Dvadesetogodišnji novinar. Dva policajca. Jedan događaj. Dvije međusobno isključive izjave policajaca pod zakonskom obavezom da govore istinu
Piše: Dr. sc. Mirnes Ajanović
PRIJE NEGO ŠTO PROČITATE OVAJ TEKST, ZASTANITE NA TRENUTAK.
Zamislite da vaše dijete ima tek 20 godina.
Tek je zakoračilo u život.
Studira i radi kao novinar.
Dogodila se saobraćajna nezgoda u kojoj je učestvovao biciklista.
Odlazi na mjesto događaja kako bi fotografijom i informacijom upozorio građane na opasnosti u saobraćaju i obavio posao koji svakodnevno rade novinari širom Bosne i Hercegovine i svijeta.
Umjesto da se nakon obavljenog posla vrati kući motivisan da nastavi graditi svoju profesiju, vraća se sa osjećajem nelagode nakon neopravdanog policijskog postupanja, u kojem mu spominju oca, koji je takođe – novinar.
Podsjećam na tekst:
Zaboravlja na taj događaj.
A onda, deset mjeseci kasnije, dobija prekršajni nalog koji je sačinjen 22 dana nakon događaja.
Nakon toga slijedi višemjesečni prekršajni sudski postupak.
POZIVAM VAS DA SAMI (PRE)SUDITE
Danas vas ne pozivam da vjerujete meni.
Ne tražim da vjerujete novinaru.
Ne tražim da vjerujete ni svjedokinji koja je cijeli događaj posmatrala – i svjedočila pred sudom.
Tražim samo jedno.
Pročitajte šta su pred Općinskim sudom u Tuzli izjavila dvojica policijskih službenika MUP-a Tuzlanskog kantona i sami odgovorite na jedno jednostavno pitanje:
KOJI POLICAJAC PRED SUDOM NIJE GOVORIO ISTINU?
Radi se o službenom zapisniku sa glavnog pretresa održanog 09.07.2026. godine pred Općinskim sudom u Tuzli, u predmetu broj 32 0 Pr 488677 25 Pr.
POLICIJSKI SLUŽBENIK ARMIN MEHMEDOVIĆ
Službeni sudski zapisnik od 09.07.2026. godine – strana 5
Branilac:
„Da li ste Vi učestvovali na bilo kakav način u tom razgovoru sa okrivljenim?“
Svjedok policajac Armin Mehmedović:
„Naravno da jesam, on je izražavao javno negodovanje, mi smo mu lijepo rekli da ima pravo da negoduje, prethodno mu je predočeno šta je uradio.“
Branilac:
„Navodite da ste i vi govorili da okrivljenim, da li ste i vi okrivljenom prezentirali da je počinio prekršaj?“
Svjedok policajac Armin Mehmedović:
„Jesam. Rekao sam mu: prošao si kroz crveno svjetlo, na šta je on negodovao i imali smo raspravu.“
Dakle, policijski službenik Armin Mehmedović pred Sudom tvrdi da je:
– učestvovao u razgovoru;
– razgovarao sa Ajasom Alispahićem;
– lično mu rekao da je prošao kroz crveno svjetlo;
– sa njim vodio raspravu zajedno sa drugim policajcem.
POLICIJSKI SLUŽBENIK EMIR PANDUR
Službeni sudski zapisnik od 09.07.2026. godine – strana 11
Branilac:
„Šta je bilo sa drugim policajcem tokom cijelog ovog razgovora sa okrivljenim?“
Svjedok policajac Emir Pandur:
„Pošto sam u lijevoj ruci držao rokovnik i upisivao podatke sa lične karte nisam mogao tokom cijelog vremena vidjeti sve radnje koje je kolega obavljao.“
Branilac:
„Da li to znači da je dok ste obavljali razgovor sa okrivljenim kolega vršio regulaciju saobraćaja?“
Svjedok policajac Emir Pandur:
„Najvjerovatnije jeste vršio regulaciju saobraćaja jer smo iz istog razloga i bili tu.“
Branilac:
„Dakle, Vi ste bili sami sa okrivljenim?“
Svjedok policajac Emir Pandur:
„Drugi policajac nije bio tu tokom legitimacije okrivljenog i uzimanja podataka.“
Branilac:
„Da li to znači da ste samo Vi sa okrivljenim obavljali razgovor?“
Svjedok Emir Pandur:
„Da.“
Dakle, policijski službenik Emir Pandur pred Sudom tvrdi da je:
– razgovor sa novinarom vodio isključivo on;
– drugi policijski službenik nije bio prisutan tokom legitimacije i uzimanja podataka;
– na izričito pitanje branioca odgovorio da je razgovor sa okrivljenim vodio samo on.
