ŠKOLA BEZ PROSTORA, ALI SA MINISTARSKIM KABINETOM
U Osnovnoj muzičkoj školi u Tuzli djeca uče muziku.
Tačnije – pokušavaju.
Jer prostora nema dovoljno.
Piše: Dokumentovano.ba
Učenici su već prinuđeni da koriste i dvije prostorije Srednje muzičke škole na drugom spratu, jer u vlastitoj školi – nema mjesta.
Ali zato ima mjesta za ministra.
Ovalni kabinet.
Uređen.
Luksuzan.
Mirisan.
Nedodirljiv.
DRAMA: “IDE MINISTAR!”
A onda počinje predstava.
Ne muzička.
Politička – tragikomedija.
Nastavnik ponekad, iz nužde, nemaju djeca gdje svirati – uvede učenike u ministrov kabinet.
Djeca sjednu.
Otvaraju instrumente.
Pokušavaju da sviraju.
I onda – odjednom – uzbuna:
IDE MINISTAR AHMED!
Neko šapne.
Neko vikne.
Nekome pozli.
Neko panično otvara vrata.
Neko skuplja note.
Neko diže harmoniku – pomažu mu – teška.
HARMONIKA – NEPRIJATELJ BROJ JEDAN
Ako je instrument pianino – još i nekako – ne vuku ga, jer je i pianino sastavni dio kabineta ministra – muzikant.
Ali ako je harmonika – nastaje katastrofa.
Teška.
Nezgodna.
Nespretna – razvlači se.
Djeca je pokušavaju podići.
Nastavnik pomaže.
Torbe padaju.
Stolice škripe.
A kabinet se prazni kao da dolazi vojna inspekcija – zloglasna GINA iz bivše JNA, a ne ministar.
BIJEG IZ KABINETA
Trči se.
Valja izaći na vrijeme.
Poravnjavaju se stolice.
Zatvara se kabinet.
Kao da prostor ne pripada školi.
Kao da je zabranjena zona – AREA 52 – ja, baš ona – američka vanzemaljska.
Kao da je djeci tu – zabranjeno disati.
Jer, ne daj Bože da ih ministar zatekne.
Sve bi grmjelo – i prosviralo.
Ne zbog djece.
Nego zbog kabineta.
NASTAVA POD STRESOM
I tako izgleda obrazovanje u JU Osnovna muzička škola Tuzla.
Djeca uče u stresu i strahu.
Nastavnici rade u napetosti.
Profesori drže časove kao da su na probnom roku.
Ne zbog znanja.
Nego zbog prostora.
Jer prostor nije njihov.
Prostor je – ministarski – Ahmedov.
APSURD KOJI SE NE MOŽE IZMJERITI
Zamislite školu:
Djeca nemaju dovoljno učionica.
Ali postoji kabinet koji se ne koristi za nastavu.
Koji se čuva.
Koji se brani.
Koji je važniji od časa.
To nije obrazovni sistem.
To je scenografija političkog bezobrazluka – SDA ministra.
ZAKLJUČAK – ŠKOLA KAO POZORNICA – SATIRANJA
Ovo nije više pitanje jednog kabineta.
Ovo je pitanje nakaradnog sistema.
U kojem:
- djeca ustupaju prostor ministru
• nastavnici se sklanjaju pred funkcijom
• obrazovanje se prilagođava politici
I zato najtačniji opis ove škole danas glasi:
To je jedina škola u kojoj djeca uče –
kako da se sklone – od ministra – Ahmeda.
Vezani tekstovi:
KO NAM SUDI | SUD I JA | SUD JAVNOSTI – NEMA STAJANJA: TRI FELJTONA U JEDNOM – JEDAN CILJ
DOKUMENTOVANO.BA DOBILO VAŽNU PRAVOSUDNU BITKU – RAT ZA PRAVDU JOŠ TRAJE
ŠTA SE DEŠAVA KADA SUDIJA ZNA DA ZA “POGREŠNU PRESUDU” NEĆE SNOSITI POSLJEDICE
ZAŠTO SISTEM U KOJEM SUDIJE BIRAJU SUDIJE NE MOŽE OBEZBIJEDITI STVARNU ODGOVORNOST
OD SADA – SUD I JA U SUDU JAVNOSTI
NAJAVA: GRAĐANSKI PROTESTI PRED OHR-om ZBOG REFORME PRAVOSUĐA
SUD I JA POD NADZOROM SUDA JAVNOSTI
SUD JAVNOSTI – ŠTA JE „SUD I JA“
JARANLUK I KABINET U ŠKOLI – KAKO JE ŠKOLSKI PROSTOR POSTAO MINISTARSKA KANCELARIJA
DA LI JE PREMIJER IRFAN SPISKAO 145.000 KM ZA KABINET MINISTRA AHMEDA U OSNOVNOJ ŠKOLI
