Dokument koji je izdalo samo Udruženje BH novinari potvrđuje da novinar može odgovarati za vlastitu, ali i za prenesenu klevetničku tvrdnju, dok Deklaracija Vijeća Evrope političarima izričito priznaje ista pravna sredstva kao privatnim licima – zašto onda tužba Mirnesa Ajanovića automatski postaje SLAPP, politički pritisak, zastrašivanje i nasilje?
SUD JAVNOSTI – PROTIV ZLOUPOTREBA NOVINARSTVA
KOMENTAR UREDNIKA
Autor: Danijel Senkić, novinar i glavni i odgovorni urednik portala Dokumentovano.ba
RASKRINKAVANJE
Za razumijevanje ovog predmeta nije potrebno prihvatiti stavove Mirnesa Ajanovića niti portala Dokumentovano.ba.
Dovoljno je pročitati dokumente koje su objavili Udruženje BH novinari.
Jedan od njihovih dokumenta potvrđuje da novinar nije oslobođen odgovornosti za vlastitu ni prenesenu klevetničku tvrdnju.
Drugi potvrđuje da političar, uprkos obavezi da podnese snažnu javnu kritiku, ne gubi pravo na odgovor, ispravku i sudsku zaštitu.
Između te dvije činjenice nalazi se cijela suština spora.
Ovo nije tekst o svim novinarima u Bosni i Hercegovini, nego o dosljednosti konkretnog novinarskog udruženja koje pravila odgovornosti preporučuje drugima, a tužbu podnesenu protiv njega proglašava pritiskom i nasiljem.
SAMI SU OBJASNILI KAKO SE O KLEVETI ODLUČUJE
Priručnik „100 prvih pitanja o pravima medijskih uposlenika u BiH“ objavilo je upravo Udruženje/udruga BH novinari.
U njemu se objašnjava da se zbog klevete vodi građanski postupak pred sudom te da za klevetu u medijima mogu odgovarati autor, odgovorni urednik, izdavač i osoba koja je na drugi način nadzirala sporni sadržaj.
Priručnik navodi da se svi elementi klevete moraju dokazivati pred sudom, a među osobama koje mogu biti tužene izričito navodi autora, odgovornog urednika, izdavača i lice koje je nadziralo objavljeni sadržaj.
Dakle, prema dokumentu koji su objavili sami Udruženje BH novinari, sudski postupak zbog klevete nije nikakva nedemokratska anomalija.
To je zakonom predviđen postupak u kojem obje strane iznose svoje tvrdnje i dokaze, a sud donosi odluku.
NOVINAR ODGOVARA I ZA PRONOŠENJE TUĐE NEISTINE
Priručnik izričito potvrđuje da novinar nije oslobođen odgovornosti kada sam objavi sadržaj koji može imati elemente klevete, ali ni kada prenese izjavu druge osobe koja takve elemente može sadržavati.
U njemu doslovno stoji da novinar nije oslobođen odgovornosti ni kada sam piše o nekome niti kada prenosi izjavu druge osobe koja može sadržavati elemente klevete. Priručnik istovremeno objašnjava i posebne slučajeve u kojima postoji zakonsko oslobađanje od odgovornosti, poput izvještavanja iz zakonodavnog, sudskog ili upravnog postupka.
Dakle, prema njihovom vlastitom priručniku:
Novinar nije oslobođen odgovornosti.
Pronošenje tuđe neistinite tvrdnje ne daje novinaru automatski imunitet.
O postojanju klevete odlučuje sud nakon izvođenja i ocjene dokaza.
To nisu pravila koja je izmislio Mirnes Ajanović.
To nisu ni pravila koja je napisao portal Dokumentovano.ba.
To su pravila iz priručnika na stranici Udruženje/udruga BH novinari.
ZAŠTO NJIHOVA PRAVILA PRESTAJU VAŽITI KADA SU ONI TUŽENI?
Kako onda tužba protiv Udruženja BH novinari, prema njihovom tumačenju, automatski postaje SLAPP, politički pritisak, zastrašivanje i nasilje?
Kako je sudska zaštita legitimna kada je traže novinari, a postaje nedopuštena kada zaštitu od klevetničkih tvrdnji novinara zatraže građanin, advokat ili političar?
Zašto pravilo koje Udruženje BH novinari preporučuju drugima prestaje važiti čim se treba primijeniti na njih?
Sama činjenica da se tužba odnosi na novinara ili novinarsko udruženje ne može unaprijed predstavljati dokaz da je tužba neosnovana, nasilna ili usmjerena protiv slobode izražavanja.
O tome se ne odlučuje saopćenjem.
Ne odlučuje se međunarodnim apelom.
Ne odlučuje se etiketom SLAPP.
O osnovanosti tužbe, nakon izjašnjenja stranaka i izvođenja dokaza, odlučuje nadležni sud.
