Piše: dr. sc. Mirnes Ajanović, doktor pravnih nauka i predsjednik Komisije za ljudska prava GVT
UVOD: KREATIVNOST ILI OČAJ U PRAVOSUDNIM STRATEGIJAMA?
Nedavni pravni potezi sutkinje Samire Šljivić, postupajuće sudije u predmetu Evropskog univerziteta “Kallos” Tuzla, uvode nas u novu dimenziju pravosudne prakse u kojoj se granica između ozbiljnosti i komičnosti opasno zamućuje.
Sutkinja, suočena s nametnutim obavezama od strane advokata i izazovima u vođenju predmeta, odlučuje da traži vlastito izuzeće, navodeći kako bi “sudila sama sebi”, što je, priznat ćete, rijetko viđena pravna inovacija.
NEPRISTRASNOST NA TESTU SARKAZMA
Dana 30.12.2024. godine, predsjednik Općinskog suda u Tuzli donosi rješenje kojim odbija zahtjev sutkinje Samire Šljivić za izuzeće u predmetu Evropskog univerziteta “Kallos” (brojevi predmeta: 32 0 P 476886 24 P i 32 0 P 476886 24 Mo). U obrazloženju se navodi kako je sutkinja izrazila zabrinutost da bi “sudila sama sebi” zbog navoda tužbe, privremenih mjera i mjera osiguranja.
U ozbiljnoj pravnoj analizi, ovaj argument zvuči kao pokušaj izbjegavanja odgovornosti s namjerom pravnog bježanja iz predmeta, dok u komičnoj perspektivi nudi uvid u kreativnost pravosudnog izraza da sudija neće da „sudi sama sebi“.
Još zanimljivije, njen zahtjev je isti dan ekspresno je odbijen od strane predsjednika Općinskog suda u Tuzli, dr. sci. Muhameda Tulumovića.
NAKNADNA PRAVNA PAMET – NADLEŽAN JE DRUGI SUD
Istog dana, sutkinja Šljivić, vidno “nepovrijeđena” odbijanjem njenog zahtjeva, upućuje Kantonalnom sudu u Tuzli prijedlog za delegaciju predmeta drugom sudu, pozivajući se na članove 49. i 50. Zakona o parničnom postupku FBiH. Očigledno, isti dan dolazi do spoznaje kako je “pravično” da drugi sud odlučuje o njenom predmetu.
Šta stoji iza ovih postupaka? Da li je riječ o pokušaju bijega iz nezgodne pravne situacije i odgovornosti, manipulaciji pravdom ili jednostavno novoj strategiji odugovlačenju donošenja privremene mjere koja bi studentima i profesorima omogućila nastavak rada univerziteta?
SUDIJA “SUDI SAMA SEBI”: PRAVNI ARGUMENT ILI POKUŠAJ BIJEGA?
Sutkinjin zahtjev za izuzeće temelji se na tvrdnji da bi zbog “okolnosti koje dovode u sumnju nepristrasnost” njen nastavak vođenja predmeta značio da “sudi sama sebi”. Predsjednik suda je ovaj zahtjev odbio: „Navodi sutkinje Samire Šljivić, da bi postupanjem u ovom predmetu, proizilazilo kao da ‘sudi sama sebi’ se ne mogu prihvatiti osnovanim“.
Ipak, prav(n)o pitanje ostaje: da li je sudija Samira Šljivić konačno shvatila posljedice nesluženja zakonima ili je riječ o manevru osmišljenom da ponovo izbjegne donošenje odluke o privremenoj mjeri osiguranja?
Na kraju krajeva, radi se o jednostavnom zadatku – omogućiti nastavak rada univerziteta do završetka sudskog postupka. Odluka koja ne škodi nikome osim, čini se, interesima onih koji stoje iza pokušaja uništenja univerziteta.
DRUGI ČIN – BJEŽANJE KROZ DELEGACIJU: ODGOVORNOST ILI ODUGOVLAČENJE?
