksualnom zlostavljanju unutar SPC-a postoje svjedočanstva od 70-ih godina prošlog vijeka do današnjih dana. Puno je primjera seksualnog zlostavljanja od strane svećenstva SPC-a i u Hrvatskoj. Jedan od primjera možete vidjeti u emisiji Kodex.
Svirepo ubojstvo djeteta
Mnogi među najodanijim i naj prisnijim sinovima SPC-a, svećenici i episkopi, počinili su ogavne i strašne seksualne zločine nad malenima koji u nebo vape za pravdom. Dugo je SPC potiskivao, prešućivao, zataškavao, odmahivao rukom i gurao pod tepih sve u povezanosti sa zlodjelima svećeničke pedofilije, ali joj se to sve obilo od glavu i rezultiralo gubitkom ugleda i časti. Što nisu uspjeli učiniti otvoreni neprijatelji SPC-a i velike neprijateljske ideologije, uspjeli su učiniti ponajbolji sinovi SPC-a.
Godine 1999. nakon dužeg seksualnog zlostavljanja, u manastiru Papraća, Bosna i Hercegovina, koji pripada Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi na svirep način lišen je života bogoslov Milić Blažanović. Svjedočanstvo o stradanju djeteta možete poslušati na poveznici ispod gdje o tomu govori jedan od očevidaca.
Pored svih dokaza, izjava svjedoka i medijskih istupa prava istraga nikad nije provedena, svjedoci i odgovorni nikada nisu ispitani, a obitelj pokojnog bogoslova nikad nije dobila nikakav odgovor niti bilo kakav papir ni od države ni od Srpske Pravoslavne Crkve.
Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi, koja se poziva, kako to zvuči ironično, na Božje poslanje, išla je na ruku duboka politička podijeljenost u Bosni i Hercegovini, tako da nadležnim tužiteljstvima u srpskom entitetu nije padalo na pamet da se dublje bave ovim događajem, a da su se time bavila tužiteljstva iz Sarajeva to bi izgledalo kao napad na SPC od strane islamskih fundamentalista.
To je ujedno i odgovor zašto se u Hrvatskoj uhićuju rimokatolički svećenici i biskupi dok pravoslavni svećenici prolaze bez ikakve kazne. Taj narativ da je to napad nekakvih ustaša na ugroženu srpsku manjinu samo im je dao dodatno vjetar u leđa, tako da u Hrvatskoj lagodno žive na račun građana Hrvatske svećenici SPC-a koji su sudjelovala u prikrivanju pedofilije i seksualnog zlostavljanja.
SPC je desetljećima remetilački faktor, čija je ratnohuškačka politika izazvala patnje mnogih. SPC prije podne može voditi famozne četnike, a popodne igrati kozaračko kolo po potrebi, a u međuvremenu može određivati Bogu komu da oprašta a komu ne. Izgubljena u svojih 9 krugova pakla Srpska Pravoslavna Crkva nalazi se pred historijskom prekretnicom, hoće li nestati ili će reformirana tražiti oprost ako ikomu više i bude trebala.
Bojan Jovanović, bivši đakon SPC-a, direktor NVO-a Mdinainternational, Beograd
