Ekskluzivno donosimo činjenice i dokumente. Neka ih demantuje svako ako ima dokaze da nisu tačni.
Autor: Dokumentovano.ba
Sve više činjenica upućuje na ozbiljnu i osnovanu sumnju da je Komisija za borbu protiv korupcije Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH zloupotrijebljena radi političkog pritiska na Agenciju za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvaliteta Bosne i Hercegovine, jer je predsjednik Komisije Branislav Borenović javno izjavio da bi tu državnu agenciju ukinuo.
Takva izjava dobija potpuno drugačije značenje kada se dovede u vezu sa činjenicom da je Ustavni sud Bosne i Hercegovine 23. septembra 2023. godine utvrdio da nadležnosti Agencije za visoko obrazovanje Republike Srpske nisu u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
U tom kontekstu postavlja se pitanje od izuzetnog javnog interesa:
Da li je cilj Borenovića bio slabljenje ili ukidanje državne Agencije Bosne i Hercegovine kako bi se očuvao ili ojačao položaj entitetske Agencije Republike Srpske uprkos odluci Ustavnog suda BiH, uz istovremeno vođenje političke i medijske hajke samo protiv privatnih univerziteta u Federaciji BiH, a posebno u Tuzlanskom kantonu gdje nema ni jedne nezakonite diplome?
Istovremeno se otvara i drugo pitanje koje građani imaju pravo postaviti:
Da li projekat stranačkog Kampusa u Tuzli, za čiju je izgradnju potrebno 300 miliona KM javnog novca, predstavlja dodatni motiv za kampanju protiv privatnih univerziteta u Tuzlanskom kantonu?
NAOPAKI PATRIOTIZAM I JEDNIH I DRUGIH
Možda neko može razumjeti naopaki patriotizam Branislava Borenovića, koji je javno izjavio da je bio pripadnik prve generacije (para)vojske Republike Srpske i da je u rat otišao iz školskih klupa sa drugovima.
Ali kako razumjeti ili objasniti veliko Republiko-srpski patriotizam federalne stranačko režimsko-medijske interesne mreže da protuustavno odrađuje sa Borenovićem protiv državne agencije za neustavnu agenciju – ili, ipak, sve ima cijenu kada su u pitanju proklete pare.
Da li je riječ o podudarnosti interesa ili o nečemu drugom – javnost će zaključiti nakon činjenica koje slijede.
Već smo objavili dokaze da je SDA premijer Tuzlanskog kantona Irfan Halilagić obmanuo javnost predstavljajući privatne univerzitete kao prepreku izgradnji Kampusa.
Dokumentovali smo da svi privatni univerziteti u Tuzlanskom kantonu zajedno imaju svega oko 16% studenata, dok javni univerzitet ima oko 84%, što znači da ni potpuno gašenje svih privatnih univerziteta ne bi obezbijedilo broj studenata koji bi opravdao ulaganje od oko 300 miliona KM javnog novca u Kampus.
DA LI VAS JE BORENOVIĆ OBMANUO, NAVODNOM BRIGOM ZA VISOKO OBRAZOVANJE U TK – DOK O OPTUŽNICAMA U REPUBLICI SRPSKOJ I AFERI „KLASTER“ NIJE NI PROGOVORIO?
Ovaj tekst nije odbrana bilo koje visokoškolske ustanove niti napad na bilo koju političku stranku ili bilo koga.
Ovo je pitanje zaštite ustavnog poretka Bosne i Hercegovine, zakonitosti rada državnih institucija i odgovornosti nosilaca najviših javnih funkcija da svojim djelovanjem štite, a ne dovode u pitanje institucije Bosne i Hercegovine.
Zbog toga javnost ima pravo postaviti pitanje da li je višemjesečni rad Komisije za borbu protiv korupcije Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine bio usmjeren na stvarnu borbu protiv korupcije ili je, svjesno ili nesvjesno, poslužio ciljevima koji se poklapaju sa dugogodišnjim političkim nastojanjima Republike Srpske da se državne nadležnosti u oblasti visokog obrazovanja oslabe i prenesu na entitetski nivo.