JEDAN OD POLICAJACA NE GOVORI ISTINU PRED SUDOM
Iz ova dva službena sudska iskaza proizlazi da jedan od policijskih službenika ne govori istinu o istoj službenoj radnji.
Jedan policijski službenik tvrdi da je bio prisutan sa drugim policajcem kada je novinaru saopštavano da je, navodno, počinio prekršaj prelaska pješačkog prijelaza na crveno svjetlo.
Posebno podsjećam da su oba policijska službenika pred Sudom izjavila da su u tom trenutku regulisala saobraćaj na raskrsnici. To znači da se saobraćaj odvijao prema naredbama policijskih službenika, a ne prema svjetlosnoj signalizaciji.
Policajac Armin Mehmedović tvrdi da je bio prisutan:
„Naravno da jesam.“
„Jesam. Rekao sam mu: prošao si kroz crveno svjetlo.“
Drugi policajac Emir Pandur tvrdi:
„Drugi policajac nije bio tu tokom legitimacije okrivljenog i uzimanja podataka.“
Na pitanje da li je razgovor sa okrivljenim vodio samo on – odgovara:
„Da.“
To nisu različita mišljenja.
To nisu različita pravna tumačenja.
To nisu različita sjećanja na nevažnu okolnost.
Radi se o istoj službenoj radnji, istom razgovoru i istom trenutku.
To su dvije međusobno suprotne izjave o istoj službenoj radnji.
PITANJE ZA GRAĐANE BOSNE I HERCEGOVINE
Neću donositi zaključak umjesto javnosti.
Neću nikoga unaprijed optuživati.
Ali postavljam pitanje koje proizlazi isključivo iz službenih sudskih zapisnika:
AKO JEDAN POLICAJAC TVRDI DA JE ZAJEDNO SA DRUGIM POLICAJCEM RAZGOVARAO SA MLADIM NOVINAROM I LIČNO MU SAOPŠTIO PREKRŠAJ, A DRUGI TVRDI DA JE RAZGOVOR VODIO ISKLJUČIVO ON I DA DRUGI POLICAJAC NIJE BIO PRISUTAN – KOJI POLICAJAC PRED SUDOM NIJE GOVORIO ISTINU?
Sud će donijeti svoju odluku.
Ali građani imaju pravo da vide šta piše u službenim sudskim zapisnicima i sami zauzmu vrijednosni sud o događaju.
OVO JE TEK PRVA KONTRADIKCIJA – NAREDNIH DANA JAVNOST ĆE VIDJETI CIJELU ISTINU IZ SUDSKIH ZAPISNIKA
Ovo je samo prvi u nizu tekstova zasnovanih isključivo na službenim sudskim zapisnicima Općinskog suda u Tuzli.
U narednim objavama biće predstavljene nove međusobne kontradikcije u iskazima policijskih službenika, kao i poređenje tih iskaza sa iskazima dvadesetogodišnjeg novinara, svjedokinje i drugim izvedenim dokazima.
Biće i analizirana i Službena zabilješka policijske službenice Amile Šećerbegović, kao i okolnost da se nakon naprijed prezentiranih kontradiktornosti sa pretresa od 9.7.2026. godine ista objavljuje 16.7.2026. godine, četiri dana pred završni pretres 20.7.2026. godine.
Da li se radi o pokušaja uticaja na sud zbog evidentnog neistinitog svjedočenja jednog od policajaca ili o mnogo kompleksnijoj zloupotrebi službene policijske ovlasti u saradnji sa licem koje je na međunarodnoj potjernici i „novinarkom“ SDA – o tome će nakon prezentiranja činjenica i dokaza POSKOK-u odlučivati i građani.
Kada se utvrdi da je jedan od policajaca svjesno dao neistinit iskaz pod zakletvom, takvo postupanje može predstavljati krivično djelo davanja lažnog iskaza iz člana 348. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, za šta je predviđena kazna zatvora do tri godine, jer je iskaz dat pod upozorenjem sudije da davanje lažnog iskaza podliježe krivičnom procesuiranju.
SUD JAVNOSTI
Građani Bosne i Hercegovine neće biti pozivani da vjeruju bilo kome.
Ni meni.
Ni policiji.
Ni okrivljenom.
Ni svjedokinji cijelog događaja.
Biće pozvani da čitaju službene sudske zapisnike i dokaze izvedene pred Sudom.
Jer dokazi govore glasnije od bilo čijih tvrdnji.