Nakon odbijanja zahtjeva za izuzeće, slanje zahtjeva za delegaciju predmeta Kantonalnom sudu u Tuzli, moglo bi se tumačiti kao pokušaj “osiguranja pravičnosti”. Međutim, kada uzmemo u obzir kontekst – uključujući formiran krivični predmet protiv sudije Šljivić, uz ministra Ahmeda Omerovića i građevinskog inspektora Edina Skenderovića i njihovih saradnika, zbog čega je i formiran predmet organizovane kriminalne grupe, plus produžena krivična djela – postavlja se pitanje ili odgovor: da li je cilj delegacije skretanje pažnje s vlastitih odgovornosti?
PRAVDA ILI NOVA MANIPULACIJA?
Da li je zahtjev za izuzeće samo još jedan čin u pravosudnoj tragikomediji s ciljem manipulacije pravdom? Uzimajući u obzir da je Tužilaštvo Tuzlanskog kantona već iniciralo istrage formiranjem krivičnih predmeta, po nalozima Federalnog tužilaštva i Državne agencije za istrage i zaštitu, uključujući i dodatne aktivnosti SIPA-e, te zahtjeve za angažman Obavještajno-sigurnosne agencije BiH (OSA) za otkrivanje cijele organizovane kriminalne grupe sa nalogodavcima – motivacija iza delegacije postaje još sumnjivija.
DA LI JE IZA MOTIVA SUDIJE SAMIRE ŠLJIVIĆ – I/ILI OSVETA?
Dok sutkinja pokušava izbjeći da “sudi sama sebi” ili traži izlaz iz neugodne pravne situacije, stvarni gubitnici su studenti i profesori Evropskog univerziteta “Kallos”.
Zbog nezakonitog oduzimanja licence, studenti su ostali i bez nastave ali i bez zdravstvenog osiguranja usred zime, a profesori bez mogućnosti obavljanja nastavnih aktivnosti.
Da li je ovo samo slučajna posljedica ili osveta vlasniku koji nije htio “prodati univerzitet ni po koju cijenu”?
Sutkinja, možda ima neraščišćene račune s akademskim svijetom, jer je, moguće, teško završila pravni fakultet, pa možda u ovim postupcima vidi priliku za “osvetu”. Da li je to razlog zašto bi odugovlačenje donošenja privremene mjere osiguranja moglo biti njen modus operandi?
PRAVOSUDNI CIRKUS U REŽIJI SUDIJE
Jasno je da su svi sudionici ove pravosudne farse svjesni svojih postupaka. Nažalost, pravda ne bi trebala biti cirkus. Prava studenata, profesora i cjelokupne akademske zajednice ne mogu biti moneta za potkusurivanje.
ZAKLJUČAK: PRAVDA JE SPORIJA OD MAHINACIJA, ALI NE I DOSTIŽNA
U ovom pravosudnom teatru, jasno je jedno: istina je neumoljiva. Potezi sutkinje Šljivić ne mogu trajno odgoditi pravdu. Komisija za ljudska prava GVT će nastaviti pratiti ovaj predmet, podržavati zakonite zahtjeve za pravdu i osigurati da prava studenata i profesora ne budu moneta za potkusurivanje u političko-pravosudnim i mafijaškim igrama, ili bilo koga drugog ili drugih u bilo kakvoj situaciji kršenja pravde, bez obzira o kome se radilo.
Pravda mora biti temelj svakog društva, a pokušaji njenog izigravanja kroz manipulaciju ili birokratska odugovlačenja samo dodatno urušavaju povjerenje građana u pravni sistem.
Za kraj, ostaje pitanje za razmišljanje: Da li je pravosudni sistem postao arena za lične osvete ili još jedan instrument u rukama interesnih grupa? Odgovor ćemo dobiti uskoro – ali i rješenja kroz SUD JAVNOSTI!