To pitanje postaje posebno važno nakon javne izjave predsjednika Komisije Branislava Borenovića, objavljene na N1, kada je, neposredno nakon saslušanja direktora Agencije za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvaliteta Bosne i Hercegovine, izjavio:
„Ako se ja pitam, ja bih ovu agenciju ukinuo.“
Ne radi se o bilo kojoj instituciji.
Radi se o državnoj Agenciji Bosne i Hercegovine, osnovanoj zakonom Bosne i Hercegovine radi osiguranja jedinstvenog sistema kvaliteta visokog obrazovanja, međunarodnog priznavanja diploma i ispunjavanja međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine.
Zato se postavlja pitanje koje Branislav Borenović do danas nije objasnio javnosti:
Zašto je, kao predsjednik Komisije Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, zatražio ukidanje upravo državne Agencije Bosne i Hercegovine, dok istovremeno nije pokazao ni približno isti interes za stanje visokog obrazovanja u Republici Srpskoj, uključujući ni jednu od najvećih afera u toj oblasti – aferu „Klaster“?
Da li je razlog tome što je predmet njegovog interesovanja bilo isključivo visoko obrazovanje u Tuzlanskom kantonu gdje se gradi Kampus, dok su ozbiljne afere u Republici Srpskoj ostale potpuno izvan fokusa Komisije?
To su pitanja na koja javnost Bosne i Hercegovine ima pravo dobiti odgovor.
DA LI JE KOMISIJA ZA BORBU PROTIV KORUPCIJE ISKORIŠTENA ZA OSTVARIVANJE POLITIČKIH CILJEVA REPUBLIKE SRPSKE?
Izjava predsjednika Komisije za borbu protiv korupcije Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH Branislava Borenovića, objavljena na N1, da bi „ukinuo Agenciju za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvaliteta Bosne i Hercegovine“, ne može se posmatrati izolovano niti kao usputna politička izjava.
Radi se o predsjedniku državne parlamentarne komisije koji je javno pozvao na ukidanje upravo državne institucije Bosne i Hercegovine zadužene za osiguranje kvaliteta visokog obrazovanja.
Ta izjava dobija sasvim drugačije značenje kada se dovede u vezu s činjenicom da je Ustavni sud Bosne i Hercegovine utvrdio da dio zakonskih rješenja Republike Srpske, kojima su entitetskoj Agenciji za visoko obrazovanje Republike Srpske bile dodijeljene određene nadležnosti, nije u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odluka Ustavnog suda BiH (U-3/21):
https://www.sluzbenilist.ba/page/akt/7hdKJkboFCg%3D
Pri tome nije riječ o izolovanom događaju.
Narodna skupština Republike Srpske godinama je sistemski jačala položaj entitetske Agencije za visoko obrazovanje Republike Srpske:
- 2019. godine usvojen je Nacrt Zakona o obezbjeđenju kvaliteta u visokom obrazovanju Republike Srpske;
- 2020. godine usvojen je Zakon o obezbjeđenju kvaliteta u visokom obrazovanju Republike Srpske kojim su proširene nadležnosti entitetske Agencije;
- 2022. godine usvojene su izmjene i dopune tog zakona.
Dokazi:
- NSRS – Usvojeni zakoni: https://www.narodnaskupstinars.net/la/akti/usvojeni-zakoni?page=17
- Nacrt zakona (2019): https://www.herceg.tv/politika-rs/23409/nsrs-usvojila-nacrte-zakona-o-visokom-obrazovanju
- Izmjene zakona (2022): https://www.javnarasprava.ba/rs/Zakon/1857
Kada se sve navedene činjenice posmatraju zajedno, postavlja se pitanje od izuzetnog javnog interesa:
Da li je višemjesečna kampanja Komisije za borbu protiv korupcije, usmjerena gotovo isključivo prema privatnim univerzitetima u Federaciji Bosne i Hercegovine, predstavljala samo političku kulisu za javni poziv predsjednika Komisije na ukidanje državne Agencije Bosne i Hercegovine, čime bi se otvorio prostor za jačanje koncepta koji Republika Srpska godinama zagovara u oblasti visokog obrazovanja?
