SUD JAVNOSTI – KAMPUS OD 700 MILIONA KM BEZ DOVOLJNO STUDENATA
Posljednji tekst o namjeri SDA vlasti u Tuzlanskom kantonu da u projekat „Kampus“ usmjeri iznos koji se procjenjuje i do 700 miliona KM objavili smo 12. jula.
Autor: Dokumentovano.ba
U međuvremenu su se otvorile brojne druge teme koje su zahtijevale pažnju javnosti, uključujući dogodovštine Anise Mahmutović, njenog advokata i njenog AI cuke.
Sada se vraćamo pitanju koje je preveliko da bi bilo zaboravljeno: 700 miliona KM javnog novca i šta bi građani Tuzlanskog kantona mogli dobiti za taj novac.
DA LI STE SDA DALI PRAVO DA OVAKO RASPOREĐUJE VAŠ NOVAC?
Kada građanin kupi hljeb, plati PDV.
Kada primi platu, plaća poreze i doprinose.
Kada registruje automobil, plaća naknade.
Kada privrednik ostvari dobit, plaća porez.
Od tog novca nastaje Budžet Tuzlanskog kantona.
To nije novac SDA.
To nije novac Vlade TK.
To nije novac premijera niti ministara.
To je novac građana, a vlast je samo dobila pravo i obavezu da njime upravlja u njihovom najboljem interesu.
Budžet Tuzlanskog kantona za 2026. godinu planiran je u ukupnom iznosu od 951.963.261 KM, dok su sami planirani prihodi 775.361.455 KM.
Zato poređenje postaje zapanjujuće:
700 miliona KM, koliko se procjenjuje projekat „Kampus“, iznosi više od 90 posto svih planiranih godišnjih prihoda Tuzlanskog kantona.
To više nije samo pitanje jednog građevinskog projekta.
To je pitanje prioriteta razvoja cijelog Kantona.
700 MILIONA KM MOŽE ODREDITI KAKO ĆE TK IZGLEDATI ZA 20 ILI 30 GODINA
Sedam stotina miliona KM nije nekoliko zgrada.
To je razvojni potencijal cijelog Tuzlanskog kantona.
Tim novcem mogu se obnavljati i graditi škole, vrtići, bolnički kapaciteti, domovi zdravlja, regionalni putevi, vodovodi, kanalizacione mreže, sportske dvorane, industrijske zone i naučno-tehnološki centri.
Mogu se snažnije pomagati privreda i poljoprivreda.
Mogu se stvarati nova radna mjesta.
Mogu se povećavati stipendije i ulaganja u mlade.
Može se stvarati Kanton iz kojeg mladi neće odlaziti zato što negdje drugo traže ono što im vlast ovdje nije omogućila.
Zato 700 miliona KM nije samo cijena „Kampusa“. Cijena su i sve druge razvojne prilike kojih bi se Tuzlanski kanton mogao odreći zbog jednog projekta.
PRETVORIMO 700 MILIONA KM U ONO ŠTO GRAĐANI RAZUMIJU
Broj od 700 miliona KM zvuči apstraktno dok se ne pretvori u ono što građani svakodnevno trebaju.
Za takav iznos moguće je finansirati ogromna ulaganja u:
- obnovu i izgradnju škola i vrtića;
- rekonstrukciju bolničkih kapaciteta i domova zdravlja;
- savremenu medicinsku opremu i bolju dijagnostiku;
- regionalne i lokalne puteve;
- vodosnabdijevanje i drugu komunalnu infrastrukturu;
- modernizaciju postojećih fakulteta Univerziteta u Tuzli;
- podsticaje privredi i otvaranje novih radnih mjesta;
- poljoprivredu i domaću proizvodnju hrane;
- stipendije i programe zapošljavanja mladih;
- pomoć porodicama, penzionerima, borcima i socijalno ugroženim građanima;
- stotine razvojnih projekata raspoređenih širom Tuzlanskog kantona.
Isti novac ne može biti potrošen dva puta.
Ako ode u preskupe zidove Kampusa, nema ga za bolnicu.
Nema ga za školu.
Nema ga za put.
Nema ga za privredu.
Nema ga za radno mjesto.
Nema ga za mladog čovjeka kojem treba razlog da ostane ovdje.
UNIVERZITET TREBA MILIONE – ALI ZA STUDENTE, ZNANJE I MODERNIZACIJU
Pitanje nije treba li ulagati u Univerzitet u Tuzli.
