Sudska odluka koja otvara pitanje pravne dosljednosti
Višegodišnji spor oko diobe zemljišta u Vitinici prerastao je okvire običnog imovinskog spora i postavio pitanje koje se tiče same dosljednosti pravosuđa: kako je moguće da sud najprije ukine presudu zbog određenih propusta, a zatim u nastavku postupka prihvati ishod koji je zasnovan na istim okolnostima zbog kojih je prvobitna odluka bila ukinuta?
Dokumentacija iz predmeta pokazuje da je Kantonalni sud u Tuzli 15. februara 2024. godine ukinuo rješenje Općinskog suda u Kalesiji i predmet vratio na ponovno odlučivanje upravo zato što nije bila razmotrena mogućnost fizičke diobe parcele na dva jednaka dijela, iako su vještaci tokom postupka potvrdili da je takva podjela moguća.
Međutim, prema navodima iz žalbe i kasnijem toku postupka, upravo je pitanje jednakih dijelova ostalo centralna tačka spora i nakon vraćanja predmeta prvostepenom sudu.
Vještaci potvrdili da je podjela na dva jednaka dijela moguća
Parcela od 1.680 kvadratnih metara bila je u suvlasništvu dvije strane sa po jednom polovinom vlasništva.
Tokom postupka geometar Fahrudin Imamović izradio je više prijedloga diobe. Jedan od njih podrazumijevao je podjelu na tri dijela, pri čemu bi jedna strana dobila jednu kompaktnu parcelu od 840 m², a druga dva odvojena dijela ukupne površine također 840 m².
Predlagatelj je od početka osporavao takvo rješenje navodeći da njegov dio postaje usitnjen, fizički razdvojen, nepravilnog oblika i manje funkcionalan za korištenje. Tokom postupka insistirao je da se razmotri podjela na dva jednaka dijela koja bi obema stranama omogućila ravnopravan pristup i korištenje zemljišta.
Posebno je značajno da je sam geodetski vještak na raspravi izjavio da je takva podjela moguća, dok je vještak poljoprivredne struke procijenio da bi dva jednaka dijela imala istu tržišnu vrijednost.
Prvostepeni sud prihvatio prijedlog jedne strane
Uprkos tome, Općinski sud je prihvatio model diobe koji je odgovarao prijedlogu protivnika predlagatelja.
U obrazloženju odluke nije detaljno objašnjeno zbog čega su odbačeni prijedlozi koji su podrazumijevali drugačiji način podjele niti zbog čega nije pribavljena dopuna nalaza vještaka za model podjele na dva jednaka dijela.
Upravo je to postalo ključno pitanje pred Kantonalnim sudom.
Kantonalni sud: Prijedlog jednakih dijelova morao je biti razmotren
Drugostepeni sud je u svom rješenju iz februara 2024. godine izričito naveo da je prvostepeni sud bio dužan pozvati vještaka da dopuni nalaz i sačini prijedlog fizičke diobe na dva jednaka dijela. Sud je zaključio da je izostanak takve dopune predstavljao procesni propust koji je mogao uticati na zakonitost odluke.
Još značajnije, Kantonalni sud je konstatovao da su vještaci naveli kako bi takvom podjelom obje strane dobile jednake površine i jednake vrijednosti zemljišta.
Drugim riječima, drugostepeni sud nije smatrao da je pitanje jednakih dijelova beznačajno, već upravo suprotno – ocijenio je da se bez njegovog razmatranja ne može donijeti zakonita odluka.
Gdje nastaje kontradikcija?
Ako je Kantonalni sud 2024. godine zaključio da je nužno razmotriti diobu na dva jednaka dijela i zbog njenog nerazmatranja ukinuo prvostepenu odluku, tada se postavlja logično pitanje:
Šta se dogodilo u nastavku postupka da bi isti sud kasnije zauzeo drugačiji stav?
Da li je pribavljeno novo vještačenje koje je pokazalo da jednaka dioba nije moguća?
Da li su utvrđene nove činjenice koje ranije nisu postojale?
Ili je sud jednostavno promijenio pravni stav koji je prethodno sam iznio?
Odgovori na ta pitanja ključni su za razumijevanje cijelog predmeta.
Pitanje koje prevazilazi ovaj spor
Ovaj slučaj više nije samo spor oko jedne parcele u Vitinici.
Suštinsko pitanje postaje da li građani mogu očekivati dosljednost sudskih odluka ukoliko isti sud u jednom postupku utvrdi da određena činjenica mora biti razmotrena radi pravične odluke, a zatim u nastavku postupka prihvati rezultat koji odstupa od razloga zbog kojih je prethodno ukinuo presudu.
U pravnoj državi sudovi imaju pravo promijeniti stav, ali takva promjena mora biti jasno i uvjerljivo obrazložena. U suprotnom ostaje otvorena sumnja da isti pravni standardi nisu primijenjeni jednako tokom cijelog postupka.
Upravo zato predmet Vitinica predstavlja mnogo više od spora o 1.680 kvadratnih metara zemljišta – on otvara pitanje dosljednosti sudske prakse i povjerenja građana u pravosuđe.