To pitanje dodatno dobija na značaju kada se analizira selektivnost rada Komisije.
Dok su mjesecima saslušavani predstavnici privatnih univerziteta iz Federacije Bosne i Hercegovine, Komisija nije organizovala ni približno jednak nivo parlamentarnog nadzora nad aferom „Klaster“ u Republici Srpskoj, iako je riječ o predmetu u kojem su potvrđene optužnice protiv više osoba zbog sumnje u organizovanu prodaju lažnih diploma i zloupotrebe sistema visokog obrazovanja.
Izvor:
https://capital.ba/profesori-i-rektori-priznali-prodaju-laznih-diploma/
Istovremeno, Branislav Borenović mjesecima je u javnim nastupima problematizirao navodne „lažne diplome“ Evropskog univerziteta „Kallos“, iako za takvu tvrdnju nije prezentovana nijedna sudska odluka niti dokaz da je taj univerzitet izdavao lažne diplome.
Naprotiv, na sjednici Komisije održanoj 2. jula 2026. godine, na direktno pitanje Branislava Borenovića ministru obrazovanja Tuzlanskog kantona Ahmedu Omeroviću da li Evropski univerzitet „Kallos“ ima nezakonite diplome, nadležni ministar nije potvrdio postojanje lažnih diploma.
Zbog toga javnost s pravom postavlja pitanje:
Zašto je Komisija mjesecima gradila javni narativ o navodnim „lažnim diplomama“ Evropskog univerziteta „Kallos“, dok istovremeno nije pokazala ni približno isti interes za aferu „Klaster“, u kojoj su upravo zbog sumnje u prodaju lažnih diploma potvrđene optužnice?
Ako je cilj Komisije zaista bio borba protiv korupcije, građani Bosne i Hercegovine imaju pravo očekivati jednake kriterije, bez obzira na to da li se radi o ustanovama u Federaciji Bosne i Hercegovine ili Republici Srpskoj. Upravo odsustvo takvih jednakih kriterija otvara prostor za ozbiljna pitanja o stvarnim motivima i selektivnosti rada Komisije.
DOKAZI ZBOG ČEGA JE MIRNESU AJANOVIĆU PO SVAKU CIJENU BILO ONEMOGUĆENO DA GOVORI
Sada postaje mnogo jasnije zbog čega advokatu Mirnesu Ajanoviću nije bilo dozvoljeno da javno predstavi dokaze koje je još 27. aprila 2026. godine dostavio Komisiji za borbu protiv korupcije Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine.
Riječ je o dokumentaciji koja, prema raspoloživim informacijama, nije u cijelosti prezentovana ni članovima Komisije niti Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, kojem je dostavljen friziran izvještaj. Prema saznanjima autora, u vezi s tim priprema se i podnošenje krivične prijave.
Umjesto da se raspravlja o dokazima, uslijedilo je prekidanje izlaganja, uskraćivanje riječi, povišen bijesan ton predsjednika Komisije Branislava Borenovića, prijetnje udaljavanjem sa sjednice i onemogućavanje da se javnosti predoče činjenice koje su mogle biti od presudnog značaja za objektivno sagledavanje cijelog slučaja. Nakon takvog postupanja Mirnes Ajanović napustio je sjednicu, smatrajući da ne postoji minimum procesne ravnopravnosti niti stvarna mogućnost da iznese dokaze u ime Unoverziteta kojeg zastupa.