Dva priloga:
– Rješenje predsjednika Općinskog suda u Tuzli
Bosna i Hercegovina
Federacija Bosne i Hercegovine
Tuzlanski kanton
OPĆINSKI SUD U TUZLI
Broj: 032-0-Su-3-24-000 066
Tuzla, 30.12.2024. godine
Općinski sud u Tuzli, po predsjedniku suda dr. sci. Muhamedu Tulumoviću, odlučujući o zahtjevu postupajuće sutkinje Samire Šljivić od postupanja u tužitelja Evropski univerzitet „Kallos“ Tuzla, ul. XVIII hrvatske brigade br. 8, Grad Tuzla, zastupan po punomoćniku Mirnes Ajanović, advokat iz Tuzle protiv tuženog Tuzlanski kanton – Općinski sud u Tuzli, zastupan po Kantonalnom pravobranilaštvu Tuzlanskog kantona Tuzla, radi utvrđivanja diskriminatornog postupanja Općinskog suda u Tuzli, dana 30.12.2024. godine, donio je
RJEŠENJE
ODBIJA SE ZAHTJEV za izuzeće sutkinje Samire Šljivić od postupanja u predmetu ovog suda broj: 32 0 P 476886 24 P i 32 0 P 476886 24 Mo.
Obrazloženje
U pravnoj stvari tužitelja Evropski univerzitet „Kallos“ Tuzla, ul. XVIII hrvatske brigade br. 8, Grad Tuzla, zastupan po punomoćniku Mirnes Ajanović, advokat iz Tuzle protiv tuženog Tuzlanski kanton – Općinski sud u Tuzli, zastupan po Kantonalnom pravobranilaštvu Tuzlanskog kantona Tuzla, radi utvrđivanja diskriminatornog postupanja Općinskog suda u Tuzli, koji postupak se provodi pred sutkinjom Samirom Šljivić pod brojem: 32 0 P 476886 24 P i 32 0 P 476886 24 Mo, postupajuća sutkinja je dana 30.12.2024. godine dostavila zahtjev za izuzeće. U navedenom zahtjevu ističe da imajući u vidu činjenicu koja proizilazi iz navoda tužbe, privremene mjere i mjere osiguranja da se isto odnosi na postupanje sudije Svjetlane Stevanović, a kako je i ona kao postupajući sudija u postupku po mjeri osiguranja i tužbi tužitelja Evropski univerzitet „Kallos“ Tuzla iz oblasti diskriminacije BiH, smatra da je zahtjev za izuzeće opravdan, a sve u smislu odredbe člana 357. stav 2. Zakona o parničnom postupku FBiH, obzirom da se radi o postojanju okolnosti koje dovode u sumnju nepristrasnost sudije u postupanju po navedenom predmetu, te da u ovom trenutku postoje okolnosti koje predstavljaju relevantan razlog da se udovolji podnesenom zahtjevu, jer bi se radilo o situaciji „da postupajuća sudija sudi sebi“.
Odlučujući o postavljenom zahtjevu, nakon izvršenog uvida u spis, utvrđeno je da je isti neosnovan iz sljedećih razloga:
Odredbom člana 357. stav 2. ZPP-a FBiH propisano je da sudija može biti izuzet ako postoji sumnja u njegovu nepristrasnost. Nepristrasnost sudije je osnovni uslov objektivnog suđenja, te zakonitog donošenja odluke, a koji su zahtjevi postavljeni i članom 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Da bi se zaista i ostvario razlog za pristrasnost potreban je, ne samo dokaz postojanja razloga za izuzeće, već i dokaz da taj razlog u konkretnom slučaju ugrožava nepristrasnost sudije.
Nepristrasnost uobičajeno podrazumijeva izostanak predrasude ili pristranosti, a njeno se postojanje, odnosno nepostojanje, može provjeriti na različite načine. Prema stalnoj sudskoj praksi Evropskog suda za ljudska prava, postojanje nepristranosti u smislu člana 6. stav 1. mora biti utvrđeno prema subjektivnom testu, pri čemu se mora uzeti u obzir lično uvjerenje i ponašanje konkretnog sudije, to jest, da li je sudija imao neke lične predrasude ili pristranosti u konkretnom predmetu, te isto tako prema objektivnom testu, to jest treba utvrditi je li sam sud, i, između drugih vidova, i njegov sastav, nudio dovoljno garancija, kako bi se isključila svaka legitimna sumnja u pogledu njegove nepristranosti (vidi, inter alia, presudu Fey v. Austria od 24. februara 1993., Serija A br. 255, str. 12, stavovi 27., 28. i 30.; predmet Wettstein v. Switzerland, br. 33958/96, stav 42., ECHR 2000-XII).
