Portal Dokumentovano.ba nastavlja seriju feljtona o pravnim biserima sudije Svetlane Stevanović i njenoj saradnji s predsjednikom Općinskog suda u Tuzli, Muhamedom Tulumovićem. Ovaj tekst fokusira se na ključni problem – šta se dešava kada lične preferencije sudije i njihovo proizvoljno tumačenje vlastite uloge preuzmu primat nad profesionalnim obavezama i zaštitom prava građana?
U središtu ovog serijala feljtona je način na koji je sudija Stevanović ignorisala hitnost i važnost donošenja obavezujućih odluka, čime je pokazala zabrinjavajući nivo neosjetljivosti na posljedice po građane i pravni poredak.
Odluke u sudijskoj sferi ega
Dokumenti u posjedu našeg portala ukazuju na obrazac ponašanja u kojem profesionalna kritika ili zahtjevi stranaka za zakonito postupanje u postupku nailaze na zid ličnih uvjerenja sudije Svetlane Stevanović. Postavlja se pitanje – da li je sudijsko pravo na donošenje odluka postalo sredstvo za odbacivanje odgovornosti prema građanima?
Jedan od primjera koji razmatramo ukazuje da sudija Stevanović koristi, ili tačnije, izmišlja proceduralne razloge za odlaganje ili odbacivanje hitnih odluka, ignorišući njihovu važnost. Ovakav pristup direktno ugrožava osnovni princip pravosuđa – pravovremenost i efikasnost pravne zaštite.
Pravda u raljama sudijske subjektivnosti: Profesionalna analiza ili lični stavovi?
Sudija Stevanović očito doživljava profesionalnu kritiku ili ukazivanje na pravne propuste, koji su neminovnost (zato i postoji drugostepeni sud), kao napad na njen autoritet. Ovo bi bilo razumljivo kada bi kritika bila lična, ali u ovim slučajevima radi se o zahtjevima stranaka i interesima javnosti.
Da li sudijski sindrom S.S. pokazuje da je pravosuđe postalo sistem u kojem lične interpretacije imaju prednost nad objektivnim analizama? Na osnovu dostupnih dokumenata, čini se da je odgovor potvrdan. Takav pristup vodi ka rušenju osnovnih postulata pravde – nepristrasnosti i odgovornosti.
Uloga predsjednika suda Muhameda Tulumovića: Pravednik ili saveznik?
Ne možemo zanemariti ulogu predsjednika suda Muhameda Tulumovića, koji je svojim odlukama i apsurdnom priStrasnom podrškom sudiji Stevanović pokazao da je spreman ignorisati proceduralne i etičke standarde. Umjesto da osigura nepristrasnost i profesionalnost rada suda, njegova uloga se svodi na zaštitu ličnih interesa i opravdavanje odluka koje nemaju zakonsko utemeljenje.
Postavlja se pitanje – da li su predsjednik suda Tulumović i sudija Stevanović u ovom slučaju kolege u službi pravde ili saveznici u izbjegavanju odgovornosti i hranjenju svoga ega?
Najava narednih tekstova – slagalica se steže!
Ovo je tek dio slagalice koja se polako slaže. U narednim tekstovima nastavit ćemo istraživati kako se subjektivnost i neosjetljivost sudije Stevanović odražavaju na pravosudni sistem u cjelini. Fokusirat ćemo se na proceduralne odluke koje nisu donijele pravdu, već su služile kao paravan za lične interese.
Pratite nas dok nastavljamo da razotkrivamo priču o sudiji koja redefiniše šta znači biti nepristrasan i profesionalan – ali na štetu građana i samog pravosuđa.
Sutra: “Javni linč ili pravo na kritiku? Sudija Svetlana Stevanović pod lupom suda javnosti”
Prekosutra: “Sudija Svetlana Stevanović i predsjednik Muhamed Tulumović: Tandem u zaštiti ličnih interesa?”
Zakosutra: “Kada sudska stolica postaje tron: Ego sudije Svetlane Stevanović kao prepreka pravdi”
- “Kada predsjednik suda zaboravi svoju ulogu: Muhamed Tulumović kao zaštitnik sudije Svetlane Stevanović”
- “Hijerarhija ili paravan? Kako predsjednik Tulumović i sudija Stevanović koriste sistem za lične obračune”
- “Pravda na čekanju: Kada proceduralne greške postaju alat sudije Svetlane Stevanović”
- “Svetlana Stevanović: SUD I JA – Kada sudska funkcija postaje lični projekat”
…biće još! …potrajaće!
Vezani tekstovi:
Sudija Svetlana Stevanović: “Advokat me ponizio plasirajući građanima moje rješenje putem medija”
PRAVDA ILI POVRIJEĐENI PONOS: KAKO SUDIJA SVETLANA STEVANOVIĆ REDEFINIŠE “NEPRISTRASNOST”