Dokaz o načinu vođenja sjednice:
Postavlja se jednostavno pitanje:
Ako je cilj Komisije bio utvrđivanje istine, zašto nije dozvoljeno da se javno predstave dokazi koji su već bili dostavljeni Komisiji?
Da je Mirnesu Ajanoviću bilo omogućeno da govori, javnost bi prvi put čula činjenice koje nisu odgovarale narativu koji je mjesecima dominirao u dijelu političkog i medijskog prostora.
Čula bi sudske odluke kojima su poništeni akti Ministarstva obrazovanja Tuzlanskog kantona.
Čula bi službene dokumente koji osporavaju brojne javno izrečene tvrdnje.
Čula bi podatke koji otvaraju sasvim druga pitanja odgovornosti pojedinih institucija i nosilaca javnih funkcija.
Upravo zato način na koji je vođena sjednica otvara ozbiljno pitanje da li je cilj bio utvrditi istinu ili spriječiti da javnost čuje činjenice koje bi mogle dovesti u pitanje unaprijed formiran politički narativ.
U tom kontekstu dobija posebno značenje i javna izjava Branislava Borenovića da bi ukinuo Agenciju za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvaliteta Bosne i Hercegovine, izrečena neposredno nakon saslušanja njenog direktora.
Kada se ta izjava dovede u vezu sa činjenicom da je Narodna skupština Republike Srpske godinama jačala nadležnosti entitetske Agencije za visoko obrazovanje Republike Srpske, te da je Ustavni sud Bosne i Hercegovine dio tih nadležnosti proglasio neustavnim, javnost ima pravo postaviti pitanje:
Da li je poziv predsjednika Komisije na ukidanje državne Agencije politički kompatibilan sa dugogodišnjim nastojanjima Republike Srpske da entitetska Agencija zadrži ili preuzme nadležnosti koje, prema odluci Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, ne mogu pripadati isključivo entitetskom nivou?
Ako građani, nakon svih javno dostupnih činjenica i dokaza, sami zaključe da je odgovor potvrdan, tada se nameće i sljedeće pitanje:
Da li je Komisija za borbu protiv korupcije iskorištena kao politički instrument za ostvarivanje ciljeva koji nemaju nikakve veze sa borbom protiv korupcije?
Zašto su gotovo isključivo meta bili privatni univerziteti iz Tuzlanskog kantona?
Zašto kriteriji nisu bili jednaki kada je riječ o aferi „Klaster“ i drugim ozbiljnim navodima o nezakonitostima u Republici Srpskoj?
Zašto i Republika Srpska nije bila predmet istog intenziteta parlamentarnog nadzora?
Sve dok na ova pitanja ne budu dati jasni i argumentovani odgovori, ostaje ozbiljna i objektivno opravdana sumnja da Komisija za borbu protiv korupcije nije djelovala isključivo radi borbe protiv korupcije, nego da je njen rad mogao poslužiti i ostvarivanju političkih ciljeva koji prevazilaze oblast visokog obrazovanja.
KO JE SVE JAVNO FORSIRAO „PRVOBORCA VRS“ BRANISLAVA BORENOVIĆA ILI NAPADAO MIRNESA AJANOVIĆA – I DA LI JE POZADINA BORBE EKSPLOATACIJA 300 MILIONA KM JAVNOG NOVCA ZA KAMPUS ZA KOJI NEMA DOVOLJNO STUDENATA?
Kada se hronološki analiziraju javni nastupi, medijski prilozi, objave na društvenim mrežama i političke izjave iz proteklih nekoliko mjeseci, teško je ne primijetiti da su različiti akteri – iz politike, režimskih medija, dijela nevladinog sektora i javnog života – vrlo često zastupali gotovo identične stavove u favorizovanju Branislava Borenovića ili kritikama usmjerenim prema advokatu Mirnesu Ajanoviću nakon njegovog javnog osporavanja rada Komisije za borbu protiv korupcije i iznošenja dokumentovanih činjenica da su prezentirali neistine i diskriminatorno djelovali.