Analizirajući razloge koji se navode u zahtjevu za izuzeće postupajuće sutkinje, ovaj sud smatra da ne postoji valjan razlog za izuzeće postupajuće sutkinje u predmetnoj pravnoj stvari, jer razlozi koje je postupajuća sutkinja navela, a koji se odnose na činjenicu da se navedeni postupak odnosi na postupanje sudije Svjetlane Stevanović, a da je postupajuća sutkinja donijela odluku u drugom postupku po mjeri osiguranja i tužbi tužitelja Evropski univerzitet „Kallos“ Tuzla, ne predstavljaju razlog za izuzeće sutkinje u smislu člana 357. stav 2. ZPP-a F BiH, obzirom da se radi se o novom predmetu, sa istim tužiteljem ali sa drugom tuženom stranom, i radi drugog osnova. U konkretnom slučaju je utvrđeno da ne postoji nivo individualizacije i kauzalne veze postupajuće sutkinje u odnosu na stranke, te da postoji dovoljno procesnih jemstava koja isključuju legitimnu sumnju u nepristrasnost postupajućeg sudije. Navodi sutkinje Samire Šljivić, da bi postupanjem u ovom predmetu, proizilazilo kao da “sudi sama sebi” se ne mogu prihvatiti osnovanim, imajući u vidu naprijed navedeno.
Na temelju navedenog, izjave sutkinje čije se izuzeće traži, te uvida u spis, a u skladu sa članom 359. stav 1. i 4. ZPP-a F BiH odlučeno je kao u izreci rješenja.
POUKA: Protiv ovog rješenja nije dozvoljena posebna žalba.
Predsjednik suda
Dr. sci. Muhamed Tulumović
– Sudija Samira Šljivić: Dostava kompletnog spisa radi odlučivanja o prijedlogu za delegaciju
BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
TUZLANSKI KANTON
OPĆINSKI SUD U TUZLI
Broj: 32 0 P 476886 24 P i 32 0 P 476886 24 Mo
Tuzla, 30.12.2024. godine
KANTONALNOM SUDU U TUZLI
PREDMET: Dostava kompletnog spisa radi odlučivanja o prijedlogu za delegaciju
Dana 27.12.2024. godine u 15:15 sati kod ovog suda zaprimljena je tužba sa prijedlogom za donošenje privremene mjere i mjere osiguranja po Zakonu o zabrani diskriminacije BiH predlagača osiguranja – tužitelja Evropskog univerziteta „Kallos“ Tuzla zastupan po punomoćniku Mirnes Ajanović, advokat iz Tuzle protiv protivnika osiguranja – tuženog Tuzlanski kanton – Općinski sud u Tuzli zastupani po Kantonalnom pravobranilaštvu TK Tuzla.
Nakon izvršenog uvida u spis proizišlo je da je predmet spora utvrđivanje diskriminatornog postupanja Općinskog suda u Tuzli u postupku koji je vođen pred ovim sudom a u kojem je postupala sudija ovog suda Svetlana Stevanović.
Imajući u vidu činjenicu da je na strani protivnika osiguranja/tuženog označen Općinski sud u Tuzli, da se predmet spora odnosi konkretno na postupanje Općinskog suda u Tuzli u predmetu broj 32 0 P 474281 24 Mo 2, a da je tužba sa prijedlogom za donošenje privremene mjere i mjere osiguranja zaprimljena na postupanje Općinskom sudu u Tuzli, mišljenje suda jeste, da je shodno odredbama člana 49. i člana 50. stav 1. Zakona o parničnom postupku F BiH („Sl. novine F BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) potrebno odrediti od strane Kantonalnog suda u Tuzli kao neposredno višeg suda drugi stvarno nadležni sud sa njegovog područja za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari obzirom da za to postoje opravdani razlozi, te Vam se s toga dostavlja kompletan spis radi odlučivanja po prijedlogu za delegaciju Općinskog suda u Tuzli.
Sudija
Samira Šljivić