Ako njihov vlastiti priručnik priznaje odgovornost novinara i odlučivanje suda, onda podnošenje tužbe samo po sebi nije nasilje.
To je korištenje pravnog sredstva koje su upravo oni objasnili i preporučili.
POLITIČAR MORA PODNIJETI KRITIKU – ALI NIJE DUŽAN PODNIJETI NEISTINU
Deklaracija Vijeća Evrope o slobodi političke debate u medijima utvrđuje da su se političke ličnosti, prihvatanjem javne funkcije i traženjem povjerenja građana, izložile neposrednom javnom nadzoru i potencijalno velikoj i značajnoj kritici zbog načina na koji obavljaju svoje dužnosti.
Mirnes Ajanović to ne osporava.
Nije tužio zbog svakog negativnog mišljenja niti zahtijeva zabranu kritike svog političkog ili advokatskog rada.
Tužbom traži da nadležni sud utvrdi postoji li činjenična osnova za konkretne tvrdnje da predvodi „kampanju blaćenja“, targetira, uznemirava, zastrašuje i diskredituje novinare.
Postoji jasna razlika između oštre kritike političkog djelovanja i javnog iznošenja konkretnih činjeničnih optužbi.
Političar mora prihvatiti da će njegov rad biti analiziran, osporavan i izložen snažnoj javnoj kritici.
Ali politička funkcija ne predstavlja dozvolu bilo kome da o političaru iznosi neistinite činjenične tvrdnje bez mogućnosti odgovora i sudske zaštite.
DEKLARACIJA VIJEĆA EVROPE: I POLITIČAR IMA PRAVNE LIJEKOVE
Ista Deklaracija podsjeća da sloboda izražavanja sa sobom nosi obaveze i odgovornosti koje profesionalci u medijima moraju imati na umu.
Istovremeno izričito potvrđuje da političke ličnosti i javni službenici, kada mediji povrijede njihova prava, imaju pristup istim pravnim lijekovima kao i privatna lica. Deklaracija zahtijeva da eventualne odštete budu proporcionalne i da se uzmu u obzir odgovarajuće dobrovoljne mjere koje su ponudili mediji i prihvatile pogođene osobe.
Dakle:
Političar mora podnijeti snažnu i oštru kritiku.
Ali političar nije dužan podnijeti neistinu.
Politička funkcija ne ukida pravo na ugled.
Ne oduzima pravo na odgovor i ispravku.
Ne zabranjuje pristup sudu.
Prema tome, tvrdnja da političar samim podnošenjem tužbe protiv novinara ili novinarskog udruženja vrši nasilje nije u skladu ni s Deklaracijom na koju se pozivaju zaštitnici slobode medija.
Deklaracija izričito priznaje političaru pravo na pravni lijek.
TUŽBA NIJE PRESUDA – ALI NI SAOPĆENJE NIJE SUD
Podnošenje tužbe ne znači da je tuženi već odgovoran.
Ali ni činjenica da je tuženi novinar ne znači da tužba mora biti odbačena.
Tužba otvara postupak u kojem će tužilac morati dokazivati svoje tvrdnje, a tuženi će imati pravo iznijeti odbranu, ponuditi dokaze i osporiti tužbeni zahtjev.
Upravo zato tužba nije nasilje.
Tužba je zakonit zahtjev nadležnom sudu da, nakon izvođenja dokaza, utvrdi jesu li sporne tvrdnje istinite i postoji li odgovornost za njihovo javno iznošenje i pronošenje.
Ako su tvrdnje Udruženja BH novinari i Anise Mahmutović istinite, sud je mjesto na kojem ih mogu dokazati.
Ako nisu istinite, novinarska legitimacija, saopćenja podrške i međunarodni apeli ne mogu ih pretvoriti u istinu.
JEDNO PRAVILO ZA SVE
Vlastiti priručnik Udruženja BH novinari potvrđuje da novinar nije iznad zakona.
Deklaracija Vijeća Evrope potvrđuje da političar nije izvan zaštite zakona.
Zato pitanje više nije složeno:
Zašto Udruženje BH novinari pravila odgovornosti, dokazivanja i sudske zaštite preporučuju drugima, ali ih proglašavaju nasiljem kada se trebaju primijeniti na njih?
Novinar ima pravo kritikovati političara.
Političar ima pravo odgovoriti.
Novinar ima pravo iznijeti činjenice i mišljenja.
Osoba na koju se te tvrdnje odnose ima pravo tražiti ispravku i sudsku zaštitu.
A sud ima pravo i obavezu saslušati obje strane i odlučiti na osnovu zakona i dokaza.
NOVINAR NIJE IZNAD ZAKONA – A POLITIČAR NIJE BEZ PRAVA.
Vezani tekstovi: