U svakom pravnom sistemu postoji jedna granica koja ne smije biti pređena.
To nije granica zakona.
To je granica odgovornosti.
Jer sudija koji zna da će za pogrešnu presudu snositi posljedice, sudi pažljivo.
Sudija koji zna da posljedica nema, sudi drugačije.
I tu počinje problem.
Autor: Dokumentovano.ba
KADA ODGOVORNOST POSTANE FORMALNOST
Građani Bosne i Hercegovine godinama slušaju da postoji disciplinski sistem, da postoje mehanizmi kontrole i da postoji Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine kao institucija koja treba štititi zakonitost i profesionalne standarde.
Ali javnost rijetko vidi stvarne posljedice.
A sistem u kojem nema vidljive odgovornosti, vremenom počinje proizvoditi:
– ponavljanje istih grešaka,
– ignorisanje procesnih standarda,
– proizvoljna obrazloženja,
– i presude koje ostavljaju ozbiljne pravne dileme.
Tada problem prestaje biti pojedinačni predmet.
Tada problem postaje sistemski.
PRIMJERI KOJI SU OTVORILI PITANJA
U nizu predmeta koji su analizirani u javnosti, uključujući postupke koji su se odnosili na kompleks „Oaza – Lamela B2“, građani su mogli vidjeti kako izgleda kada pravni spor preraste u višegodišnju agoniju.
Kupci stanova i njihove porodice nisu vodili samo sporove.
Vodili su borbu za elementarna prava.
U tim predmetima javnost je pratila odluke i postupanja sudija koji su već bili predmet pravnih analiza i javnih polemika, uključujući:
– sudiju Šejlu Ćatić,
– sudiju Emira Sinanovića,
– sudiju Svetlanu Stevanović,
– sudiju Samiru Šljivić,
kao i odluke vijeća u kojima su učestvovali:
– mr. sci. Brkić Emina,
– Admir Biščić,
– Senada Uzunić.
Ova imena ne navode se zbog ličnog prozivanja.
Navode se zato što su njihove odluke bile predmet javno dostupnih analiza i pravnih rasprava.
Jer javnost ima pravo da zna.
ZAŠTO JE OVO KLJUČNO PITANJE
Sudija mora biti nezavisan.
Ali nezavisnost ne znači odsustvo odgovornosti.
Naprotiv.
Nezavisnost bez odgovornosti pretvara se u nedodirljivost.
A nedodirljivost je suprotna vladavini prava.
U sistemu vladavine prava niko ne može biti iznad zakona.
Pa ni sudija.
ULOGA VSTV-a – KLJUČ POVJERENJA
Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine ima ključnu ulogu.
Jer ono odlučuje:
– o imenovanju,
– o disciplinskoj odgovornosti,
– o profesionalnim standardima.
Zato pitanje povjerenja u pravosuđe u velikoj mjeri zavisi od povjerenja u VSTV.
A to povjerenje se ne gradi izjavama.
Gradi se odlukama.
Građani danas očekuju jasan odgovor:
da li će VSTV djelovati u zaštiti zakonitosti i prava građana
ili
će nastaviti štititi sistem u kojem ozbiljni propusti ostaju bez posljedica.
To pitanje više nije teorijsko.
To je pitanje prakse.
ZAŠTO JE REFORMA NEOPHODNA
Upravo zbog toga sve se češće govori o potrebi stvarne reforme pravosuđa.
Ne formalne.
Ne parcijalne.
Stvarne.
Reforme koja će osigurati:
– jasnu odgovornost,
– transparentan rad,
– i sistem u kojem presuda ne može biti proizvoljna bez posljedica.
Jer bez odgovornosti nema povjerenja.
A bez povjerenja nema pravne države.
POVJERENJE SE NE MOŽE NAREDITI
Povjerenje se ne može propisati zakonom.
Povjerenje se ne može nametnuti.
Povjerenje se zaslužuje.
Svaka odluka koja je jasna, zakonita i obrazložena – gradi povjerenje.
Svaka odluka koja ostavlja ozbiljne sumnje – ruši ga.
A povjerenje koje se ruši godinama, teško se vraća.
ZAŠTO OVAJ SERIJAL POSTOJI
Serijal „Sud javnosti – Ko nam sudi“ ne postoji da bi napadao pravosuđe.
Postoji da bi podsjetio na ono što je suština pravosuđa:
– zakonitost,
– odgovornost,
– i zaštitu građana.
Jer pravosuđe ne postoji radi sudija.
Pravosuđe postoji radi građana.
ŠTA SLIJEDI
U narednim tekstovima biće prikazano:
– kako sistem bez odgovornosti proizvodi iste probleme,
– zašto reforma VSTV-a postaje centralno pitanje pravne države,
– i kako izgleda model pravosuđa u kojem odgovornost zaista postoji.
Jer pitanje više nije:
da li je reforma potrebna.
Pitanje je: koliko još presuda građani moraju čekati da bi reforma postala neizbježna.
Vezani tekstovi:
KO NAM SUDI | SUD I JA | SUD JAVNOSTI – NEMA STAJANJA: TRI FELJTONA U JEDNOM – JEDAN CILJ
DOKUMENTOVANO.BA DOBILO VAŽNU PRAVOSUDNU BITKU – RAT ZA PRAVDU JOŠ TRAJE