Da li je riječ o slučajnom podudaranju stavova ili o podudarnosti interesa, javnost ima pravo sama procijeniti na osnovu činjenica.
U nastavku navodimo javno poznate primjere.
- Anisa Mahmutović, višegodišnji autor više desetina tekstova na službenoj stranici SDA u Tuzli i TK, javno je nastupala pred Komisijom i iznosila neistinite tvrdnje o Evropskom univerzitetu „Kallos“, da je toj ustanovi oduzeta licenca za rad. Istovremeno, u javnosti su objavljene sudske odluke i druga dokumentacija kojima su osporeni ti klevetnički navodi;
- Udruženje/Udruga BH novinari koje je javno reagovalo u korist Anise Mahmutović klevetničkim napadom na Mirnesa Ajanovića;
- Ahmed Omerović, SDA ministar obrazovanja i nauke Tuzlanskog kantona, čije su odluke protiv Kallosa stavljene van snage i poništene odlukama Kantonalnog suda u Tuzli;
- Irfan Halilagić, SDA premijer Tuzlanskog kantona, koji je javno izjavio da privatni fakulteti “uzimaju studente” te da se “društvo i država moraju izboriti s takvim pojavama”, povezujući to sa izgradnjom Kampusa vrijednog 300 miliona KM za kojeg je javno priznao da nema studenata;
- Pojedini sadržaji režimskih medija, emisija „Mreža“ Federalne televizije, Elme Kazagić i Omera Hasanovića, gdje je pokušana diskreditacija advokata Mirnesa Ajanovića i nastavljena kampanja protiv Kallosa montiranim prilogom od prije 11 godina, uz navode da je tadašnja vlast dala dozvolu za rad Kallosu zanemarujući činjenicu da je Rješenje o akreditaciji Kallosa potpisao ministar Ahmed Omerović, ali o tome u posebnom tekstu;
- sadržaji na društvenim mrežama, posebno botova SDA, kao i Marka Divkovića, Borke Rudić, Elme Kazagić i drugih koji su javno navijali za Anisinu ulogu u Borenovićevoj Komisiji i napadima na advokata Mirnesa Ajanovića;
- kao i druga lica koja su, prema javno dostupnim objavama i medijskim sadržajima, navijali za „patriotu“ Borenovića.
Sama činjenica da različiti politički akteri, režimski mediji, novinarsko udruženje, javne ličnosti a posebno agresivno pripadnici SDA zastupaju slične stavove nije dokaz međusobnog koordinisanog djelovanja.
Međutim, javnost ima pravo postaviti nekoliko legitimnih pitanja.
Zašto su gotovo svi javni napadi bili usmjereni prema Mirnesu Ajanoviću upravo nakon što je dostavio Komisiji opsežnu dokumentaciju i najavio da će javno iznijeti dokaze?
Zašto je fokus gotovo isključivo bio na privatnim univerzitetima u Tuzlanskom kantonu, dok ozbiljne afere u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine nisu izazvale približno isti nivo institucionalne i medijske pažnje?
I konačno, da li je intenzitet političkih i medijskih reakcija bio motivisan isključivo brigom za zakonitost visokog obrazovanja ili se radi o namjeri dalje realizacije trošenja 300 miliona KM javnog novca za već sada propali projekat Kampusa.
Na ta pitanja javnost tek očekuje odgovore.
U nastavku serijala biće objavljeni dokumenti, videosnimci, javne objave, ekonomsko-pravne analize i druge činjenice na osnovu kojih će građani sami moći ocijeniti da li je riječ o slučajnom slijedu događaja ili o obrascu djelovanja koji zaslužuje posebnu pažnju javnosti – i nadležnih tužilaštava, koja će svakako morati djelovati.
Saznajemo da je u završnoj fazi izrada najnovije krivične prijave protiv svih (sa)učesnika u mogućem talu u 300 miliona KM takođe mogućeg krivičnog procesa „Kampus“.