Treba. I to ozbiljno.
Ali ulaganje u Univerzitet ne mora značiti izgradnju potpuno novog kompleksa vrijednog stotine miliona KM.
Postojeći fakulteti mogu se temeljno rekonstruisati, energetski obnoviti, digitalizovati i opremiti savremenim laboratorijama, amfiteatrima, bibliotekama i naučnoistraživačkom opremom.
Studentima nisu potrebni skupi zidovi radi zidova.
Potrebni su im kvalitetni profesori, savremena oprema, laboratorije, nauka i uslovi studiranja koji ih pripremaju za budućnost.
Ako se isti obrazovni cilj može ostvariti modernizacijom postojećih kapaciteta za višestruko manje novca, onda javnost ima pravo pitati:
Zašto SDA vlast bira skuplju opciju?
A NAJVAŽNIJE PITANJE TEK DOLAZI: ZA KOGA SE GRADI?
Svaki ozbiljan investitor prije nego što uloži novac pita koliko će ljudi koristiti ono što gradi.
Kod „Kampusa“ pitanje je jednostavno:
Koliko će tamo biti studenata?
Ako broj studenata opada, ako je mladih sve manje i ako postojeći univerzitetski kapaciteti nisu potpuno iskorišteni, onda vlast mora javnosti pokazati računicu na osnovu koje opravdava investiciju od stotina miliona KM.
Ne politički slogan.
Ne propagandnu prezentaciju.
Nego brojke.
Koliko studenata?
Koliko kvadratnih metara po studentu?
Koliko košta izgradnja?
Koliko će godišnje koštati održavanje?
Koliko bi koštala modernizacija postojećih objekata?
I najvažnije:
šta građani dobijaju za razliku od nekoliko stotina miliona KM?
SDA RASPOREĐUJE NOVAC KOJI JOJ NE PRIPADA
Vlade dolaze i odlaze.
Političke stranke pobjeđuju i gube izbore.
Ali krediti ostaju.
Kamate ostaju.
Troškovi održavanja ostaju.
A propuštene razvojne prilike teško se vraćaju.
Zato vlast nema pravo budžet tretirati kao politički plijen niti jedan projekat pretvarati u prioritet bez uvjerljivog dokaza da je upravo takvo ulaganje najbolji mogući način korištenja novca građana.
700 miliona KM zahtijeva 700 miliona KM vrijedno obrazloženje.
RAČUN NEĆE PLATITI ONI KOJI SU ODLUKU DONIJELI
Ako se jednog dana pokaže da za ogromni Kampus nema dovoljno studenata…
ako veliki dio objekata ostane nedovoljno iskorišten…
ako troškovi održavanja postanu novo opterećenje budžeta…
posljedice neće trajati jedan mandat.
Trajat će decenijama.
I račun neće biti ispostavljen političkoj stranci.
Bit će ispostavljen građanima Tuzlanskog kantona.
Kroz propuštene bolnice.
Propuštene škole.
Propuštene puteve.
Propuštena radna mjesta.
Propuštene investicije.
I kroz mlade ljude koji će svoju budućnost potražiti negdje drugo.
700 MILIONA KM NIJE SAMO CIJENA KAMPUSA – TO JE CIJENA SVEGA ŠTO ZBOG NJEGA MOŽDA NEĆE BITI IZGRAĐENO
Zato ovo nije rasprava između onih koji jesu i onih koji nisu za Univerzitet u Tuzli.
Univerzitet treba razvijati.
Ali javnost ima pravo pitati može li se modernizacijom postojećih fakulteta studentima osigurati vrhunski standard za višestruko manje novca.
A potom postaviti pitanje koje SDA vlast ne bi smjela izbjeći:
Zašto gotovo iznos jednak jednogodišnjim prihodima Tuzlanskog kantona koncentrisati u jedan projekat ako se stotinama miliona KM razlike mogu modernizovati zdravstvo i obrazovanje, graditi putevi i vrtići, pomoći privreda i poljoprivreda i stvoriti bolji život građanima širom Kantona?
Budžet nije novac SDA.
Budžet nije novac Vlade.
Budžet je novac građana.
I zato građani imaju pravo znati ne samo koliko će „Kampus“ koštati, nego i šta će sve zbog njega možda izgubiti.
Jer 700 miliona KM nije samo cijena jednog projekta. To je cijena svih drugih projekata koji zbog te odluke možda nikada neće biti realizovani.