FIRME ZA NAPLATU DUGOVA: LEGALNO, A MOŽDA IPAK – NIJE!

U BiH je posljednjih godina sve veći broj građana suočen s intenzivnim pritiscima firmi za naplatu dugova, kao što su EOS MATRIX, B2 Kapital, Intrum i druge slične kompanije. Iako su njihovi poslovni modeli formalno u skladu sa zakonima, brojne pritužbe otvaraju pitanje – da li ovakva praksa ostaje u okvirima legalnog, ili zapravo prelazi u područje pravne zloupotrebe?

Dokumentovano.ba, kroz ovaj feljton, istražuje sivu zonu naplate dugova u BiH, gdje firme koriste pravni sistem kao sredstvo prisile i ostvarivanja profita na račun građana. Sve veći broj prijava građana govori o “pravnom nasilju”, uz pitanja koja nadležni organi i dalje ignorišu.

Legalna osnova poslovanja – izmišljanje rupe u zakonu?

Firme za naplatu dugova koriste odredbe Zakona o obligacionim odnosima BiH, koji omogućava vjerovnicima da svoje potraživanje prodaju trećim licima bez pristanka dužnika. Ove firme otkupljuju dugove po vrlo niskim cijenama – na primjer, dug od 10.000 KM može biti otkupljen za svega 2.000 KM – a zatim agresivno vrše naplatu punog iznosa uz dodatne troškove.

Na papiru, sve je legalno, ali u praksi dolazi do zloupotreba koje dužnike ostavljaju nezaštićenima. Mnogi građani nisu informisani da je njihov dug prodat, a kontaktiraju ih tek kada već prime prijetnje oduzimanjem imovine ili blokadom računa.

Prijetnje i pritisci: Gdje prestaje pravo, a počinje prisila?

Ove firme koriste metode koje mnogi opisuju kao legalizovani oblik reketiranja. Evo najčešćih metoda:

1. Učestali pozivi i prijetnje: Dužnici prijavljuju svakodnevne telefonske pozive u kojima im se prijeti tužbama, blokadom računa, zapljenom plata ili imovine. Mnogi građani, iz straha od sudskih procesa, pristaju na nepovoljne nagodbe.
2. Prijetnje hipotekom: Česti su slučajevi da firme pokušaju upisati hipoteku na nekretnine zbog relativno malih dugova. U pojedinim slučajevima, vrijednost duga iznosila je samo nekoliko hiljada KM, dok je upisana hipoteka ugrozila vlasništvo nad nekretninom.
3. Nepotpuna dokumentacija: Dužnici često nemaju jasnu informaciju o osnovu duga, kako je dug nastao ili na osnovu kojih kamata su im iznosi uvećani.
4. Nagodbe pod pritiskom: Pojedini dužnici prijavljuju da im je ponuđena “prilika” da riješe dug sporazumno, ali uz prijetnju otkazom nagodbe ako ne pristanu odmah.

Primjeri: Slučajevi iz prakse

• EOS MATRIX je, prema prijavama iz BiH, Hrvatske i Srbije, koristio metode gdje su dužnici primali prijetnje oduzimanjem imovine i plata, čak i u situacijama kada su pokušavali osporiti osnovanost duga.
• B2 Kapital je poznat po upisu hipoteka na nekretnine dužnika, čak i za relativno mala dugovanja.
• Intrum se često vezuje za naplatu potraživanja u vezi s telekomunikacionim dugovima, gdje građani prijavljuju da nisu imali priliku vidjeti dokumentaciju prije nego im je upućena prijetnja tužbom.

Da li je država saučesnik kroz pasivan odnos?

Jedan od ključnih problema je slaba pravna zaštita potrošača i nepostojanje jasnih ograničenja za firme za naplatu dugova. Zakoni formalno omogućavaju dužnicima da ospore dug, ali mnogi građani nemaju dovoljno znanja, vremena ili sredstava da bi se suprotstavili firmama s velikim pravnim resursima.

Institucije poput Agencije za zaštitu potrošača BiH često reagiraju tek kada građani podnesu prijavu, ali je pitanje koliko brzo i efikasno mogu pružiti zaštitu od ovih metoda. Takođe, sudovi su često preopterećeni, što dodatno otežava građanima pravnu borbu.

Pravne preporuke za građane: Kako se zaštititi?

1. Tražiti punu dokumentaciju: Dužnici imaju pravo tražiti od firmi za naplatu dugova sve relevantne dokumente, uključujući ugovor o otkupu duga i obračun troškova.
2. Podnijeti pritužbu Agenciji za zaštitu potrošača: U slučaju obmanjujućih metoda naplate ili nedostatka dokumentacije, građani mogu podnijeti prigovor Agenciji.
3. Podnošenje tužbe ili krivične prijave: Ako firma koristi prijetnje, moguće je pokrenuti tužbu za povredu prava ili podnijeti krivičnu prijavu.

Zaključak: Legalno, ali možda ipak – nije!

Firme za naplatu dugova formalno se, navodno, pridržavaju zakona, ali metode koje koriste često se svode na zloupotrebu pravnih rupa i zastrašivanje građana. Dok se ne uspostave jasna pravna ograničenja i bolji mehanizmi zaštite potrošača, BiH ostaje u riziku da pravno nasilje postane svakodnevna stvarnost.

Država mora prepoznati problem i reagovati, prije nego što još veći broj građana izgubi pravo na dostojanstvenu zaštitu od ovih praksi. Bez jasnih zakonskih intervencija, pravni sistem postaje alat za ostvarivanje profita na račun običnih ljudi.

Analiziramo u sljedećem nastavku: FIRME ZA NAPLATU DUGOVA: KAD ZAKON POSTANE SREDSTVO PRITISKA NA NAJSLABIJE