Pravosudna nepravda u Tuzli: Sramotan propust sudija Šljivić i Stevanović
Sudije Općinskog suda u Tuzli, Svetlana Stevanović, a posebno Samira Šljivić, postale su sinonim za neodgovorno pravosuđe koje svojim postupcima direktno ugrožava prava studenata i akademske zajednice, a javnosti ćemo prezentirati i druge slučajeve, kada nam predsjednik Općinskog suda u Tuzli dostavi sve njihove poništene odluke od viših sudova. Njihova odluka – ili, tačnije, nedostatak odluke – u slučaju Evropskog univerziteta “Kallos” Tuzla razotkrila je svu brutalnost pravosudnog odugovlačenja koje je studente ostavilo bez nastave, ispita, diploma, pa čak i zdravstvenog osiguranja.
Pravosudna paraliza: Zašto su sudije ignorisale zakon?
Sudija Samira Šljivić još 8. novembra 2024. godine zaprimila je zahtjev za odlaganje izvršenja rješenja ministra Ahmeda Omerovića, dok je Svetlana Stevanović isti zahtjev ignorisala od 15. novembra 2024. godine. Ni jedna ni druga sudija nisu vidjele ono što su tri sudije Kantonalnog suda u Tuzli jasno utvrdile u roku od tri dana – osnovanost, zakonitost i neophodnost privremene mjere osiguranja. Da su postupile zakonito, ovaj slučaj mogao je biti riješen već sredinom novembra, izbjegavajući dvomjesečnu agoniju za studente i akademsku zajednicu, ali i za sudije.
Kantonalni sud u Tuzli: Svjetionik pravde u Tuzli
Za razliku od svojih koleginica u Općinskom sudu, tročlano vijeće Kantonalnog suda u Tuzli pokazalo je šta znači profesionalno i zakonito postupanje. U rekordnom roku od tri dana, donijeli su jedinu moguću odluku – odlaganje izvršenja spornog rješenja, koje nije nanijelo nikakvu štetu javnom interesu, ali je spriječilo dalje pravosudno nasilje nad studentima i univerzitetom.
Da li su sudije Šljivić i Stevanović sramota?
Postavlja se pitanje: kako sudije Šljivić i Stevanović mogu opravdati svoje postupke? Da li ih je sramota ili ih je, kako narod kaže, “baš briga – obraz đon”? Njihova pasivnost nije samo profesionalni propust već i moralni debakl. Odluka da ignorišu očigledne činjenice, dokaze i zakon jasno ukazuje na nepoštovanje prema pravdi, javnosti i osnovnim pravima studenata.
Zakon je obaveza, a ne opcija
Sudije nemaju pravo na manipulaciju zakonom. Njihova dužnost je da donesu zakonitu odluku, a ne da odgađaju pravdu na štetu onih koji su već u teškoj situaciji. Ignorisanje zahtjeva za privremenom mjerom osiguranja od strane sudija Šljivić i Stevanović nije samo pravosudna greška – to je primjer institucionalne nepravde koja se ne smije tolerisati.
Poruka za budućnost
Sudije Kantonalnog suda u Tuzli pokazale su da je pravda dostižna kada se sudi zakonito, profesionalno i nepristrano. Njihova odluka je svjetionik nade u pravosudni sistem koji je predugo trpio nesposobnost i opstrukcije pojedinaca poput Šljivić i Stevanović.
